Devleta Balić: Porodiljstvo kao neiscrpna motivacija i inspiracija

Ove godine u martu, 10. rođendan proslavila je prva beba koja je u Tuzli začeta vantjelesnom oplodnjom, a zasluge za njeno rođenje pripadaju upravo našoj sagovornici. Bilo je to 2008. godine, a četiri godine kasnije učinila je da se u ovom dijelu zemlje rodi i prva beba iz odmrznutog embriona

Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović; Foto: Muamer Kolar

Uspješnu priču doktorice Devlete Balić iz Tuzle počinjemo s jednim značajnim jubilejom. Naime, ove godine u martu, 10. rođendan proslavila je prva beba koja je u Tuzli začeta vantjelesnom oplodnjom, a zasluge za njeno rođenje pripadaju upravo našoj sagovornici. Bilo je to 2008. godine, a četiri godine kasnije učinila je da se u ovom dijelu zemlje rodi i prva beba iz odmrznutog embriona. Ljubav prema medicini Devleta je pokazala još kao djevojčica.

– Prvi mirisi mog djetinjstva vezani  su za miris lijekova. Otac mi je bio farmaceut i kao djevojčica sam često dolazila u apoteku. Vrlo rano sam počela listati Medicinsku enciklopediju, a znala sam napamet prve rečenice specijalističkog rada mog oca iako nisam znala šta uopće znače. Kada je došlo vrijeme za fakultet dileme nije bilo. Ginekologija je grana koja doktoru pruža izbor da se bavi i hirurgijom i konzervativnim dijelom, a porodiljstvo ima posebnu čar. Vezana je i za zdrave pacijente, trudnoću, rađanje, radosti života. Neiscrpna je inspiracija i motivacija.

Medicinski fakultet završila je 1988. godine, a doktorsku disertaciju odbranila je 2000. godine. Svoje medicinsko znanje kao profesor prenosila je studentima Medicinskog fakulteta u Tuzli, a posljednjih godina uspješno vodi Ginekološku kliniku „Dr. Balić“.

Za medicinu kažu da je najhumaniji posao na svijetu. Kako je Vi doživljavate? Je li medicina humana oblast i danas?

– Odnos medicine prema društvu i društva prema medicini promijenio se u zadnjih 30 godina koliko ja radim. Tehnologija je postala neizostavni dio medicine, pacijenti imaju puno više informacija i očekivanja koja trebamo i želimo ispuniti. Kao i u drugim sferama života, komercijalizacija je prisutna i u medicini, ali ne smijemo dozvoliti da sve to bude iznad humanosti koja je sinonim za poziv ljekara.

Uporedo s karijerom doktorice, radili ste i kao profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli. U kojem trenutku ste tu karijeru odlučili zamijeniti privatnom praksom i zašto?

– Od 2000. godine sam nastavnik na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Odnos prema tom dijelu posla kao i motivi mijenjali su se kroz vrijeme. Na početku je to bila velika želja za akademskim napredovanjem i dokazivanjem, a sada su to želje da svoje nemalo iskustvo u struci i akademsko iskustvo prenesem studentima. To vas tjera da stalno učite. Studentima su sada dostupne mnoge informacije, a vi trebate pronaći način da ih zainteresirate i potaknete, a ne samo da na tradicionalan način budete profesor.

Proljeća 2008. godine sam \”zatekla\” sebe u istoj ambulanti na Ginekološkoj klinici u kojoj sam počela da radim 20 godina prije. Shvatila sam da želim promjenu i nove stručne izazove. Klinika koja doktoru pruža mnoge satisfakcije više nije bila mjesto na kome sam mogla ostvariti svoje profesionalne ambicije i interese. Privatna praksa tada je još bila u počecima. Mnogi su mi se čudili i pitali zašto napuštam sigurno mjesto na Klinici u zamjenu za neizvjesnost koju imate u privatnoj praksi. Vjerovala sam u sebe posebno zbog velike ljubavi koju osjećam prema svom poslu. Zahvalna sam svima onima, a posebno mojim pacijentima koji su vjerovali u mene i na svoj način doprinijeli da ostvarim svoje ciljeve.

 Je li uvođenje metoda vantjelesne oplodnje i liječenje neplodnosti na našim prostorima Vaš najveći profesionalni izazov, a ujedno i uspjeh?

