Džejla Glavović-Očuz: hrabrost na putu sreće

„S pravom mogu reći da sam jedna od hrabrijih žena, pa možda sam čak hrabrija i od pojedinih muškaraca, iako ne volim te prisvojenice, koja je sa svega 16 godina spakovala svoje snove i ambicije u kofer i otišla u svjetsku modnu prijestolnicu da se bori za sebe“

Džejla Glavović – Očuz je kao srednjoškolka inostranu karijeru počela graditi u modnoj prijestolnici Milanu, koja će se ubrzo potom nastaviti u različitim svjetskim metropolama – gdje redovno biva bukirana za kampanje i revije na sedmicama mode. Našoj zemlji donijela je jedinu pobjedničku krunu, s najprestižnijeg izbora ljepote, magistrirala je na FPN-u na temu Modna industrija kao potencijalni alat za poboljšanje kulturne diplomatije i imidža države BiH, pod mentorstvom profesorice Sarine Bakić. Danas je iza nje više od 20 godina besprijekorne karijere, zaštitno je lice brojnih poznatih brendova i grupacija, uspješna je poduzetnica, bavi se humanitarnim radom i neformalnim obrazovanjem mališana… Uvijek ju je pratila sreća, a ona je znala šta želi.

– S pravom mogu reći da sam jedna od hrabrijih žena, pa možda sam čak hrabrija i od pojedinih muškaraca, iako ne volim te prisvojenice, koja je sa svega 16 godina, nakon završetka agresije na BiH, spakovala svoje snove i ambicije u kofer i otišla u svjetsku modnu prijestolnicu da se bori za sebe. Bilo je nepredvidivo, drugačije, nepoznato, no vrijedilo je. O danima modelinga bih mogla pričati i pisati danima, pa ko zna – možda jednog dana bude i knjiga. Podjednako je zanimljivo i uzbudljivo bilo kada sam preuzela da vodim PR i marketing za domaći, luksuzni modni brend Dresscode i Prevent Industrials, grupaciju koja je jedan od najvećih izvoznika iz BiH, u više industrija i koja zapošljava nekoliko hiljada ljudi. S jednakom ljubavlju se bavim i razvojem svoje modne agencije Swan Model Management, te aktivnostima za grupaciju Astra Borovo i Zlatarne Dar, kao i za inostrane klijente. Možda bih o ovome mogla pisati u drugoj knjizi? Vidjet ćemo…

Šta ste znali o modnoj branši kada ste uplovili u nju?

– Dosta toga, te da su scena odnosno pista i studio moje najprirodnije stanje, a da su aplauzi na revijama odraz moje aure i profesionalizma.

Čega ste se morali odreći zbog modelinga, te šta Vam je ovaj posao dobro donio?

– Modeling je ozbiljan posao, pun odricanja, putovanja i konstantnog rada na sebi, fizički i mentalno. Promijenio me i pripremio na život mimo njega…, jer odlazeći na castinge po raznim evropskim, azijskim i američkim, pa čak i afričkim modnim metropolama, shvatila sam da ponekad nije dovoljno samo nešto željeti, nego je potrebno i pronaći put do ostvarenja cilja. Pripremiti se, biti uporan, sutra biti bolji i nikada ne odustati.

S kojim dizajnerima ste do sada sarađivali, te u kojim kampanjama ste učestvovali…

– U više od dvije decenije inozemne karijere, teško se i sjetiti svake saradnje. No, postoji nekoliko produkcijski zanimljivih i specifičnih revija koje sam radila za dizajnere: Dsquared, Dolce & Gabbana, Elisabetta Franchi, Oscar de la Renta. Od regionalnih dizajnera ću izdvojiti Vericu Rakočević. A, kada su kampanje u pitanju najvažnije su mi one koje sam snimila za brendove: Nivea, L’oreal, Opel, Bucherer, Swarovski Potom editorijali za italijanski Vogue, brazilski Elle, Marie Claire…, pa mislim da nema proizvoda za koji nisam snimala TV ili kampanju za štampu, čak sam snimala i za komercijalne brendove, široke potrošnje, kao što je TV kampanja za McDonald’s za evropsko tržište.

Jeste li zbog poslovnih angažmana ikada morali mijenjati drastično izgled…

– Ne! Samo stil oblačenja, kako bih se tokom kastinga prilagodila onom što je klijent zamislio u svojoj kampanji ili editorijalu. Čak ni agencije s kojima sam radila i s kojima radim nisu zahtijevali od mene ni promjenu boju kose, niti su dozvoljavali estetske intervencije. Od trenutka, od kako sam kročila, na jesen 1997. godine, u modnu agenciju Ford u Parizu, prihvatili su me, a potom i zavoljeli takvu kakva jesam.

