Za sebe kaže da je hibridni profesionalac – bivši bankar, ekonomista, pomoćni predavač na dodiplomskim kursevima računovodstva i finansija, nastavnik, govornik, američki diplomata, poduzetnik, bosanski ambasador, mama, supruga, kćerka i sestra. Odrasla je u Priboju, danas živi u državi Connecticut i ponosna je vlasnica firme Wines of Illyria. Ovo je njena priča o uspjehu…
Piše: Zana Kološ-Mulabdić
Indira Bayer, ponosna vlasnica firme Wines of Illyria sa sjedištem u državi New Jersey, koja se bavi uvozom i distribucijom bh. i vina iz regije u Ameriku, jedna je od onih žena za koje ne postoji riječ nemoguće.
Kaže da je hibridni profesionalac – bivši bankar, ekonomista, pomoćni predavač na dodiplomskim kursevima računovodstva i finansija, nastavnik, govornik, američki diplomata, poduzetnik, bosanski ambasador, mama, supruga, kćerka i sestra. Odrasla je u Priboju i nakon završenih edukacija, radila za Beogradsku banku…
Bilo je tada lijepo živjeti blizu roditelja, sestara i rodbine, viđati poznata lica i slušati maternji jezik. Danas sam zahvalna za postojanje interneta i mogućnosti koje nam pruža. Moje tri sestre žive u Švedskoj, Njemačkoj i Španiji, a najbolja prijateljica iz djetinjstva u Holandiji i u stalnom smo kontaktu.
U Ameriku je odselila 1995. godine, sa tada osmogodišnjim sinom Adelom. Nekoliko godina kasnije dobila je i drugog sina, Edwarda sa sadašnjim suprugom. No, svaki početak bio je težak. Bilo joj je 29 godina. Nije dobro govorila engleski jezik, jer je u školi učila ruski. Diplome koje je donijela sa sobom nisu značile ništa, kaže. Morala je ispočetka…
Dok sam na početku radila kao blagajnik u Bank of America, išla sam u školu, šest noći u sedmici. Počela sam sa osnovnim kursevima jezika i nastavila sve dok nisam diplomirala na fakultetu i postdiplomskim studijima. Dugo je to trajalo, prisjeća se Indira.
Mogućnosti za poduzetnike
Angažman u Bank of America, drugoj po veličini američkoj banci, otvorio joj je nove horizonte u poslovanju.
– Radila sam sa malim preduzećima, firmama koje su godišnje zarađivale od jednog do 20 miliona dolara. Ideje da imam sopstveni biznis stalno su mi prolazile kroz glavu. Vidjela sam prilike za otvaranje firme, a zakonski okviri za pokretanja biznisa su takvi da se firma može registrirati elektronski na internetu za nekoliko sati, nastavlja Indira životnu priču o uspjehu…
– Koliko se sjećam, nije to koštalo ni stotinu dolara. Sistem u Americi je tako organiziran da ljudi bez početnog kapitala mogu osnovati firmu i početi raditi, a kada počnu zarađivati novac, najvažnije je da plaćaju porez. Dolazeći iz bivše Jugoslavije, gdje su većina kompanija bili veliki poslodavci u državnom vlasništvu, bila sam opčinjena mogućnostima koje je sistem pružao poduzetnicima.
Dvadeset godina kasnije našla se, kaže, u Američkoj ambasadi u Sarajevu, kao zaposlenik State Departmenta u ekonomskoj sekciji…
Bavili smo se rješavanjem tri najveća bh. problema- ukupnom nezaposlenošću, nezaposlenošću mladih i njihovim masovnim odlaskom u potrazi za poslom. Nakon toga trebala sam preseliti u Beč, ali sam osjećala potrebu nastaviti raditi na pomaganju BiH i regionu.
Otvaranje američkog tržišta sa najvećom kupovnom moći na svijetu za bh. proizvode činilo se kao jednostavna formula. Tada je, 2014. godine, nastala firma “Wines of Illyria”…
– Odlučila sam pokrenuti posao uvoza i distribucije bh. vina, jer ova industrija ima ogroman potencijal. Kvalitet naših vina je na nivou najpoznatijih poput Italije i Francuske, ali ih u Americi nisu imali prilike probati.
Vina i spelovanje
Sada živi u državi Connecticat, na istočnoj obali Amerike, između Bostona i New Yorka. Ističe da, kao poduzetnica, nema radno vrijeme.
– Oba moja sina su odrasli i sve vrijeme koje je potrebno mogu posvetiti mom još uvijek malom biznisu. U posljednjih pet godina sam uspjela naći distributere u 19 država. Cilj je, naravno, proširiti ponudu naših vina u svih 50 država. Sarađujem sa cijelom mrežom – od distributera do vlasnika restorana, hotela i prodavnica. Odgovorna sam za marketing proizvoda, knjigovođa sam, porezni savjetnik i advokat . Ipak, trudim se da svaki dan odvojim vrijeme za brzo hodanje, bicikl i, najvažnije, čitanje. Jer, obrazovanje nikada ne prestaje.
Prepričava nam u stilu anegdote da joj je bilo teško da Amerikance nauči pravilnom izgovoru bh. i regionalnih autohtonih sorti vina….
– Odlučila sam da uvozim samo naše autohtone sorte, iako sam znala da će biti mnogo teže prodati Amerikancima žilavku, tamjanku, plavac ili blatinu – nego recimo, chardonnay ili merlot, imena koje cijeli svijet zna. Pošto su ovo nove i nepoznate riječi, a engleski jezik nije fonetski, odlučila sam dodati spelovanje na etikete vina kako bih pomogla kupcima da pravilno izgovore nazive naših vina. Trebat će još mnogo vremena da se BiH i ostatak Balkana stave na mapu svjetskih proizvođača vina – priča nam, dodajući da stalno organizira edukativne Zoom seminare o našim vinima, a odnedavno je otvorila i svoju webstranicu www.winesofillyra.com.
Centrala njene firme je u državi New Jersey. Često putuje zbog sastanaka s partnerima i edukacija, te seminara. Prvu grupu vinskih turista planira dovesti u BiH u septembru 2022. godine…
– Da bi ljudi kupovali naša vina, ljudi trebaju doživjeti našu kulturu i vidjeti naše prirodne ljepote. Tu počinje prava priča. A, da bi uspjeli u svemu ovom morate imati viziju i želju za nečim. Vjerovati u sebe i ono što radite, biti iskreni i transparenti – kaže na kraju Indria Bayer.
VOLJELJA BIH DA SE VINARI UDRUŽE
– Najvažnije od svega je da se vinari udruže, da zajedno otvorimo američko tržište. I to vinari iz cijelog regiona. Američka ambasada upravo sada ima program za finansiranje razvoja vinskog turizma.