Hajdi Mostić: Rado bih bila mentorica ženi poduzetnici u BiH

Bez rizika nema uspjeha. Odlučiti nastaviti školovanje daleko od kuće, upisati magisterij na drugom kontinentu, preseliti se u treću državu, učiti novi jezik, tražiti posao u novoj struci i početi sve iznova promjenom posla, sve to nosi rizik i nije nimalo lako. Ali ako ne pokušamo nešto novo, nećemo znati možemo li i hoćemo li uspjeti, kazala je, između ostalog, u intervjuu za naš magazin finansijska direktorica kompanije Telemach, objašnjavajući kako se svaki rizik isplatio jer danas radi posao koji voli i to u zemlji u kojoj je rođena

Razgovarala: Lejla Lojo – Karamehmedović

Foto: Edvin Kalić

Make up: Sanjin Egon

Frizura: Jasmina Čović-Hadžidedić, frizerski salon Bolero

Bilo koja stavka u CV-ju naše sagovornice, finansijske direktorice u kompaniji Telemach, te predsjednice Upravnog odbora Fondacije Telemach, zaslužuje naše divljenje. Ostat ćete impresionirani njenim postignućima, kao i doprinosima kompanijama za koje je radila. Hajdi je završila MBA, na A. B. Freeman School of Business na Tulane Univerzitetu u New Orleansu u Americi. Dobitnica je nagrade za izvrsnost, Annual Tulane Business Alumni Award. Studirala je vanjsku trgovinu pod stipendijom Soroš fondacije u Dubrovnik i bila na listi najboljih studenata svoje klase. A takvi rezultati nisu mogli proći neopaženo.  Prvo bankarsko iskustvo stekla je kao tim lider u okviru USAID Business Finance/Consulting finansijskog projekta u Sarajevu od 1996. do 1998. godine. A od 2000. godine radila je kao finansijska direktorica grupe Winslow Partners, američkog investicionog fonda u Češkoj Republici. Može se pohvaliti 15-godišnjim iskustvom u investicijama privatnog kapitala u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. No, posebno joj je zadovoljstvo raditi u kompaniji Telemach u kojoj je zaposlena od 2014. godine. Prilika je to koju nije željela propustiti i koja joj je omogućila da sve stečeno znanje i iskustvo primjeni u kompaniji  koja je u našu zemlju uložila više od 200 miliona dolara.

A kada sva Hajdina poslovna postignuća ostavite po strani, dočekat će vas srdačna i topla osoba, spremna za svaku saradnju i podršku, posebno mladih. Suglasni smo da im trebaju pravi uzori i da su prave vrijednosti na marginama u našoj zemlji. Upravo zbog toga pristala je i biti dijelom našeg magazina. Vjerujemo da će njena priča poslužiti kao inspiracija onima koji ulažu u obrazovanje i očekuju da se to i cijeni.

Krenimo od Vaše aktuelne pozicije u kompaniji Telemach, gdje obavljate funkciju finansijske direktorice. Kako biste opisali ove tri godine koje su iza Vas?

– Većini javnosti možda nije poznato da je Telemach i naša regionalna kompanija United Group u vlasništvu KKR-a, vodeće američke investicione kompanije sa sjedištem u New Yorku, koja trenutno upravlja sa 148.5 milijardi američkih dolara vrijednosti imovine širom svijeta. Kao osoba koja dolazi iz investment branše, raditi za kompaniju koja predstavlja najveću private equity transakciju u Regionu, i s više od 200 miliona USD uloženih u Bosni i Hercegovini kroz Telemach i najveću američku investiciju u zemlji, jedan je od najznačajnijih izazova i privilegija na koje sam iznimno ponosna. Ovo je pozitivan signal da postoje strani investitori koji vjeruju u potencijal i budućnost Regiona i naše BiH.

