Ilirijana Haxhibeqiri – Karabdić: Svakodnevna borba za ljudski život

Šefica odjela kardiohirurgije na klinici za kardiovaskularnu hirurgiju KCUS je ekipu našeg magazina ugostila u svom domu, te s nama podijelila svoju inspirativnu priču… Potječe iz intelektualne porodice koja se generacijama bavi medicinom. Ljubavlju, zalaganjem i maksimalnom posvećenošću poslu i pacijentima, uspjela je dokazati da žena kardiohirurg može biti jednako uspješna, kao i muškarac. Autor je više stručnih radova, kao i udžbenika… Članica je brojnih svjetskih udruženja: RHICS (Ronald Hetzer International Cardiac and Vascular Surgery Society), EUROMACS (European Registry for Patients with Mechanical Circulatory Support) i EACTS (European Association for Cardiothoracic Surgery)…

Piše: Indira Delić, foto: Muamer Kolar

Dugo sam razmišljala kako početi ovu priču… Kako predstaviti damu koja svakodnevno spašava živote… Kako predstaviti heroinu koja neustrašivim koracima ne preza ni od čega već hrabro „hara“ najzahtjevnijom medicinskom granom, kardiohirurgijom. Ona je probila barijeru i pokazala da žene u našoj zemlji mogu biti jednako dobre, kao i muškarci, u ovoj medicinskoj oblasti… Ona je profesorica doktorica Ilirijana Haxhibeqiri (Hadžibećiri)-Karabdić, šefica odjela kardiohirurgije na klinici za kardiovaskularnu hirurgiju KCUS.

Ilirijana potječe iz porodice medicinskih radnika, otac joj je bio profesor hirurgije i član prvog tima u Jugoslaviji, koji se bavio kardiohirurškim operacijama krajem 60-ih godina prošlog stoljeća… Znala ga je, još kao srednjoškolka, posmatrati kako operira i u tim trenucima rađala se njena velika ljubav prema medicini.  

– Od djetinjstva u našem domu medicina je bila svakodnevna tema razgovora mojih roditelja koji su bili zdravstveni radnici. To je, na neki način, i presudilo o mom daljnjem životnom opredjeljenju. Prve korake u hirurgiji sam naučila od svoga oca. I moji sestra (anesteziolog) i brat (forenzički psihijatar) su, također, doktori… Stažirala sam u John Radcliffe Hospital na Oxfordu 1996. godine.  Kardiohirurška edukacija počela je s timovima iz SAD-a, davne 1997. godine. Nakon toga uslijedili su timovi iz Beča i Švicarske. Godine 2003. uspostavlja se saradnja s „Deutsche Herzzentrumom“ u Berlinu i iz Sarajeva odlazim na edukaciju u Berlin gdje ostajem 18 mjeseci, pod vodstvom profesora Hetzera i Pašića – počinje svoju priču Ilirijana.

Vaše prezime „Haxhibeqiri-“ nije karakteristično za bh. krajeve, hoćete nam reći nešto o Vašem porijeklu?

– Da, u pravu ste. Haxhibeqiri (Hadžibećiri) je moje djevojačko prezime. Albanka sam i rođena sam na Kosovu. Potječem iz intelektualne porodice koja se generacijama bavi medicinom.  

 Kardiohirurgija je najzahtjevnija grana medicine, i zahtijeva posebnu psihofizičku spremnost. U prošlosti su se njom bavili, isključivo, muškarci…

–  U ne tako dalekoj prošlosti, hirurgija je bila grana rezervirana za muškarce, što nije bio slučaj samo na Balkanu, nego i u mnogim evropskim zemljama. Na sreću, taj trend se u zadnjih nekoliko godina promijenio tako da imamo povećan procent žena u oblasti hirurgije. Na početku mog rada na kardiohirurgiji, bila sam svjesna stereotipa i predrasuda o ženi kardiohirurgu. Svojom ljubavlju, zalaganjem  i maksimalnom posvećenošću  poslu i pacijentima, uspjela sam dokazati da žena kardiohirurg može biti jednako uspješna.

Kardiohirurgijom se bavite 21 godinu. Kako je biti žena u BiH koja se bavi ovom medicinskom oblašću?

– Kardiohirurgijom se bavim od 1997. godine. Specijalizaciju sam počela 1999. godine, i to je bila prva specijalizacija kardiovaskularne hirurgije u BiH, koju sam uspješno završila 2004. godine. Time sam postala prvi specijalista kardiovaskularne hirurgije u BiH, a prva žena kardiohirurg u široj regiji. Magistrirala sam 2008., doktorirala 2014., a docent, također, postala 2014.godine. Želim reći da biti žena kardiohirurg  je neopisivo lijep osjećaj. Moj svakodnevni posao podrazumijeva borbu za jedan ljudski život. Ne postoji ništa uzvišenije od toga. Iza mene je stotine  i stotine uspješnih operativnih zahvata na srcu. Neizmjerno volim svoj posao, a snagu mi daje osmijeh i zadovoljna lica mojih pacijenata kao i njihovih porodica. To mi je uvijek satisfakcija za daljnji uspješan rad.

Koji su najčešći uzroci srčanih oboljenja?

– Smatram da je potrebno više edukacije i preventivnih programa u cilju zaštite zdravlja s akcentom na kardiovaskularna oboljenja. Evidentno je da populacija u našoj zemlji  malo posvećuju pažnju svome zdravlju, načinu života i ishrani,  što za posljedicu ima povećan rizik od oboljenja (genetička predispozicija, visoke masnoće, pušenje i fizička neaktivnost).

