Elena Babić je po vokaciji akademska umjetnica i dizajnerica sa 16 godina profesionalnog radnog iskustva vizualne dizajnerice i konsultantice. Specijalnost su joj brending i vizualne komunikacije. Praktično sve, kaže Elena, što treba dobro \”upakovati\” – bilo da je u pitanju kompanija, proizvod koji izlazi na tržiše ili neko autorsko djelo, ona ima svoje čarolije da to napravi tako da da izgleda sjajno.
Razgovarala: Najra Krvavac-Perišin
Elena je Sarajka, udata i mama osmogodišnjaka. Osim čarolije koju koristi u poslu, magični multitasking žene koristi i u svakodnevnici, kada iz sata u sat igra igru \”pretvori se pretvori se\” i mijenja svoje životne uloge nastojeći obaviti sve svoje zadatke odgovorne i dobre mame, supruge i predane radnice. No, spisak tu ne prestaje, i zato je Elena poseban sugovornik ne samo u pričama o Freelancerima u BiH, nego i za ovakav način rada generalno. Uz sve ostalo je, naime, Elena osnivačica i predsjednica Udruženja freelancera u BiH, prve organizacije koja je okupila slobodnjake i bori se, u vrlo izazovnim vremenima po freelancere, za njihova prava.
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2019/04/03-1working.jpg\")
Ali, hajde da krenemo redom.
Kako ste se, i zašto, odlučili raditi kao freelancer?
Umjetnici i kreativci su oduvijek radili kao \”slobodni strijelci\” i upravo su oni neka osnovna verzija freelancera koja je na našim prostorima poznata decenijama. Tako da je meni takav način života i rada moje prirodno stanje, a i pripremana sam kroz školovanje za takav način rada. Kao talentovana i uspješna studentica odmah po završetku studija uspjela sam sebi naći posao u svojoj struci, od 9 do 17. Nakon 6 ili 7 godina takvog načina rada moje zdravlje i život su odjednom došli ozbiljno u pitanje. U tim kriznim momentima odlučila sam da napustim posao jer mi je zbog zdravstvene situacije bilo potrebno više fleksibilnosti u radnom vremenu. A i više se nisam vidjela u takvoj kombinaciji.
Jedne noći u Londonu, 2009. nakon jedne od mojih brojnih operacija, razmišljala sam šta ću sa sobom u životu. Morala sam se vratiti u Bosnu, a bila sam bolesna i nezaposlena u tom momentu, sa lošim prognoznama. I tu noć sam razmislila o tome koji su moji najveći talenti, u čemu sam najbolja, znala sam svoj posao odlično i odlučila da pokušam… Kupila sam laptop, naoružala se informacijama, po povratku u Bosnu napravila svoj porfolio, podigla sajt i krenula.
Od tada ima već 10 godina kako radim isključivo kao freelancerka. U međuvremenu sam ozdravila, a zahvaljujući ovakvom načinu rada moj kvalitet života se neopisivo poboljšao, karijera i finansijsko stanje također. Ovaj način rada ima itekako svoju ljepotu ali i velike izazove, nije za svakoga, ali za sada je to životni stil i način rada koji mi trenutno najviše odgovara.
Predsjednica ste Udruženja Freelancera u BiH, prvog takvog u državi. Otkuda je došla ideja o osnivanju udruženja?
Ideja je došla u ljeto 2018. kada smo se svi mi freelanceri koji živimo i radimo ovdje našli u istom problemu retroaktivne naplate poreza. Do tog momenta mislili smo da živimo svako u nekom svom balonu. Odjednom vidjeli smo da nas ima na hiljade koji smo tu i dijelimo iste probleme, ne samo po pitanju poreza već i svega ostalog. Ova situacija je bila povod, ali ne i razlog. Razloga za osnivanje je bilo više. Obični građanin kao pojedinac je nemoćan da napravi sam promjene, zato smo se udružili kako bismo imali mogućnost da rješavamo sve svoje probleme ozbiljno i efikasno, udružili smo se da bismo pomažući jedni drugima napravili progres i u svojim karijerama ali i na nivou zajednice.
Koji su ciljevi UFUBiH, a koje aktivnosti planirate?
