Anđelka Prpić: Ljubav je preduslov za sve

Njenu sklonost šaljivosti osjetit ćete i tokom intervjua za Ladies In magazin. Popularna srbijanska glumica Anđelka Prpić prosto osvaja svojom harizmom isijavajući sve one lijepe osobine zbog kojih nekom s lakoćom otvaramo vrata našeg srca 

Razgovarala: Elma Zećo

 Teško bi se bilo dosjetiti glumice koja je na regionalnoj sceni posljednjih godina bila na njenom mjestu. Pomaže, naravno, činjenica da je tumačila naslovnu ulogu u hit seriji koja je držala velike mase pred ekranima, ali pored toga Anđelka Prpić (34), srbijanska glumica, ima ono na što niko nije imun: ona je vedra, pričljiva, duhovita, jednostavna, otvorena i bez kompleksa.

Rođena u Požarevcu, gdje je odrasla u porodici vrijednih roditelja trgovaca i uz brata koji će postati profesor gitare, vođena vlastitim snovima sama je odredila svoj put. Nije joj se ispunila prvobitna želja da akademiju upiše u Beogradu, ali činom sudbine doživjet će da se kockice obrazovnog puta poslože u gradu lijepom za studiranje – Novom Sadu, gdje je diplomirala u klasi profesora Borisa Isakovića.

U filmskoj industriji popularnom i evergreen žanru komediji briljira i toplo joj je oko srca kada dobije komičnu ulogu znajući da je posebno njen tata ponosan, ali da može sebe kao glumicu bi izazvala teškim zadatkom iz posve drugog žanra i miljea uloga. 

U PRIPREMI JE SJAJAN FILM

U regionu ste bljesnuli zahvaljujući urnebesno smiješnoj seriji Anđelka i Andrija. Ljudi su Vam sigurno prilazili na ulici. Jeste li doživjeli neki posebno interesantan pristup, ili simpatično iskustvo?

– Svako od tih iskustava je značajno i meni laska. Najslađe mi je kada mi se ljudi izvinjavaju zato što me zovu Anđelka, po ulozi. Ustupajući svoj sto u restoranu jedan fini gospodin mi je rekao: “Oprostite, ne želim da vas uznemiravam, samo me zanima koliko vam je vremena trebalo da se naviknete da vas sada svi zovu Anđelka?” Nasmijala sam se i rekla: “Evo 33 godine, već se navikavam i čini mi se da je to to.”

Televizijska publika se sada zabavlja gledajući Vas u novoj humorističnoj seriji na Novoj TV – Ne diraj mi mamu, čiji scenarij potpisuje Feđa Isović, a režiju Elmir Jukić. Koliko prostora za smijeh imate i Vi tokom snimanja?

– Nije lako nasmijati ljude, ali je zato osjećaj kada uspijete u tome nezamjenljiv. Kada je zadatak napraviti komediju, svaki šaraf u mašini znači i svi doprinose. Najbitniji je scenarij, to se podrazumijeva, što je uz Feđu zagarantovano, ali na to kao bazu ide nadogradnja samog glumca, kao i rediteljevo vođenje lika i situacije. A još kada se ta atmosfera prenese širom studija, van kamerinog objektiva to je uživanje, a tek onda rad. To je bio upravo slučaj na snimanju serije Ne diraj mi mamu.

Prema Vašem mišljenju, da li je humor, generalno, lijek u savladavanju životnih problema?

– Sigurno je lakše i ljepše kada sve posmatrate iz tog ugla. Olakša se svaka situacija i posije zrno radosti, ma koliko izgledalo nemoguće. Naravno, ima i situacija kada nije dobro okrenuti na šalu, kada je neophodno zagristi problem i veoma ozbiljno mu pristupiti.

Uspješni ste u komediji kao žanru. No, šta bi Vam bio poseban izazov kao glumici?

– Za mene je još uvijek sve izazov, svako izvođenje monodrame, bez obzira koliko sam puta već odigrala uvijek je tu savladavanje novih prepreka. Ali, kada bih baš imala tu čast da biram, dala bih sebi težak zadatak iz potpuno novog žanra i miljea uloga. Što teži, to bolje.

Ima li neka uloga koja je do sada uspjela ostaviti poseban trag u Vašem srcu?

– Nisam radila mnogo, ako bismo sada konsultovali IMDB, ili pozorišne repertoare, ali sve stvari koje sam radila su u mom životu predstavljale prekretnice, veoma značajne periode u profesionalnom sazrijevanju. Uloga Čarne u seriji Žene sa Dedinja kao prva glavna uloga, Anđelka u Andriji i Anđelki kao poligon za glumca i velika škola, i tako redom…

Gradeći karijeru, na kakve prepreke ste najčešće nailazili kao žena koračajući do cilja?

– Mislim da ima dosta predrasuda, na kraju krajeva i sama ih imam, ljudi stvore sliku o nekome, a da ga nisu ni vidjeli. To je, čini mi se, najveći kamen spoticanja na koji sam nailazila. Ali uvijek postoji način da se razbije predrasuda, pitanje je da li to želite, odnosno, da li je vrijedno truda. A onda kada neko shvati da se ogriješio o vas, osjećaj je još ljepši. To su moja iskustva.

