Dom u Oslu zamijenila je novim, smještenim u sarajevskom naselju Bistrik, odakle joj je, kaže, veoma lako pješke doći do svih važnijih mjesta u gradu, najprije do posla, jer se Norveška ambasada nalazi u samom centru grada, u Ferhadiji. Upravo tu, u prelijepoj austrougarskoj zgradi, dočekala nas je još jedna dama koja vješto pliva diplomatskim vodama
Piše: Lejla Lojo – Karamehmedović
Foto: Edvin Kalić
Kada je odlučila aplicirati na mjesto ambasadorice u BiH, Norvežanka Guri Rusten odlično je uradila svoju zadaću. Još od ranije je poznavala kompleksnu bh. političku situaciju, a potom se godinu i po intenzivno pripremala, svakodnevno iščitavajući vijesti i informacije koje su dolazile iz naše zemlje.
Očekivano, bila je najbolja na intervjuu i u septembru prošle godine započela je svoju diplomatsku misiju u ovom dijelu Balkana. Dom u Oslu zamijenila je novim, smještenim u sarajevskom naselju Bistrik, odakle joj je, kaže, veoma lako pješke doći do svih važnijih mjesta u gradu, najprije do posla, jer se Norveška ambasada nalazi u samom centru grada, u Ferhadiji. Upravo tu, u prelijepoj austrougarskoj zgradi, dočekala nas je još jedna dama koja vješto pliva diplomatskim vodama. Na početku, pitali smo je kakva su joj bila očekivanja.
Gvatemala i Poljska
– Zapravo sam očekivala da mi nikada neće biti dosadno. Voljela bih reći zašto sam uopće aplicirala za ovaj posao i zašto sam ga prihvatila. Najprije, željela sam ponovo raditi u inostranstvu. Moja posljednja misija bila je vezana za Varšavu, gdje sam provela četiri godine. A i dosta toga sam znala o dešavanju na Balkanu, jer sam devedesetih radila kao generalni sekretar Norveškog helsinškog komiteta. I tada sam dosta sarađivala s Balkanom.
Zato je dolazak ovdje za mene bio kao povratak kući. Znala sam da će biti otvoreno mjesto za ambasadora u Sarajevu i dobro sam uradila svoju domaću zadaću. Pripremala sam se detaljno blizu godinu i po i niko me nije mogao pobijediti na intervjuu…(smijeh). A s druge strane ovo područje mi je bilo zanimljivo i zbog mog obrazovanja, kada sam obrađivala teme o komparativnim religijama, te stekla zvanje socijalnog antropologa. Sve su to bile „alatke“ koje su mi pomogle da shvatim kompleksnu situaciju u BiH – objasnila nam je na početku razgovora naša sagovornica.
Mada je prvi put na poziciji ambasadorice, Guri se može pohvaliti bogatim iskustvom, a zbog posla je neko vrijeme živjela i u Gvatemali, te u Poljskoj. Karijeru je počela graditi još krajem osamdesetih kao sekretar pri Norveškoj nacionalnoj komisiji za UNESCO da bi do kraja devedesetih dospjela na poziciju savjetnice Norveške agencije za razvoj. U Gvatemali je radila kao sekretar u Norveškoj ambasadi, a veliku odgovornost prema svojoj zemlji imala je i kao ministar savjetnik u Norveškoj ambasadi u Varšavi.
– Kada sam se vratila iz Varšave, radila sam administrativni posao koji se ticao isplate novca po strogim pravilima. Bilo je zanimljivo, ali potpuno drugačije od politike kojoj sam se željela vratiti. Politika je ono što volim. Posao ambasadora, koji danas obavljam, mnogo je drugačiji od svega što sam dosad radila. Kako se radi o zvaničnoj funkciji, moja obaveza je da često javno nastupam, držim govore i na najbolji način predstavljam svoju zemlju. Primijetila sam da ovdje novinare puno više zanimaju ambasadori nego, recimo, u Norveškoj. Tamo niko ne zna ko su ambasadori, niti kome su isporučeni akreditivi. Nema njihovih slika u novinama, a ovdje je ambasador prilično javna osoba. Obaveze su kompleksne, susret ćeš se s budžetom, menadžer si uposlenicima kojima se nije lako navikavati na novog šefa svake četiri godine. Moja obaveza je i da se sastajem s članovima predsjedništva, ministrima. Posao je izazovan, ali i nadaleko zanimljiv.