Prirotetni ciljevi UFUBIH-a za ovu godinu su zakonska izmjena porezne politike prema freelancerima i definisanje radno-pravnog statusa freelancera u zakonima BiH.To su teme koje trenuto najviše afektiraju nezavisne profesionalace u BiH i doslovno su pitanje našeg opstanka i daljnjeg ostanka u zemlji. Nakon što riješimo ova pitanja, a nadam se da hoćemo, Udruženje planira raditi na unaprijeđenju karijera i ekonomskom jačanju svojih članova.
Udruženje je formalizirano početkom godine, a već ste napravili određene intervencije u poreznoj politici. Šta očekujete, u kojem će se pravcu priča o pravima Freelancera u BiH dalje razvijati?
Činjenica je da sada kada imamo Udruženje postajemo važan akter zakonskih regulativa i Udruženje već pravi svoje prve značajnije korake u tom smislu. Međutim ishod cijelog ovog dugotrajnog procesa će ovisiti isključivo o političkoj volji onih koji vode ovu zemlju. Nažalost, po dosadašnjim pokazateljima, vlast nema tu perspektivu da im je u interesu državnog budžeta zadržati u zemlji hiljade sposobnih mladih ljudi koji svakodnevno uvoze novac u zemlju i ovdje ga troše, već ih svojim postupcima doslovno tjera iz zemlje. Udruženje intenzivno djeluje i nastoji da usmjeri razvoj situacije da ishod bude pozitivan i win-win rješenje za sve uključene strane. U predstojećem periodu vladajuće institucije će imati priliku da svojim odlukama dokažu da li su za ili protiv ostanka mladih sposobnih ljudi u zemlji. Sve ono čime se vole hvaliti u predizbornim kampanjama sada imaju šansu da dokažu. Naša očekivanja su da će nam dati podršku i omogućiti da ostanemo u svojoj zemlji radeći i doprinoseći ekonomiji BiH. Međutim svjesni smo kompleksne političke scene i činjenice da nemaju nimalo interesa ni empatije, pa ako se naša očekivanja ispune bit će to jedno pozitivno iznenađenje.
Koje su, po Vašem mišljenju, mjere, akti i zakoni koji bi trebali zaštititi freelancere u BiH?
Prvenstveno od najveće važnosti bi bilo usvajanje ovog našeg Nacrta zakona o otpisu poreskog duga fizičkim licima koja su primala novac iz inostranstva do kraja 2018. godine, a koji je trenutno u parlamentarnoj proceduri i uskoro se treba naći na sjednici Doma naroda. Ovaj Nacrt ne mijenja postojeće zakonodavstvo već uvodi nove odluke po kojima bi freelanceri bili oslobođeni retroaktivne naplate poreskih obaveza. Zašto na tome insistiramo? Moram da naglasim da smo mi dovedeni u ovu situaciju dužnika ne svojom krivicom, već propustom u radu državnih institucija čiji je zadatak bio da omoguće sistem naplate i da informišu poreske obveznike o tome počevši još od 2009. kada je zakon stupio na snagu. Ali oni to nisu radili punih devet godina, i sad tek nakon 9 godina kada su konačno uveli obrazac koji se odnosi na uplate dohotka iz inostranstva i nas kao primaoce, počeli su primjenjivati naplatu poreza za period prije uvođenja obrasca, čime je ozbiljno narušena pravna sigurnost građana i što je najblaže rečeno nepravedno. I to još rade na način da svaka lokalna ispostava radi proizvoljno po svojim nekim pravilima, ne poštujući naše zakonsko pravo na rashode, lični odbitak i poreznu karticu. Moram još da naglasim da smo mi kao Udruženje u potpunosti za rad u skladu sa poštivanjem zakona BiH, nemamo ništa protiv plaćanja poreza, kojeg i plaćamo, ali imamo protiv procedure retroaktivne naplate. To bi bio prvi korak, urediti poreznu politiku i sve procese unutar toga.
Položaj svih radnika u našoj zemlji je vrlo nezavidan, a mi freelanceri u poređenju sa njima čak nemamo ni ta prava koja oni imaju. Mi nemamo pravo na radni staž, nego nas evidentiraju kao nezaposlene osobe. Nemamo plaćeno bolovanje, nemamo zdravstveno iako doniramo u zdravstvo 4% od dohotka, nemamo pravo na stvarne rashode, a imamo značajne troškove i ulaganja. Sve što imamo su nameti i obaveze. Mi smo pravna praznina, ne postojimo u zakonima BiH. Za sada se vodimo kao obična fizička lica, građani BiH koji samo po tom osnovu imaju obaveze prema državi. Zato zahtijevamo da ostvarimo i svoja prava.
