“Vijetnam mi je bio san, jer sam veliki zaljubljenik u azijske narode i njihove kulture. Privlače me različitosti i njihovi običaji iz kojih sam naučila mnogo i primijenila u svakodnevnom životu”
Piše: Emilija Grkavac
U proteklih osam godina radeći kao stjuardesa internacionalne kompanije bila sam u prilici da prošetam svoje cipelice svim kontinentima naše čarobne planete. S pravom ću reći da je veoma malo mjesta na kojima nisam bila, a zaista bih to željela. Na dosta destinacija sam odlazila više puta, u njima pronalazila svoje omiljene lokale, plaže, parkove za popodnevnu dremku i rado im se vraćala, jer su bili zona komfora. Uvijek, ali uvijek – ostvarivala sam sjajne veze s lokalnim ljudima, jer kada putujete glavno pravilo jeste da interaktirate s lokalcima, oni znaju najbolje skrivene kutke koji donose najviše radosti i iznenađenja.
Vijetnam mi je bio san, jer sam veliki zaljubljenik u azijske narode i njihove kulture. Privlače me različitosti i njihovi običaji iz kojih sam naučila mnogo i primijenila u svakodnevnom životu. Ovo je upravo jedna takva zemlja, zemlja nasmijah, sretnih i iznad svega jednostavnih ljudi koji znaju da se raduju malim životnim stvarima i da budu zahvalni na istim. Vijetnamci nose sa sobom lakoću življenja i čisto srce, što će vas zaista osvojiti i imat ćete želju da se vratite.
Tropska klima – s dva godišnja doba
Zbog dinamičnosti posla stjuardese i mogućnosti promjene u posljednjem trenutku, dugo mi je trebalo da dočekam svoj odlazak na moju destinaciju iz snova. Prvi put kada sam trebala da idem u Vijetnam kompanija je promijenila let sa velikog aviona na avion manjeg kapaciteta i ja sam, kao početnik, bila uklonjena s liste posade. Naredni put, za Novu godinu, kada sam već spakirala svoju omiljenu haljinicu, sandalice i šeširić, spremila sve za jedan sjajan photoshooting u Ho Chi Ming Cityju, iz brifing sobe pred let, prebačena sam u brifing sobu na let za Seoul, Koreju. Nova godina u Koreji na skoro – 10 C, a u mom koferu sandalice. Nakon kraćeg razočaranja, brzo sam prihvatila ono što nisam mogla promijeniti, ali sam sebi rekla da mora biti treća sreća kada odem u Vijetnam.
Napokon se i to desilo, oktobar mjesec, obećavajuće topao i po vremenskim uslovima veoma povoljan za posjetu Vijetnamu. Zemlja je smještena u jugoistočnoj Aziji, u istočnom dijelu poluostrva Indokina i podijeljena je na sjeverne, središnje i južne klimatske regije, pa samim tim je potrebno provjeriti klimatske uslove u regiji koju želite posjetiti. Ho Chi Minh ima tropsku klimu sa dva godišnja doba, vlažno i suho. Vlažno tj. ljeto predstavlja period od maja do novembra, kiše su česta pojava, a potom slijedi period suše od decembra do aprila. Centralni dio Vijetnama, kao i sjeverni su često pogođeni tajfunima u periodu od jula do novembra. Ho Chi Minh je dovoljno udaljen od obale i samim tim je zaštićen, ali često oluje izazivaju obilne kiše u trajanju i po nekoliko dana.
Vijetnam se nalazi u jugoistočnoj Aziji, graniči sa Laosom na zapadu i sjeverozapadu, Kambodžom na jugozapadu, Tajlandskim zaljevom na jugozapadu, Kinom na sjeveru i Južnokineskim morem na sjeveroistoku. Vijetnam je jedna od zemalja koja je najgušće naseljena, s posebnim akcentom na predjele rijeke Mekong na jugu i rijeke Hong Song na sjeveru. Oficijalni jezik je vijetnamski, a francuski, kineski i engleski su također rasprostranjeni. Najveći broj stanovnika su budisti, zatim slijede konfucijanci, katolici, muslimani, protestanti… Zbog velike naseljenosti i zbog rađanja čak petero do sedmero/osmero djece u jednoj porodici, uvedene su sankcije za više od dvoje djece u porodici, što je smanjilo natalitet. Najveći broj stanovnika se bavi poljoprivredom, šumarstvom i ribarstvom, a turizam se sve više razvija, samim tim i Vijetnam postaje sve veća turistička atrakcija. Glavni grad je Hanoi, što u prevodu znači Grad između rijeka. Ho Chi Minh je prvi grad po veličini i zovu ga Biser Dalekog istoka i Pariz Istoka.
