Nakon što nam je u prošlom broju našeg magazina pisala o Sidneju, naša dopisnica iz Australije ovog puta odlučila je pisati o samom jugu, te iskustvu koje je stekla tokom posjete čuvenoj „Great Ocean“ cesti. Ova cesta, čija se dužina proteže na 243 kilometra, smatra se australijskim nacionalnim naslijeđem. Sagradili su je preživjeli vojnici u periodu od 1919. do 1932. godine i zapravo je posvećena borcima koji su svoje živote izgubili tokom Prvog svjetskog rata
Tekst i foto: Sanja Šarenac; Blog:Lifetimeinprint.com
Nakon Sidneja, vrijeme je da ugodnosti velikog grada zamijenim za avanturu po manje poznatim dijelovima ovog kontinenta. Iznajmljeni kamper opremljen sa svim neophodnim za život, uključujući i pokoju luksuzariju će mi biti dom za narednih šest mjeseci, i nadam se pouzdan prijatelj za avanturu koja slijedi.
Great Ocean Road, obećani raj za prirodoljupce. Ovako su mi ga svi opisivali. Da vam odmah uklonim bilo koju sumnju oko ovoga, nisu lagali. Sitnica koju niko nije pomenuo, je neopisivo veliki broj muha koje također žive u ovom dijelu. Znam da ne zvuči kao big deal, muhe, pa šta, ali ovo nisu normalne muhe. Ovo su ljepljive, sveprisutne, apsolutno iritirajuće muhe koje vam užitak boravka na otvorenom nemilosrdno unište. Negdje na sredini ovog puta prestala sam konstantno mlatarati rukama i jednostavno naučila živjeti s njima.
Great Ocean Road je manji obalski put, koji vijuga uz samo more i proteže se od gradića Torquay i završava u Warrnamboolu. Ovih 250 kilometara puta koji vijuga tik uz obalu će vam otkriti jedno novo lice Australije, njene morske obale, te brojne znamenitosti koje su vam dostupne za istraživanje.
Bells Beach
U rano svitanje, surferi su se polako okupljali i razmjenjivali strategije, odlučivali gdje će biti najbolji talasi. Ja sam za to vrijeme, u udobnom zagrljaju stolice i s velikom šoljom kafe u ruci, uživala u pogledu. Ispijanje kafe jedina je aktivnost na koju sam spremna ovako rano ujutro.
Na kraju sam se odlučila prošetati ovom prelijepom plažom. Naučila sam da ove šetnje njeguju sanjara u meni, i još više zato uživam u njima.
Ovdje sam naučila uživati u prizoru svitanju. Beskrajna mirnoća svitanja, usnulost prirode koja se postepeno počne buditi, prvi sunčevi zraci koji kao da udahnu živost u sve što dotaknu. Ovako ću pamtiti ove zore.
Jedini dio dana koji se može po ljepoti takmičiti sa svitanjem je svakako zalazak sunca. Period u danu kada se čak i muhe utišaju, možda se i one smjeste na neki kamen i naprosto uživaju. Prizori zalazaka sunca na Great Ocean Roadu su uspomene koje ljubomorno čuvam od zaborava.
Vjerovatno najpoznatije lokacije u ovom dijelu zemlje su ove na samom kraju puta: Dvanaest apostola, Londonski luk i Grotto. Ovo su također lokacije na kojima ćete sresti najveći broj turista, naoružanih kamerama u pohodu za najbolju fotografiju.
Općepoznata činjenica je da već nekoliko godina ne postoje svi Apostoli. Naime neki su se, uslijed jakih morskih struja i surovog vremena u Australiji, naprosto urušili. Ovo nikako ne umanjuje ljepotu prizora koji ovi stubovi krečnjaka nude svakom posjetitelju. Nešto drugačiji, i dosta bliži pogled na Apostole možete imati šetnjom kroz plažu s Gibsonovih stepenica.
Londonski luk je do prije nekoliko godina bio Londonski most, ali se nažalost dio stijene koji ga je povezivao s obalom urušio, načinivši tako luk. Za mene je ovo bio još jedan podsjetnik za činjenicu da je ovdje sve ekstremno. Tokom ljeta temperature dosežu neizdržive visine, a u hladnijim sezonama jake kiše i vjetar s Antarktika ozbiljno ohlade život u svemu što dotaknu.
Grotto, koji se nalazi na samom kraju Great Ocean Roada, možda je i najzanimljiviji za posjetiti. Ova jedinstvena kombinacija karakteristika špilje, luka i blowhola će vam ponuditi priliku da s oduševljenjem posmatrate čudo prirode.
Glad i galebovi
Na kraju ovog dijela puta napravili smo kraću pauzu za večeru u Port Campbellu, i odlučili večerati na plaži. Istog momenta kad su tanjiri počeli da zveckaju, jato gladnih galebova se stvorilo iznad naših glava. Sljedeće što se desilo više je ličilo na scenu iz skrivene kamere. Jedan od njih je sletio na tanjir i zgrabio meso, i pobjegao brzinom svjetlosti.
Nisam se mogla prestati smijati podugo, a na spavanje sam otišla nešto praznijeg stomaka nego što sam planirala.
Nepregledna pustinja, koja će sa sobom donijeti sasvim nove izazove je moja sljedeća destinacija. More nosim sa sobom u mislima, dok se spremam za vrelu unutrašnjost Australije.