Naša situacija je kompleksna i bit će potrebno izmijeniti i unaprijediti nekoliko zakona , pa i predložiti nove da bi se status freelancera definisao sistemski i riješili svi naši problemi kad su u pitanju naša radnička prava. U cijelom procesu mi u Udruženju želimo biti partneri i oni koji će državi pomoći da uredi našu oblast sistemski na obostranu korist i zadovoljstvo.
Koliko je ljudi u Udruženju i da li se freelanceri ipak još uvijek snebivaju da pristupe?
Broj članova u Udruženju svakodnevno raste, naročito sada kada smo napravili konkretne korake što je ljudima pokazatelj da mi zaista ozbiljno radimo i da se trudimo doći do rješenja. Kao udruženje na državnom nivou okupljamo više od stotinu freelancera iz raznih krajeva BiH. Pa našim informacijama u zemlji ima više hiljada freelancera i nadam se da će nam se uskoro veliki broj njih pridružiti. Mnogi od njih još čak ni ne znaju za Udruženje, ili ako i znaju mnogi iz nekog svog ličnog straha ili nepovjerenja sjede kod kuće, posmatraju sa strane i čekaju da to mi nešto riješimo za njih. U našem društvu nema dovoljno tog duha solidarnosti koji mi priželjkujemo i koji je bitan za svaku zajednicu. Voljela bih da se to promijeni u svijesti ljudi. Mi u Udruženju radimo na tome da naša mreža članova svakim danom bude sve jača i da budemo tu jedni za druge, samo tako možemo lakše da idemo kroz život. Ovo Udruženje je malo drugačije od ostalih. Mi nismo klasični servis za ispostavu gotovih usluga ili beneficija, mi smo više pokret koji okuplja aktiviste i u kojima je aktivnost svakog člana neophodna da bismo napredovali u ostvarenju svojih ciljeva. Nezavisni smo, finansiramo se za sad isključivo od vlastitih članarina i svi radimo pro bono, dajemo od sebe maksimum kako bismo zajedno riješili svoje probleme i dali doprinos zajednici.
Ovim putem pozivam sve kolege i kolegice koji rade kao freelanceri i koji sada ovo čitaju da nam se pridruže jer će naš broj u Udruženju biti bitan faktor pri donošenju odluka koje se tiču freelancera, bili oni naši članovi ili ne. Za članstvo se možete prijaviti ispunjavanjem pristupnice na našoj web stranici https://www.ufubih.org
Kako vidite scenu freelancera u BiH, uređenom ili ne?
Definitivno neuređenom. Mnogo je stvari koje treba regulisati u našoj oblasti, prvenstveno zakonske odredbe koje se odnose na naše poslovanje i naš status, ali i sve drugo. Potrebno je napraviti određene izmjene i unapređenja kako bismo imali stabilnost i jednu čvrstu bazu za daljni razvoj. Za sada nam se još uvijek ništa ne zna, svaki dan pred nama je izazov. Sve su to posljedice naše historije i društveno-političkih konstelacija u kojima živimo posljednjih 20 godina. Mi smo većinom generacija koja danas ima 30-40 godina, familijarni ljudi koji izdržavaju cijele svoje porodice, koji su se doslovno morali sami snaći da prežive jer naša država ne nudi nikakva sistemska rješenja za zapošljavanje svojih građana. Na našu sreću pametni smo, školovani, talentovani i postoji ta divna tehnologija i internet inače bismo mi u svojoj zemlji s obzirom na ljude koji je vode bili gladni i na ulici. Naša zemlja ima najveću stopu nezaposlenosti i sada kada smo se mi \”snašli\” razočaravajuće je kako ova vlast nema nimalo razumijevanja za svoje građane. Umjesto da nam daju podršku oni nas kažnjavaju, za svoje greške koje su napravili i tjeraju nas iz zemlje.
Svojim radom u Udruženju pokušavam napraviti temelje na kojima će mladi i nove generacije freelancera moći dalje razvijati svoje karijere, da se bave razvojem svojih vještina i talenata, da budu što uspješniji u svom poslu i što ekonomski jači. Da razlog odlaska iz Bosne ne bude nedostatak posla. Barem to, jer razloga drugih i jačih još uvijek nažalost ima.
