Bolest narušava život bez straha. Za ozdravljenje su, uz konvencionalnu medicinu, važni mnogi drugi faktori koji prije svega pozitivno utječu na stanje uma
Savjetuje: Aneta Sandić, doc. dr. sc. med.
specijalistkinja psihijatrije – psihoanalitička psihoterapeutkinja
Život bez straha život je bezbrižnosti. To je ono za čim tragamo u životu. Suočavanje s dijagnozom karcinoma dojke uvodi disbalans u to doba. Ulazak u borbu s teškim tjelesnim oboljenjem, malignitetom, i kontrolirano praćenje pet godina nakon okončanja terapije, skloni su uvesti ženu u anksioznost, depresivnost i druga stanja. Ozdravljenje će u mnogo čemu ovisiti o podobnostima neposredne okoline, porodice, pružanja podrške, ili, kako se to u struci naziva – holdinga. Nužno je pronaći dobrog ljekara da prati stanje. Konvencionalna medikacija, lijekovi, naravno, moraju biti uključeni u tretman, dok su razgovori i druženja oblici holdinga kao veoma značajan konstitutivni faktor borbe za ozdravljenjem.
Svakodnevno bi trebalo imati na umu da, ukoliko se javi strah, a dakako da će dolaziti do barem povremenog prisjećanja, moramo biti pripremljeni nadvladati ga kroz vlastiti životni kontekst.
Od početka i svakodnevno se treba imati na umu održavanje dinamike, ritmike i učestalosti tjelesnih vježbi. Odmaranje je nešto na što se ne smije zaboraviti.
Otkrivanje dijagnoze karcinoma dojke kod žene iznimno je težak momenat koji uvodi u hronično stanje neke vrste šoka i nužnosti korištenja maksimalnih kapaciteta za uspješnu adaptaciju ličnosti.
Ukoliko se pokaže potrebnim, ili je pacijentica promišljala o tome, uputno ju je poslati i na pregled kod psihijatra ili psihologa.