 Jedna psihologinja je stres definirala kao nespecifični odgovor organizma na zahtjeve koji nadilaze njegove mogućnosti. Koliki je on uzrok infarkta?

– Ne možemo reći da je stres izolirani faktor rizika. Naravno, ukoliko je kombiniran s gore navedenim faktorima onda stvara idealnu podlogu za razvijanje kardiovaskularnih bolesti. Incidenca kardiovaskularnih bolesti je u kontinuiranom porastu i obuhvata najviše populaciju starosne dobi između 45 i 60 godina.

 Je li kardiohirurgija dovoljno razvijena u našoj zemlji? Na koji način utjecati na njen razvoj u budućnosti?

– Apsolutno tvrdim da je kardiohirurgija u našoj zemlji razvijena  na visokom nivou. Najsavremeniju opremu i mogućnost kvalitetnog rada možemo zahvaliti  podršci menadžmenta  Kliničkog centra. Naš kardiovaskularni tim je izvrstan i osposobljen je za sve najkompleksnije srčane operacije, što uključuje  transplantaciju, mehaničku potporu srca, kao i endovaskularne procedure. Ponosna sam na naš tim, naš rad i rezultat.

 Koliko je zahtjevno obavljati dugotrajne operacije na srcu

– Potrebna je posebna psiho-fizička spremnost za kardiohirurške zahvate, kao i staloženost, smirenost i maksimalna preciznost i koncentracija. Kada ulazimo u operacionu salu, zbog same kompleksnosti hirurške intervencije, ne možemo nikad procijeniti koliko će operacija trajati, te time je svaki od  nas kardiohirurga istreniran za dugotrajne operacije, koje mogu trajati od šest pa do 20 sati.

 S kojim dobnim skupinama pacijenata ste se najčešće susretali prilikom obavljanja zahvata?

– Najčešća dobna skupina koja dolazi na kardiohirurške operacije je između 40 i 60 godina, s tim da sam imala i mlađih pacijenata, kao i populaciju u trećoj životnoj dobi. 

Tokom Vašeg boravka u Njemačkom centru za srce, Deutsche Herzzentrum Berlin (2004. i 2005.) bili ste u timu za transplantaciju srca. Hoćete li s nama podijeliti iskustva iz tog centra?

– „Deutsche Herzzentrum Berlin“ je bio jedan od vodećih centara za srce gdje je godišnje rađeno više od 5000 operacija na srcu. Također je bio vodeći centar  za transplantaciju i mehaničku potporu srca u Evropi. Transplantacije srca su  rađene svakodnevno i obično su počinjale iza ponoći i trajale do jutarnjih sati. S ponosom mogu reći da sam nakon tri mjeseca boravka u Berlinu postala član  transplantacionog tima, kao i tima za mehaničku potporu srca (Assist device). Moje prvo iskustvo uzimanja srca je u meni ostavilo neizbrisiv trag zato što je pacijentica, donator srca, bila porijeklom iz BiH. Vrijeme provedeno u DHZB, kao i iskustvo i znanje stečeno u transplantacionom programu, bilo je od izuzetne važnosti za nastavak moje uspješne profesionalne karijere.

Transplatacija u BiH! Šta se dešava po tom pitanju?

– Naš kardiohirurški tim je osposobljen za izvođenje ove vrste operacije, ali još nije pravno regulirano da bi se moglo pristupiti transplantaciji srca.

 Radite i kao profesor na medicinskom fakultetu. Kakva iskustva nosite iz te priče. Daje li obrazovni sistem u našoj zemlji dovoljno mogućnosti mladim naraštajima da steknu praktične vještine?

– Vanredni sam profesor hirurgije na Medicinskom fakultetu „Sarajevo School of Science and Technology“. Predivno je raditi sa studentima i prenositi im svoje iskustvo i znanje i vidjeti njihov entuzijazam i želju za novim saznanjima. Posebno zadovoljstvo mi je učiti ih kako da vole svoju profesiju i kako da požrtvovano i odgovorno obavljaju svoj posao, jer budućnost ostaje na mladim naraštajima. Fakultet na kojem radim ispunjava najviše standarde, kako teoretskog, a tako i praktičnog dijela nastave.

 Koji su budući trendovi u razvoju kardiologije i kardiohirurgije?

– Najnoviji trendovi u oblasti kardiovaskularne hirurgije su minimalno invazivni pristupi srčanim oboljenjima koje naš tim već vrlo uspješno obavlja. Također i endovaskularne procedure se kod nas rade već nekoliko godina. Naš kardiovaskularni tim je u trendu s najnovijim operativnim tehnikama i tehnologijama liječenja kardiovaskularnog sistema.

 Dobra organizacija – ključ uspjeha!

Pored brojnih poslovnih obaveza, Vi ste i uspješna porodična žena. Supruga ste i majka… Koliko je teško uskladiti sve obaveze s porodičnim životom?

– Biti majka je najljepši osjećaj. Majka sam dvoje djece, sina koji ima devet godina, i kćerke koja je studentica medicine. Drago mi je da se porodična tradicija nastavlja. Podrška porodice, posebno mog supruga je bila od izuzetne važnosti i ključna za moju maksimalnu posvećenost poslu, posebno u periodu kada su djeca bila mala. Često sam bila odsutna, na dežurstvima, dugotrajnim operacijama, dodatnim edukacijama, ali uprkos tome ljubav prema poslu i porodici me motivirala da budem dobra majka, supruga i žena kardiohirurg.  Dobrom organizacijom možete sve postići i porodično i profesionalno. Mislim da sam u ovoj mojoj priči uspjela ono što je često nespojivo uskladiti – vrhunsku hirurgiju, a uz to imati i sretnu i zadovoljnu porodicu.