– Vantjelesna oplodnja je samo jedna od metoda koju smo uveli na naše prostore. Kao mladi doktor često sam boravila u inostranstvu na različitim usavršavanjima iz te oblasti. Tokom jednog boravka u centru za vantjelesnu oplodnju u Mariboru samu sam sebe upitala zašto to sve ne bih donijela našim pacijentima. Tako je počela ta priča, a naša prva beba je proslavila u martu 10. rođendan. Mogla bih danas i reći da je to moj najveći profesionalni uspjeh mada ima i drugih na koje sam ponosna. Pritom mislim na endoskopske operacije u ginekologiji koje smo uveli u svakodnevnu praksu u našoj klinici s kojima se uspješno liječe uzroci neplodnosti ili se pacijenti pripremaju za dalje metode liječenja.

Možete li s nama podijeliti iskustvo rađanja prve bebe iz odmrznutog embriona?

–  Naša klinika upisala se u red prvih koje su uvele zamrzavanje embriona u sklopu procedura liječenja neplodnosti. To, naravno, nije bilo novo u primjeni tih metoda u svijetu, ali na našim prostorima da. Rađanje prve bebe iz postupka odmrzavanja jeste značajan događaj, ne samo za naš tim nego i medicinu na ovim prostorima.

 Je li neplodnost još tabu tema u BiH? Koliko je važno da o tome govorimo javno i transparentno?

– Tema \”neplodnost\” sve je manje tabu i u  našoj sredini. Sve više parova se odlučuje potražiti i pomoć, a naravno da je važno i to da im pomoć i metode liječenja budu dostupne tamo gdje žive i rade. Veliki dio mojih pacijenata čine parovi koji dolaze s problemom neplodnosti. Moja uloga je pomoći im da postanu roditelji. Kao majci, ženi i doktoru naravno da nije lako saopćiti informacije o tome da postoje problemi. Zahvaljujući napretku tehnologije i naših znanja sve je manje onih kojima baš ne možemo pomoći.

 Šta su najčešći uzroci neplodnosti?

– Uzroci neplodnosti su različiti. Dominiraju endokrinološki poremećaji, muški faktor neplodnosti, kombinacija „muškog i ženskog faktora“, godine partnera i slično.

 Kakva je statistika liječenja neplodnosti u Vašoj klinici?

– Pitanje o uspješnosti liječenja na našoj Klinici je veoma često. S velikim zadovoljstvom  mogu reći da stojimo rame uz rame prema rezultatima s najboljim klinikama u Evropi. Pažljivo vodimo evidencije i jedina smo klinika iz Federacije BiH koja referira rezultate u Centralni evropski registar. To dovoljno govori o transparentnosti našeg rada i rezultata. Jednostavno rečeno, više od  polovine žena koja su imale postupak vantjelesne oplodnje u prvom postupku ostanu trudne, a do trećine ih se i porodi.

 Vaš suprug također je ljekar. Zajedno i radite, koliko Vam znači njegova podrška?

– Moj suprug je ginekolog također. S njegove strane sam od samog početka u ovom poslu imala veliku podršku i pomoć. Bez toga bi sve svakako bilo puno teže. Moram priznati da je teško odvojiti privatno i poslovno. Ali oboje volimo svoj posao i živimo s njim. Naravno da svako od nas ima i svoje lične afinitete i interese kako u struci tako i u hobijima. Adem je perinatolog, a ja sam subspecijalista humane reprodukcije.

 S obzirom obavljate veoma odgovaran posao, desi li se da ga nosite kući?

– Jednostavno mogu reći da nemam radno vrijeme. Pored onog vremena koje formalno provodim u Klinici vezano za preglede i operacije, dosta angažmana imam i oko komunikacije s pacijentima. To mi u velikoj mjeri olakšavaju i sestre iz mog tima.  Trudim se da odvojim vrijeme za odgovore na pitanja pristigla mailom ili Viberom. Oblast ginekologije kojom se bavim zahtijeva prisni kontakt s pacijentom, nekad i razgovore koji izlaze iz standardnih okvira ginekolog-pacijent.

 Kako izgleda Vaš savršen neradni dan?

– Rano ustajanje, trčanje ili trening ukoliko vrijeme dozvoljava u prirodi, odlazak na pijacu i priprema ručka za moju porodicu. Nakon toga knjiga uz vatru ili u bašti. Ništa posebno. Odmaraju me obične stvari: spremanje ormara, kuhanje. Naravno, u to se uklopi poneka masaža i to je to. Radni dani su mi veoma dinamični i ispunjeni, puno ljudi je oko mene, tako da mi povremeno treba neki mali bijeg u obične stvari svakodnevnog života.