Pismo od kralja
S obzirom na to da su nekada u diplomatske misije išli samo muškarci, zanimalo nas je da li je nekada na svojoj koži osjetila predrasude, jer je pripadnica ljepšeg spola.
– U našoj zemlji trenutno imamo više od 40 posto ambasadorica. Više nije tako teško dobiti ovaj posao zato što si žena. Važnije su kvalifikacije. Nikada nisam osjetila neku diskriminaciju na svojoj koži. Presudna je kombinacija obrazovanja, iskustva i karaktera. Ta kombinacija vas čini dobrim ili lošim ambasadorom – objašnjava ambasadorica Guri.
U prilog njenoj funkciji svakako ide i činjenica da je poliglota. Osim norveškog i engleskog, Guri govori i španski, te savršeno razumije i poljski jezik.
– Poljski sam studirala, a kako sam živjela u Varšavi, bilo je neizbježno da ga naučim. S druge strane, španski sam željela naučiti, jer sam bila veoma aktivna u pokretu solidarnosti u Čileu i Južnoj Americi tokom sedamdesetih. Poslije sam ga usavršila dok sam živjela u Gvatemali.
Prema jednom istraživanju iz 2013. godine, Norveška je proglašena za drugu najsretniju zemlju na svijetu. A šta je sreća za Guri i jesu li Norvežani zaista među najsretnijim ljudima na svijetu?
– Oh, imam veoma dugu listu. Prije svega priroda i čist zrak koje puno više cijenim nakon što sam proživjela jednu zimu u Sarajevu. Bila sam za Božić u Norveškoj i kada sam se vratila u Sarajevo, otvorila sam prozor da prozračim sobu, ali nije bilo zraka. Naravno, sretnom me čine porodica i prijatelji, zatim razne društvene aktivnosti. Kada živite u Oslu veoma je jednostavno otići na planinarenje, ili na plažu, ali ono što većinu ljudi čini sretnim i što je bitno za egzistenciju jeste dobar sistem socijalne zaštite, što znači da nemamo ekstremno siromašnog stanovništva. Obrazovanje je besplatno i to je ono što veoma cijenim. Opet, postoji dosta onih koji se žale, ali to je zato što ne znaju ni za šta gore – iskreno će Guri.
Privatno, norveška ambasadorica je ponosna baka petogodišnjeg i sedmogodišnjeg dječaka. Mnogo nedostaje svojim unucima koji još ne razumiju činjenicu da baka mora na posao u BiH.
– Bili su tužni kada sam, nakon praznika, krenula za Sarajevo i pitali su zašto moram opet ići. Ali, onda sam im pokazala pismo od kralja i objasnila da mi je kralj naredio da idem. Tu su prestala sva pitanja, jer kralj se mora slušati – s osmijehom će Guri, koja nema razloga da bude nezadovoljna svojim životnim postignućima. No, kada je proslavila 60. rođendan, sjetila se da ima još jednu želju koju nije ostvarila.
– Kada sam proslavila rođendan, sjela i sam i razmišljala o tome šta sam ostvarila, a šta nisam. I shvatila sam da postoji samo jedna stvar koju sam silno željela ostvariti u svom životu, ali nisam. A to je da sviram bas. Nadam se da ću u tom naumu uspjeti dok sam ovdje. Već sam nabavila bas i pojačalo, a našla sam i učitelja, odnosno njegov telefonski broj,..(smijeh). I to je moja nova misija – na kraju će Guri.
Saradnja s lokalnom zajednicom
–Vjerujem da smo dobro fokusirani na lokalne zajednice. Djelujemo u cilju uspostavljanja stabilnosti, euroatlantskih integracija, zakona, zaustavljanja korupcije i terorizma. To su pitanja koja se trebaju riješiti da bi ova zemlja krenula naprijed. U ambasadi trenutno radimo na dva projekta, jedan se tiče borbe protiv terorizma, a drugi jednakosti spolova. Veoma smo ponosni na sve projekte koje podržava naša ambasada.
–