Odličan primjer da i PR koji je loš ipak obavlja svoj posao je priča o retroaktivnoj naplati poreza za samozaposlene, ili freelancere, koja je počela nerazumnim prijedlogom nadležnih institucija u BiH prošlog ljeta da porez naplate retroaktivno za period od tri (3) godine. Do tada, trebalo je uložiti nešto energije kako biste, kao freelancer, objasnili širim masama šta radite. No, nakon niza informacija (poluinformacija i posvemašnjih dezinformacija) koje su pratili „Slučaj freelanceri“, ostalo je malo onih u zemlji kojima se slika o ljudima koji su samozaposleni nije izoštrila.
Piše: Najra Krvavac-Perišin
Prema podacima kojima raspolažu u institucijama, samozaposlenih u Bosni i Hercegovini je nešto više od osam stotina. U praksi, ispostavit će se, puno ih je više.
Riječ freelancer bi u slobodnom prijevodu trebala imati značenje slobodnog saradnika za poslovanje, odnosno osobe koja izvršava određene poslovne zadatke za neku fizičku osobu, kompaniju ili instituciju, a da pri tome nije u radnom odnosu s tim poslodavcem, nego su povezani povremenim i privremenim ugovorima za vrijeme trajanja oređenog posla ili projekta.
Ono što se najčešće percipira osnovnom prednošću freelancinga jeste činjenica da freelanceri samostalno organiziraju svoje radno vrijeme i obaveze koje će ispuniti u tom vremenskom periodu. Konkretno, ovo znači da freelancer može raditi u bilo koje doba dana, sa bilo koje lokacije na kojoj ima stabilnu internet vezu. Čak i u pidžami, ukoliko to želi. Ipak, koliko god ovo osobama koje imaju određenu satnicu i vremenski okvir unutar kojeg moraju biti na radnom mjestu zvuči dobro, u praksi su stvari drugačije. Nemati radno vrijeme znači upravo to: kao freelancer ćete vrlo vjerovatno raditi puno više sati nego biste s ugovorom od 9 do 5. Umjesto jednog, freelacerima je šef svaki klijent za kojeg preuzimaju neki posao, pa ih tako u teoriji može biti onoliko koliko klijenata možete uzeti u svoj freelancerski portfolio. Suprotno uvjerenju, baš zbog nepostojećeg određenog radnog vremena, freelanceri moraju imati izuzetnu samodisciplinu, duboko ukorijenjenu radnu naviku i usađenu odgovornost prema poslu i poslodavcu. Nadalje, preuzimanje posla za nekoliko klijenata, što je najčešća praksa freelancera jer time osiguravaju finansijsku stabilnost, znači i isto što bi značio i rad na nekoliko radnih mjesta, sa svim obavezama koje oni nose. Ukratko, ukoliko radite od kuće, ne postoje vrata koja fizički možete zatvoriti iza sebe i ostaviti posao iza njih. Praktično, u poslu ste sve dok su računar i telefon pored vas. Ovakvim radom, teže je organizirati i godišnje odmore. Na posljednjem, ali nikako zadnjem, mjestu je i percepcija klijenata za koje freelanceri rade, a koja najčešće ne podrazumijeva i slobodno vrijeme. Za razliku od agencije, ili bilo koje druge servisne kuće, koja radno vrijeme završava u određeni sat i tada prestaju pozivi i zahtjevi do narednog radnog dana, freelanceri nerijetko zahtjeve i ideje od klijenata dobijaju i nakon onoga što se smatra završetkom radnog vremena, vikendima i onda kada koriste slobodno vrijeme. Izostanak samodiscipline freelancere može koštati posla ukoliko ne poštuju satnicu koju trebaju aktivno raditi, ali im je isto tako neophodna i da bi znali kada vrijeme rada prestaje, jer će ih u suprotnom koštati zdravlja i privatnog života.
Nadalje, motivacija.
Bilo koja osoba, freelancer ili na tradicionalan način zaposlena, koja kaže da je njihova motivacija uvijek i bez razlike podešena na najviši podiok neke zamišljene motivacijske skale, neće govoriti istinu. Svaka odrasla, zaposlena osoba, bez obzira čim se bavila, ima povremenu oscilaciju u motivaciji. Ljudima koji rade u većim kolektivima, izvor inspiracije svakako može biti okruženje u kojem su. S druge su strane freelanceri, koji se „samomotiviraju“ čak i onda kada su izvori iz kojih crpe te motivacije prilično presušeni. Način na koji freelanceri premošćuju ovaj izazov je neprekidan rad na sebi, učenje i istraživanje, što u konačnici vodi do slojevitijeg seta vještina kojima raspolažu.
U zapadnim zemljama se kompanije, poduzetnici i institucije sve više okreću tržištu freelancera, jer postoji određena garancija da će usluga koju će dobiti biti najbliže butik usluzi, odnosno servisu u najvećoj mjeri prilagođenom njihovim potrebama. Freelanceri, za razliku od agencija, ne rade generičke ponude i poslove, nego uslugu prilagođavaju svakom pojedinačnom klijentu. U Bosni i Hercegovini, doduše, još uvijek postoji određena skepsa, no stvari se rapidno mijenjaju u posljednjih nekoliko godina, na strani klijenata svakako. Ipak, institucije koje bi trebale urediti ovu granu još uvijek ništa ozbiljnije ne rade po tom pitanju. Iako, na insistiranje Udruženja freelancera u BiH koje je osnovano nakon prošlogodišnjeg pritiska za plaćanjem poreza retroaktivno i bez olakšica, postoje određeni pomaci, oni su u odnosu na snagu koju samozapošljavanje ima u cilju smanjenja nezaposlenosti u zemlji minorni. Svu sugovornici s kojima su napravljeni intervjui o freelancerima, njih 10 svih dobnih skupina, vokacija i iskustva, su se unisono složili da je tržište freelancera izvanredan potencijal, no nedostaje ključna institucionalna podrška i pomoć da bi se ovo tržište uredilo i načinilo koherentnim ekosistemom koji privređuje i osigurava radna mjesta, a bez troška i napora po nadležne institucije, sa naplaćenim porezom. Sve što je potrebno da bi ovaj ekosistem prodisao vlastitim plućima i postao ravnopravan na tržištu rada je razumijevanje i dobra volja donosioca odluka.
U konačnici: freelancing je izvanredan način za preuzimanje stvari u svoje ruke u profesionalnoj izgradnji. Ili, kako je Benjamin Bajramović, jedan od sugovornika u intervjuima rekao, freelancing je prilika da potpišete odličan ugovor na neodređeno – sami sa sobom. Uz disciplinu i učenje, pa čak i na greškama, vjerovatno najbolji način da izbrusite talent koji imate i unovčite ga je upravo pozicija „slobodnjaka“, jer tek tada u najdoslovnijem smislu počinjete brigu o sebi i za sebe.
A nije li upravo briga o sebi prvi korak za rješenje većine egzistencijalnih pitanja?