S kakvim rediteljima volite raditi?

– S onima kojima je glumac glavno sredstvo za rad, a ne prepreka. Treba iskoristiti glumca, pomoći mu da se razmahne i biti mu prijatelj koji ga čuva iza kamere. Psiholog amater po mogućnosti. To je moj reditelj iz snova.

U kakvom biste filmu voljeli zaigrati?

– Pripremam jedan sjajan film s odličnim scenarijem i neizmjerno se radujem tom projektu i radu s tim kolegama. Talentovani i posvećeni ljudi. Ali u nekim svojim maštarijama bih voljela jednu lijepu romantičnu komediju poput Dnevnika Bridget Jones.

ZAŠTITNO LICE GARNIER COLOR NATURALSA

Javnosti ste generalno poznati kao plavuša. Jeste li kroz odrastanje bili skloni eksperimentisanju s bojom kose, stilovima frizura, ili takvo nešto tek budućnost može donijeti?

– Veoma bih rado eksperimentisala i s bojom i stilom za potrebe uloge, što sam već i radila. Uostalom za svaku ulogu dosada sam svakako pravila neke izmjene u odnosu na lik i karakter koji sam igrala. Međutim, privatno nisam sklona eksperimentima, naprotiv. Ono što mi lijepo stoji nemam želju da mijenjam.

Sjećate li se svog prvog farbanja kose?

– Morala sam da postignem odličan uspjeh kako bi mi mama dozvolila da se ofarbam. Bili su to plavi pramenovi, odnosno sjenčenje kose. Manje-više ostala sam vjerna tom pravcu.

Bojite li kosu kod kuće ili u salonu?

– Imala sam faze kada sam se farbala sama i one kada sam to radila u salonu. U principu s blanšem i pramenovima se ne bih sama igrala, ali kako su sada boje veoma unaprijeđene, biram one koje imaju u sebi ulja koja njeguju kosu, naprimjer, Garnier Color Naturals, i znam da sam sigurna.

Upravo ove godine postali ste zaštitno lice Garnier Color Naturalsa. Znači li to da njihove proizvode za farbanje i njegu kose inače koristite?

– Koristila sam Garnierove proizvode i prije naše saradnje, a od kad sam zaštitno lice to se podrazumijeva na obostrano zadovoljstvo. Laska mi činjenica da je jedan tako uspješan svjetski brend sa svojom bogatom istorijom odabrao baš mene, jednu malu djevojčicu iz Požarevca, za lice koje ga predstavlja. Sada tek imam uvid u to koliko kvalitetno i posvećeno pristupaju svakom proizvodu i sretna sam što sam dio te priče.

Razlikuju li se mnogo utisci i iskustva sa snimanja reklame u poređenju sa snimanjem serije?

– Drugačije je, jer na snimanju serije sam neko drugi, a kod snimanja reklame sam ja jâ, odnosno, trebalo bi da predstavim sebe. I vjerujte mi – ovo drugo je teže (smijeh).

Vaša kolegica sa snimanja reklame, Marija Kilibarda, također je Vaša prijateljica. Koliko je tako bliski odnos uticao na cjelokupni dojam?

– Nama je bilo i lakše i ljepše. Mada je s Marijom uvijek i svuda lijepo i prezabavno. Energija koju ta djevojka nosi je čudo prirode i sretna sam što sam dio njene svakodnevnice. Bude malo nezgodno ljudima oko nas koji bi da učestvuju u komunikaciji, jer od nas dvije niko treći ne može do riječi doći.

JOŠ NISAM NAUČILA NAJVAŽNIJU LEKCIJU

Živimo u vremenu kada je brak poljuljan kao institucija. Kako Vi čuvate svoj brak?

– Radim na tome, ne prepuštam stvari slučaju. Ljubav je prva i neophodna stavka, preduslov za sve. Ali i uz veliku ljubav je važno pričati, biti strpljiv, pun razumijevanja. Sve to, zapravo, dolazi iz velikog rada na sebi. Jedino ako sebe popravimo, možemo popravljati i odnose oko nas.

U jednom intervjuu ste rekli da niste sigurni da želite da Vaš sin Jakša bude Vaš vjerni odraz, ali da se nadate da ćete vidjeti poštenog i vrijednog čovjeka. Šta je za Vas pravi moral?

– Čist obraz. Miran san.

O čemu ste maštali kao djevojčica?

– Da ću biti glumica, da ću upoznati Zdravka Čolića… Zasad mi ide, a ove neostvarene želje ne smijem da vam kažem, neće se ostvariti (smijeh).

A kako je izgledala najteža lekcija koju ste naučili kada je život pokazao svoje zube?

– Nikako da naučim onu najvažniju, a to je da učim iz vlastitih grešaka.

Imate li motivacionu mantru za svaki dan?

– Zdravlje i kratkoročno pamćenje. Ako je za lakše teme: “Odijelo ne čini čovjeka, ali haljina uljepšava djevojčice.”