S obzirom na to da ste veoma poslovno angažovani, obavljate više poslova, kako izgleda vaša svakodnevnica/vaš radni dan…

– Kada bih vam pokušala opisati, ne biste vjerovali šta sve stane u jedan moj radni dan…

Na šta se svodi Vaša njega, koliko ste često na beauty tretmanima i šta obično preferirate kada je riječ o make-upu? Kako održavate svoj besprijekorni izgled…

– Počela sam se njegovati kada sam imala 14 godina, prema preporuci stručnjaka koji su bili angažovani od strane modne agencije Ford. Od tada do danas… nekoliko stvari mi je postalo rutina, koje ću savjetovati i svim Ladies In čitateljicama i čitateljima, zašto da ne: dovoljno kvalitetnog sna (ja se najbolje osjećam kada spavam sedam sati), svakodnevno nanošenje kreme za sunčanje – neophodno je borba protiv negativnih učinaka izlaganja suncu i onda kada je oblačno, a ne samo kada je sunčano ili kada ste na plaži. Dovoljan unos vode, uravnotežena i zdrava ishrana, te bih dodala: mentalno zdravlje i briga o njemu, jer sam sigurna da ljepota dolazi iznutra! Osim toga, korištenje visokokvalitetne dermokozmetike i make-up proizvoda, te vremenom i tretmani poput mezoterapije, PRP-a… Oni sjajno osvježe kožu i nahrane je u mezodermu – srednjem sloju, tamo gdje dermokozmetika ne može prodrijeti. Vezano za make-up, kako volim prirodan izgled, tako za svakodnevni šminkanje biram mineralne pudere, rumenilo, maskaru i ruž, dok za snimanja ili događaje je neophodna jača šminka.

Kakav je vaš stav o estetskoj hirurgiji?

– Nemam ništa protiv, no i u tome, kao i u svemu, treba imati mjeru. Jasno je da estetska komponenta svega što nas okružuje nije zanemariva – svi volimo vidjeti nešto što je lijepo ili možda bolje reći: univerzalno lijepo, jer su ukusi i poimanje estetski prihvatljivog odnosno lijepog različiti.

Od čega se sastoji Vaš sportski život i koliko ste fizički aktivni tokom dana?

– U pokretu sam od zore do sumraka, već godinama. Da ne kažem decenijama. U posljednje vrijeme je neizostavan cross- fit, koji je, prije svega dobra zabava, timski rad, te stil života, a specifičnost mu je upravo u nespecifičnosti. Svi znamo da jedna te ista trening rutina može biti takva neko vrijeme i nakon toga više jednostavno ne pali, jer se tijelo previše adaptiralo i više nema onog efekta pozitivnog stresa, više nema izazova. U crossfitu je upravo to drugačije, da se tijelo konstantno stavlja pred nove izazove.

Ko je uvijek najviše vjerovao u Vaše mogućnosti?

– Moji roditelji, Amela Radan i pokojna Tamara Bakić.

Vaš savršen dan?

– Zasigurno bi bio simbioza snimanja kampanje ili editorijala za jednog od dizajnera koji su obilježili modnu industriju, a potom večera s porodicom u toplini doma.

Kako provodite slobodno vrijeme?

– To vrijeme, odnosno ti trenuci, opuštanja rezervisani su za vrijeme s mojim sinom i suprugom. Jednostavno je.

Vaši planovi za dalje (poslovno i privatno)?

– Život je ono što se dogodi dok planirate budućnost, rekao je John Lennon. Zato gledam da radim i uživam u trenutku, da sam zahvalna za prošlost, te rado prihvatam izazove budućnosti. Kada se planovi realizuju – vjerujem da hoće, pričat ćemo i pisati o njima.

SINA OMARA UČIM DA CIJENI SEBE, ALI I POŠTUJE DRUGE

– Djeca upijaju poput spužve, a uloga roditelja (i mame i tate) je usmjeriti ih na pravi put i naučiti istinskim vrijednostima koje će im koristiti tokom odrastanja, ali i za života. Ne treba podcjenjivati. Brzo uče šta se smije, a šta ne smije, pitanje je samo pokušavate li ih tome učiti i ispravljate li ih kad vidite da griješe. Prva stvar koju smo naučili Omara jeste da cijeni sebe, ali i poštuje druge. Da bude ljubazno prema svakom djetetu, bez obzira na spol, godine, boju kože, finansijsku situaciju ili nešto drugo. Da se ne boji reći šta misli, da je važno dijeliti, jer se tako uči empatiji. Da je znanje važnije od ocjene, da nije najvažnije da bude najbolji u razredu, nego da se trudi i uvijek daje svoj maksimum. I svakako, učimo ga upornosti, jer je važna vrijednost, vrlina za uspjeh u životu, jer nije važno koliko puta smo puta pali, nego koliko puta smo ustali, zar ne?