Naša poznata i uspješna dizajnerica početkom je godine lansirala kolekciju „Secesija“ te inspiraciju pronašla u modnom izražaju Bosanki i Hercegovki s kraja 19. stoljeća. Ovim je modnim projektom Emina obilježila i značajan jubilej: 20 godina svog stvaralaštva, a za naš magazin prisjetila se svojih početaka, prošetala kroz kolekcije koje je dizajnirala, te kazala kako bi opet izabrala isti put
Piše: Lejla Lojo-Karamehmedović
Početkom ove godine naša renomirana dizajnerica javnosti je predstavila novu kolekciju naziva „Secesija 2018“. Poznato je da Emina putem svojih kreacija priča historiju naše zemlje, pa je tako i ova, detaljno razrađena Eminina modna priča zapravo omaž jednom vremenskom periodu, modi u našoj zemlji koja je obilježila kraj 19. stoljeća.
– “Secesija“ znači otcjepljenje, a to je stil koji je nastao krajem 19. stoljeća. Isprepletale su se različite kulture i modni utjecaji i s Istoka i Zapada na našoj teritoriji. Beč je donio novitete u ženskom odijevanju kroz S liniju secesije. Kako se moda mijenjala tako se mijenjala i arhitektura i sve grane umjetnosti. Ova kolekcija nije samo važna kao nova kolekcija odjeće, ona je važna jer uvezuje tradicionalne zanate kujundžijskom tehnikom Omara Krasnića koji je napravio modne dodatke za kolekciju. Ovaj projekt, zapravo, promovira više umjetnosti: modu, fotografiju, film, izložbu modela i fotografija i tradicionalnu muziku- sevdalinku – objasnila nam je na početku razgovora Emina, dodajući da je riječ o visokoj modi, namijenjenoj damama koje teže eleganciji, te koje su modno osviještene i znaju prepoznati ono što je lijepo i estetski dopadljivo.
Kreiranje bez predrasuda
Ovim radom Emina je obilježila i značajan jubilej. Već 20 godina uspješno djeluje na bh. ali i regionalnoj modnoj sceni. Zanimalo nas je na čemu počiva njena radna, ali i životna filozofija.
– Stalni rad i edukacija su moj životni moto. Kreativac ima potrebu stalno da stvara nešto novo, da se usavršava. Ostala sam dosljedna svom obrazovanju i struci. Uvijek se moraš boriti da budeš najbolji u svom poslu i da sam ponovno na početku, opet bih izabrala isti put. Bilo je trenutaka u kojim sam uživala, ali pamtim i vrlo teške momente. Teško je održati kontinuitet i kvalitet – kaže Emina, prisjećajući se svojih profesionalnih početaka.
– Ja sam bila mlađa, a kao početnica radovala sam se svakom novom izazovu. Uživala sam u kreiranju bez predrasuda. Sada imam veće strahove i dileme nego kada sam počinjala. Konkretno, za modne kreatore ’90-e su bile puno bolje za rad, jer nije bilo konkurencije u BiH. Postojalo je pet kreatora, a da ne govorim o modnim kućama. Smatram da je svaka zdrava konkurencija dobra, jer se kroz tuđe uspjehe i mi trudimo da budemo još bolji, svježiji i inovativniji.
Prekretnicom u svojoj karijeri Emina smatra osamostaljivanje i trenutak kada je odlučila otići iz svih modnih kuća za koje je do tada radila. U tim trenucima rodio se brend „Design by Emina“.
Svjetska scena
Tokom 20-godišnjeg rada ostavila je jak pečat na bh. modnu scenu, a s posebnim emocijama prisjeća se svake svoje kolekcije.
– Uvijek se emotivno prisjetim svog prvog rada za firmu JoBIS 1998. godine. Inspiracije je bila 19. stoljeće, a moj model je imao elemente empirea i bidermajera u futurističkoj formi. Izrađen od bordo i crnog pliša, a nosila ga je tada poznata manekenka Natalija Bedekovič u hotelu Interkontinental u Zagrebu. Draga mi je bila i kolekcija „Urban- Etno“ ukrašena razbijenim ogledalima, zatim kolekcija „Origami“ od bijelog pamučnog šifona, kolekcija „Pop Art and Fashion“ koju sam radila s akademskom slikaricom Teom Zubović…..“Viktorijanska šuma“, „Modne ikone“. Svakoj kolekciji odredim temu i ime da bih mogla da ih klasiram, jer izbacujem godišnje bar po dvije veće kolekcije od 30 do 60 različitih modela – priča za naš magazin Emina.
Sukladno njenom radu, slijedile su i brojne nagrade i priznanja modnih stručnjaka. Zanimalo nas je ima li želju da se okuša na svjetskoj modnoj sceni.
– Često sam išla u druge države ili slala kolekcije pogotovo povodom izbora ljepote. Često sam poslovno bila na sajmovima u Parizu, Istanbulu i Dizeldorfu. Treba biti realan. Veoma je teško nametnuti se na njihovo tržište i zato sam se orijentirala na naše. Prezentacija se uvijek može napraviti bilo gdje u svijetu samo ako platite kotizaciju, koja je veoma visoka, ali treba biti racionalan i odlučiti da li se to isplati – iskreno će naša sagovornica.
No, kako je biti modni dizajner danas i nositi se s hiperprodukcijom, highstreet brendovima, te da li milenijalci razumiju i cijene unikatni dizajn, Emina kaže:
– Za highstreet brendove rade čete dizajnera, konstruktora, firmi po svijetu koje im šiju odjeću za šaku riže i prave masovnu produkciju. Ja pravim unikatne odjevne predmete po mjerama naručioca ili unikatne kolekcije. Svaki je odjevni predmet iz kolekcije izrađen baš kako ja želim, u njega je utkano puno sati ručnog rada po čemu je svaki poseban i jedini.
Emina iskreno uživa u svom poslu, te u studiju, smještenom u sarajevskom naselju Hrasno provodi od šest do osam sati, a nerijetko se radno vrijeme udvostruči. Priznaje da posao zna nositi i kući, a velika podrška su joj suprug i kćerka.
– U životu je najvažnija organizacija. Moj suprug mi puno pomaže pogotovo u kućanskim poslovima, ali i organizaciji revija i pri donošenju odluka. Uvijek je uz mene. Zadovoljna sam jer živim od ovog posla, ali uvijek može bolje. Majka mi je bila veliki uzor, podrška i kritičar. Otkad nemam roditelje postala sam više samokritična i neodlučna. Možda to dolazi s godinama, mnoge greške koje sam mogla tolerirati u mladosti sad ne mogu – iskreno će na kraju Emina.
Škola modnog dizajna
Kako bi svoje znanje nesebično prenijela mlađim generacijama, Emina je sa historičarkom umjetnosti Lejlom Bušatlić osnovala školu modnog dizajna Urban-Etno koja osposobljava mlade talente da se profesionalno bave modom.
– To je jedina škola na tlu BiH s ovim programom. Sastoji se iz praktičnog i teoretskog dijela. Proučava modu, stil, modni žanr, modni projekt. Uči se o povijesnom kostimu, teoriji likovne forme, estetici, antropologiji, antropometriji izradi modne kolekcije i realizaciji iste. Modeliraju se bazne konstrukcije, ispituju materijali, vrste tekstilnih plošnih proizvoda i vezova. Lejla i ja smo napravile udžbenik, plan i program i educiramo polaznike. Želja nam je da prenesemo svoje znanje i dugogodišnje iskustvo tako da olakšamo mladim naraštajima.