Brz i kontinuirani rast biznisa tokom zadnjih godina u dinamičnoj i iznimno konkurentnoj telekom branši, uvođenje novih naprednih TV, internet i telefonskih servisa koji prate svjetske trendove, građenje mrežne infrastrukture širom BiH nevjerovatno su iskustvo. Desetinu malih poduzeća integrirali smo u uspješnu, modernu kompaniju koja posluje po vodećim standardima, procesima i procedurama zapadnog tržišta u zemlji koja se i dalje nosi sa tranzicionim izazovima. Ovakvu jedinstvenu priliku nisam željela propustiti! Danas kada pogledam unatrag zadnje tri godine, ponosna sam što sam dio tima koji je sve ovo i ostvario.

Također ste predsjednica Upravnog odbora Fondacije Telemach. Kada je Fondacija nastala i koji su njeni ciljevi?

– Telemach od svog osnivanja u zadnjih sedam godina, tradicionalno ulaže u društveno odgovorne projekte koji imaju za cilj unapređenje kvaliteta života zajednice u kojoj poslujemo, naših zaposlenih, pruža individualnu podršku pojedincima, organizacijama i institucijama. Kao mlada kompanija, prosječne starosti zaposlenih 32 godine, i pionir novih tehnologija na bh. tržištu, fokusirani smo na razvijanje digitalne pismenosti svih naših građana, i potrebnih vještina za nalaženje posla mladim i srednjim generacijama u savremenom tržišnom okruženju, te potičemo razvoj poduzetničkog duha srednjoškolaca i studenata.

Paralelno s rastom i razvojem našeg biznisa, rasle su i ideje i želje da se zajednica unaprijedi kroz jedinstvene strateške i dugoročne programe, te smo se stoga odlučili na ovaj korak, osnivanje Telemach Fondacije. Fondacija je upravo osnovana, priprema launch novih programa u polju ekologije i obrazovanja, kao i nastavak postojećih projekata u području zdravstvene i socijalne pomoći i sporta. Nadamo se da će rad Fondacije podržati i naše partnerske kompanije u BiH, i motivirati naše sugrađane i ostale kompanije da se priključe i pokrenu slične inicijative.

 Imate veoma impresivan CV. Za koju stavku iz CV-ja ste se morali najviše boriti?

– Zahvaljujem na komplimentu. U retrospektivi, moje akademsko usavršavanje na dva kontinenta, nova iskustva i snalaženje u pet različitih zemalja, kultura i poslovnih okruženja, novi industrijski sektori, sve to novo za mene je uvijek bio ogroman izazov i nešto za što sam se morala izboriti, naporno i vrijedno raditi. Svemu, pa i poslu, pristupam s mnogo strasti, borbenosti i srčanosti, pozitive. Mislim da je pored upornosti i to bilo ključno u ostvarivanju mojih planova.

Koliko je za uspjeh potrebno rizikovati? Koliko puta ste Vi to učinili?

– Mislim da bez rizika nema uspjeha. Odlučiti nastaviti školovanje daleko od kuće, upisati magisterij na drugom kontinentu, preseliti se u treću državu, učiti novi jezik, tražiti posao u novoj struci i početi sve iznova promjenom posla, sve to nosi rizik i nije nimalo lako. Ali ako ne pokušamo nešto novo, nećemo znati možemo li i hoćemo li uspjeti. Kad riskirate, računajte na to da ćete napraviti greške, i to je ok. Iz grešaka sam uvijek nešto naučila, sebe ojačala, i stekla iskustvo za novu priliku. Danas radim posao koji volim, s izvrsnim timom i najvećim svjetskim investitorom, i sve to u zemlji iz koje dolazim.

Ove godine koje radim u BiH, stekla sam utisak da veliki broj naših mladih ne trče u izazove i rizike. U svakodnevnom radu s njima, razgovorima, želim probuditi njihovu motivaciju i potaknuti da preuzmu inicijativu i uzmu sudbinu u svoje ruke. Samopouzdanje, hrabrost i znatiželja su za mene bile ključ uspjeha.

 Vidjeli smo da imate profil na LinkedInu. Koliko je danas poslovnim damama važno imati profil na ovoj mreži? Koliko često ga ažurirate i koje biste savjete dali poslovnim damama za što uspješnije predstavljanje?