Rijeka devet zmajeva
Po dolasku u hotel ugledali smo štand jedne od lokalnih turističkih agencija koja je nudila mnoštvo izleta, dajući nam informacije šta je zaista nezaobilazni dio posjete Ho Chi Minh Cityju, tj. Sajgonu. Našu pažnju privukla je Mekong Delta – rijeka o kojoj sam ranije čula dosta. Izlet je uključivao transport kolima do rijeke, što je od centra grada i hotela u kome smo bili smješteni oko jedan sat vožnje, sjajnog vozača koji je lokalac i koji nas je upoznao sa historijom svoje zemlje, ratovima i kolonijalizacijom kroz koje je Vijetnam prolazio, također i drveni brodić za krstarenje rijekom, posjetu njihovom Kokos carstvu u kome proizvode svoje slatkiše napravljene od riže i kokosa, kao i ručak u lokalnom restoranu uz sve delikatese vijetnamske kuhinje.
Rijeka Mekong se na vijetnamskom zove Kyulong što zapravo znači Rijeka devet zmajeva, duga je oko 4500 km i prolazi kroz šest država.
Mekong Delta se nalazi u južnom dijelu Vijetnama, predstavlja čitav labirint rijeka, močvara i ostrva, dom je plutajućih pijaca i sela koja su okružena poljima riže. Predstavlja glavno poljoprivredno područje u Vijetnamu i popularno je zovu zdjelom riže Vijetnama, jer osigurava više od trećine vijetnamske hrane, a također je i jedno od najbogatijih područja biološke raznolikosti na svijetu, čak drugo nakon rijeke Amazon. Jedna od najpoznatijih plutajućih pijaca Cai Rang se upravo nalazi na njoj i prava je atrakcija za turiste.
Ono što je mojim čulima najviše prijalo jeste posjeta takozvanom Kokos carstvu, jer veoma volim kokos i sve proizvode koji su napravljeni od njega. Na ovom mjestu se proizvode na dosta tradicionalan način i sa mašinama koje su stare dugi niz godina. Vijetnamski slatkiši napravljeni od čistog kokosa, kao npr. tradicionalne bombone koje su umotane u riža papiriće. Ovi papirići se prave od njihove riže i šećera, 100 % su jestivi u tope se u ustima istom momenta.
Također, imala sam imala tu čast da naučim o njihovom tradicionalnom voću koga imaju zaista mnoštvo i koje ima poseban redoslijed konzumiranja, kao i začine uz koje se jede, da bi ukus bio potpun. Vijetnamska kuhinja se bazira na riži, povrću, ribi i voću. Ovo su samo neke od njihovih interesantnih voćki koje strancima mogu djelovati poprilično neobično: Rambutan, Dragon, Jackfruit, Ambarella, Longan, Lichee.
Snažni, vrijedni, zahvalni i ljudi čistog srca
Ljubitelj sam azijske kuhinje i uživala sam u njihovoj hrani koja podrazumijeva dosta svježeg povrća, kao i ribe, a način na koji je pripremaju i serviraju vole da zovu Stojeća riba. Ponosni su i na svoj alkohol koji proizvode po tradicionalnoj recepturi, a zanimljivo je da u boci alkohola možete naći zmiju ili glavu zmije, škorpiju i slično. Ne baš moj favorit, ali dobro je znati šta sve postoji na planeti…
Vijetnamci su ljudi koji se ranoranioci, već u pet ili šest sata ujutru grad postaje teren za vježbanje. Često prakticiraju vježbe disanja, plesa, igraju badminton, a nakon ručka imaju popodnevne dremke, postavljaju viseće mreže i spavaju.
Jedna od zanimljivosti jeste i da oni sahranjuju svoje ljude dva puta. Prvi put porodica sahrani tijelo, a drugi put ga iskopaju nakon tri godine, spale ostatke i opet zakopaju, a na sahrani biva prisutna samo porodica.
Također, poznato je da su Vijetnamci veliki ljubitelji horoskopa. To je bilo jedno od prvih pitanja nekoliko lokalnih ljudi koje sam upoznala. Vjeruju da mogu da povjere zvijezdama izbor supružnika, kao i sam datum održavanja vjenčanja.
Ako sam ja kao član posade aviokompanije uspjela sve ovo da obiđem, iskusim i zaista naučim mnogo za 24 sata – koliko smo ostajali u Sajgonu, unaprijed zamišljam šta biste sve vi mogli na naprimjer sedmodnevnom putovanju. Ako ste u mogućnosti da otputujute na neku daleku destinaciju, moja najtoplija preporuka je Vijetnam. Ono čemu se ja unaprijed radujem jeste posjeta Hanoiu, jer je on najbliži grad do Halong Baya koji je moj san. Ta destinacija je čarobna, zaista raj na zemlji, pa eto vam odmah zadatak da pogledate fotografije na internetu i počnete polako kovati novu avanturu. Neskromno ću reći, čak i za mene koja sam proputovala svijet, Vijetnam je bio eureka. Zemlja i njeni stanovnici koji zaista imaju mnogo da ponude, od bolne historije koja ih je oblikovala u snažne, vrijedne, zahvalne i ljude čistog srca, do prirode, tradicije, kuhinje i iznad svega plemenitog i pomalo stidljivog osmijeha koji će vas podsjetiti šta su istinske vrijednosti u životu i šta je moderan svijet pomalo počeo da zaboravlja.