Ja na ovo sada stanje gledam kao na jedan ogroman ormar u kojem je trenutno haos i mi sad to sređujemo i slažemo stvari da sve bude na svom mjestu, kad otvoriš ormar da se sve zna gdje je šta je.
Mislim da meni u tome pomaže dosta to što sam kreativna, jer dizajner je neko ko osmišljava i oblikuje, od nereda pravi red i sistem, od ničega stvara nešto novo što prije nije ni postojalo. Samo sad nisu u pitanju boje i oblici već radim sa ljudima, zakonima i državom i pokušavam da to sve organiziram i uredim na najbolji mogući način, naravno zahvaljujući timskom radu sa mojim kolegama u Udruženju.
Da li na tržištu postoji dovoljno posla za one koji se odluče za „slobodnjake“?
Osim ovih lokalnih problema, to je za nas naš najveći izazov. Pronaći posla u dovoljnim količinama i osigurati sebi što redovniji priliv novca. Potraga je svakodnevna. Realnost svakog freelancera je konstantna nesigurnost, jer mi radimo \”od posla do posla\”. Naši poslovni nisu trajni već povremeni, kao i zarada. To zna biti vrlo stresno i svako se na svoj način nosi sa tim, zato ovo nije posao za svakoga. Nema redovne plate ni regresa 🙂 za svaki svoj fening moraš se dobro potruditi. Tržište je globalno, konkurencija ogromna. Treba se izboriti za svoje mjesto među milionima isto tako talentovanih, vrsnih pa i jeftinijih kolega.
Potražnja je velika, ali i ponuda. Svjetske kompanije su već odavno uvidjele benefit saradnje sa freelancerima, manja su ulaganja a dobiju profesionalnu i ekspeditivnu uslugu po povoljnim cijenama.
Freelanceri iz BiH su uspješni u tome. Naši ljudi su vrsni profesionalci, imaju znanje, vještine, kulturološki smo bliski zapadnom svijetu i možemo odgovoriti na njihove zahtjeve bolje nego jeftinija konkurencija iz Indije i Pakistana gdje ljudi nude iste usluge za 5 dolara. S druge strane 5 puta smo jeftiniji od istih profila na zapadu, tako da smo mi i Zapadna Evropa ili Amerika odličan spoj. Posao se može naći, naravno kao i u svemu potrebno je mnogo truda i rada na sebi, dobar networking i malo sreće, vjera u sebe i upornost. Na globalnom tržištu traži se kvalitet i profesionalizam. Ljudi to prepoznaju i cijene. Svako ko je odličan u svom poslu i konkurentan sigurna sam može naći posla za sebe. Tamo te ne pita niko kako se zoveš, koje si vjere ili nacije, ne treba ti rođak ni štela…jedino što se gleda su tvoje vještine, kvalitet i brzina izvedbe, profesionalnost i naravno cijena.
Da li uređeni uvjeti u kojima freelanceri posluju u BiH mogu značajnije doprinijeti smanjenju nezaposlenosti u zemlji?
Svakako. To je jedna od mojih ličnih motivacija a i jedan od ciljeva Udruženja da našim aktivnostima pokušamo smanjiti broj nezaposlenih i broj ljudi koji odlaze. Kada bi se dao podsticaj freelancerima kroz npr. poreske olakšice da su ljudi osobođeni te obaveze barem do iznosa potrošačke korpe za 4-veročlanu familiju na godišnjem nivou, dao bi se ogroman podsticaj samozapošljavanju. Također da se oblast uredi na način da osim što se znaju naše obaveze imamo i prava koja proizilaze iz istih. To bi sigurno ohrabrilo ljude da se upuste u ovaj način rada i da ne čekaju da im neko da neki posao niti da bježe iz zemlje trbuhom za kruhom. Bilo bi sigurno manje nezaposlenih.
Želimo biti primjer mladim ljudima, da im pokažemo da je moguće da svako sam sebi organizuje život na način da sam sebe zaposli i pri tom radi ono što voli i da na taj način može da bude potpuno neovisan i ekonomski stabilan. Svaki početak je težak pa i ovdje ali isplati se. Potrebno je potruditi se, \”ustati za svojom nafakom\” što bi rekli naši ljudi i nikada, nikada, nikada ne prestajati vjerovati u sebe.