– Networking je sastavni dio poslovnog uspjeha, bez obzira kojim poslom se bavite i u kojem dijelu planeta radite. I upravo kroz network Tulane Universityja, moje poslovne škole u Americi, pronašla sam svoj prvi posao u investicijskom sektoru u Pragu. LinkedIn je samo jedan od mnogo alatki kojom možete predstaviti sebe, istaći svoja znanja, vještine i interese, razviti kontakte, napredovati i podijeliti reference. Korisno je pratiti tržišna kretanja i dijeliti informacije o razvoju sektora u kojem poslujete, sebe pozicionirati kao nekog ko ima znanja, preuzima inicijativu i prati savremene tokove. Alumni mreže, poslovna udruženja, poslovni eventi, društveno korisne aktivnosti su mjesta gdje ćete upoznati nove ljude, razmijeniti informacije, sebe predstaviti i lakše i napredovati.

 Predrasude prema ženama u poslovnom svijetu i dalje postoje. Jeste li se ikada osjećali manje vrijednom zato što ste žena?

– Iskreno, to je i dalje borba i prepreka, kojima smo kao žene okružene, ne samo u BiH već i u zapadnom tržištu. U svijetu investmenta, private equity, veoma je malo žena. Kada radite na transakcijama, povjerenje i reputacija ključ su u pregovorima, a žene ulijevaju povjerenje. Kao i fleksibilnost i komunikativnost, to su obično vještine koje posjeduju žene. To što sam žena, iskoristila sam kao prednost u mom biznisu.

 

Često se susrećem s pitanjem zašto nema više žena na management pozicijama. Da bi bilo više žena u upravljanju, potrebno je da bude više općenito zaposlenih žena, kao pool za daljnje napredovanje. Opisi radnih mjesta, kriteriji i kvalifikacije fokusiraju se i danas na tipičnog kandidata koji je tradicionalno muškarac, dok vještine koje krase žene i ključ su liderstva, kao bolja komunikativnost, mentorstvo i delegiranje, fokus na detalje i rješavanje problema, ne ističu se kao željene i tražene kvalifikacije. Različitosti na radnom mjestu, politici i drugim sferama našeg života nisu dovoljno zastupljene i o tom je potrebno razgovarati kako bi se svijest počela mijenjati.

 A koliko je ljepšem spolu u poslu važna ženska solidarnost? Jesmo li, uopće, solidarne i spremne pomoći kolegicama?

– Veoma važna! Mi pomažemo i učimo jedna od druge, u uspješnim kolegicama tražim uzore i inspiraciju. Mentorstvo u profesionalnom razvoju je praksa naprednijih tržišta, a kod nas gotovo i da ne postoji. U BiH već postoji grupa izuzetno sposobnih i uspješnih žena poduzetnica, direktorica, članica uprave i sretna sam što su mi prijateljice, što se na njih mogu osloniti, pitati za savjet i preporuku, i s njima mnogo brže završiti sve poslove. Eto, i to je početak na kojem možemo graditi širu mrežu podrške i biti pozitivan primjer za naše kolegice.

Jeste li se ikada susretali s mobingom i šta biste poručili ženama koje, nažalost, imaju takvo iskustvo?

– Moram priznati da se nisam susrela s izravnim mobingom. Mišljenja sam da se na prvi i najmanji znak mobinga treba odmah reagirati, odlučno, glasno i jasno, zatražiti podrška onih koji za to imaju osjećaj i pomoći će da se takav oblik ponašanja spriječi u nastanku. Oni koji rade mobing traže slabije. Ne dopustimo da budemo žrtve i reagirajmo kada to primijetimo. Neprihvatljivo ponašanje treba iskomunicirati i osvijestiti. Nadam se da ćemo o ovoj temi više u društvu posvetiti pažnje.

 Studirali ste u inozemstvu (SAD, zatim ste nekoliko godina radili u Poljskoj, Češkoj, pa i u Srbiji. No, vratili ste se u BiH. Prema Vašoj procjeni, u šta bi u BiH trebalo investirati?

– Živeći i radeći u različitim sredinama, moderno uređenim gradovima, konkurentnim centrima trgovine i savremenog poslovanja, i po povratku u BiH, postala sam svjesna koliko je tu mnogo prilika i mogućnosti koje samo čekaju da se dese. Na našem tržištu svega nedostaje, od raznih usluga, lanaca koje ćete naći u svakom većem gradu na zapadu, do domaće proizvodnje koja može jeftinije i kvalitetnije zamijeniti uvoz koji u BiH i dalje dominira. Bosanke i Hercegovke su veoma kreativne, vrijedne i uporne. Za family uslužne biznise za koje je potrebno manje inicijalnog kapitala, kao i za proizvodnju, kao naprimjer organske hrane, mini plantaža cvijeća koji isto tako uvozimo i jako je skupo, namještaja za kuću, razvoja umjetnosti, organizacije poslova, edukacija, leži barem jedna održiva poslovna ideja. Rado bih bila partnerica ili mentorica ženi poduzetnici u našoj zemlji.

 Ljudi koji čine dobra djela obično o tome ne žele govoriti. No, veoma ste aktivni kao humanitarac i rado se odazivate na brojne dobrotvorne akcije. Odakle tako velika želja za pomaganjem drugima? I kako uopće uspijete odvojiti vrijeme i za ove aktivnosti?

– Empatija, ljudska toplina i potreba podijeliti ono što imaš, bez obzira da li to bilo mnogo ili malo, sitan znak pažnje, osmijeh na lice, nešto je što, vjerujem, nosimo u našoj kulturi življenja i tradiciji, ono što nosimo iz kuće. I sama sam se u životu našla u situacijama kada je pomoć meni i mojim najbližim trebala, i upoznala predivne ljude koji su mi tad pružili ruku, i koje nikad neću zaboraviti. Ništa nema veću vrijednost od zahvalnog pogleda i osmijeha osobe s kojom smo podijelili teške trenutke. Podijeliti znači brinuti o drugom. To me čini sretnom i uvijek podsjeti da budem zahvalna na svemu u životu.

 Šta Vas, osim posla, najviše usrećuje?

– Ah, nemamo dovoljno prostora u ovom razgovoru. Sretna sam da imam široku familiju i mnogo rodbine i njihovu podršku u svemu što činim. Ljubav i oslonac koji mi suprug pruža razlog su što sam danas tu, on je moj uzor, najbolji savjetnik, ali i kritičar. Posvećeni smo našoj kćerki, koja postaje mlada žena, i s kojom dijelim sve više toga kako sazrijeva, uključujući i moju odjeću.

Prije dvije godine, kao fitness i opuštanje od stresa, počela sam s planinarenjem, a danas su priroda i planina moj redovan bijeg od buke, ljudi i zatvorenog prostora. Vjetar, sunce, snijeg, visine, vrhovi koje treba osvojiti, testirati svoje granice, su fantastična mentalna i fizička rekreacija koju bih svima preporučila. U BiH imamo takve prirodne ljepote koje mi svaki put oduzmu dah, a nadomak su našeg doma. Fotografija je moja ljubav još iz djetinjstva koja ide u par sa strašću za putovanjima i otkrivanjima novog. Bez muzike ne bih mogla živjeti … i kad se svemu ovom pridruže prijatelji i porodica, život dobije puni smisao.

 Na kraju, otkrijte nam kako bi izgledao Vaš savršen dan?

– Savršen dan bi bio osmi dan u sedmici, kad bih stigla sve sto želim…, uspješno finalizirala neki ugovor, skoknula u prirodu, našla se s prijateljima u gradu, pripremila večeru s porodicom koja bi se okupila, a zatim otišla na jazz koncert naprimjer. E, kako ne mogu uvijek sve stići, trudim se da nađem taj jedan savršen trenutak u svakom danu.