Irfan Čengić: Moj život, moja ljubav

Irfan Čengić je uspješan političar i porodičan čovjek, koji svoj prije pola godine sklopljeni brak s pravnicom Adnom njeguje po uzoru na svoje roditelje. Upravo je od njih dobio čvrst temelj na kojem gradi sve nove životne priče

Piše: Elma Zećo; foto: Edvin Kalić

Kao dječak je rastao uz političare poput Tonyja Blaira, nekadašnjeg britanskog premijera, i Billa Clintona, bivšeg američkog predsjednika, koji će na neki način postati njegovi uzori, volio je učiti geografiju i historiju, a čim je napunio 17 godina, čime su se stekli uslovi, na školskom odmoru je otišao da se učlani u Forum mladih Socijaldemokratske partije BiH. S 19 godina je već uspio postati najmlađi vijećnik u našoj zemlji, s 22 generalni sekretar partije, a danas je i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

– Politika za mene nije profesija. To je ljubav. I da se njome ne bavim, uvijek bih bio posmatrač dešavanja na političkoj sceni.

Bračna sreća

I u privatnom životu 26-godišnji Irfan Čengić bio je odlučan. Za ovdašnje standarde, mlad je uplovio u bračnu luku izgovorivši prije pola godine zajedno sa svojom dugogodišnjom djevojkom Adnom, po zanimanju pravnicom, zavjet ljubavi i poštovanja.

– Uzor su mi moji roditelji i njihov odnos. Oni su se još mlađi vjenčali. Bilo je to 1991. godine kada su imali tek po 21 godinu. Ubrzo su dobili mene, a brat je došao dvije godine nakon toga. Uvijek sam na njih gledao kao na primjer koji treba slijediti. Zato želim da imam brak kao što je njihov. Danas imaju 49 godina, a meni će ove godine biti 27. Nadam se da ću i ja to tako dobro uraditi, jer mnogo je lakše da imate uzor, nego da postignete isto – kaže Irfan, vidno ispunjen novim životom kojeg mu je donio brak.

– Sada kada dođem kući ne moram nigdje izlaziti. Imamo više vremena jedno za drugo. U vezi smo bili šest i po godina. Išli smo u istu srednju školu – Prvu bošnjačku gimnaziju, dok smo se počeli zabavljati na fakultetu. Sve smo skupa prošli. Kada ste zaposleni i kada se obaveze moraju uskladiti, umorni izlazite svaki dan da biste se vidjeli. Ovako kada kući dođete ljepše je. Iako su me mnogi prepadali, za sada mi je u braku odlično.

Irfan je porodičan čovjek i neko ko zna često da iznenadi drage ljude. Da je pun iznenađenja njegova supruga mogla se uvjeriti još dok su se zabavljali, posebno u trenutku prosidbe ispred čuvenog Koloseuma u Rimu.

– S obzirom na to da smo bili na porodičnom putovanju s mojim bratom i njegovom suprugom, te još jednim bračnim parom, tada i u tom trenutku to nije nimalo očekivala. Svi drugi su znali i bili naša publika na mjestu događaja.

Studirajući Irfan je uvidio da je Adna veoma uporna i da ostvari sve što zacrta. Osvojila ga je upravo tom svojom upornošću, ali i spremnošću da uvijek bude uz njega. Zbog toga se osjeća blagoslovljenim u vremenu kada se teško okružiti istinskim prijateljima.

– U mom poslu je veoma malo iskrenih ljudi. Ako uspijete u politici, teško možete znati ko vam je pravi prijatelj. Drago mi je da smo se supruga i ja pronašli kada smo tek završili srednju školu, kada sam bio neko ko je stajao na info stolovima i dijelio stranačke letke.

Dijete sa sunčane strane Sarajeva

Irfan je odrastao u tradicionalnoj porodici u starom dijelu Sarajeva, iznad Vratnika, u Škaljinom sokaku. Adresu nije promijenio ženidbom, dok su se roditelji, koji su mu usadili vrijednost da čovjeka isključivo vrednuje po njegovim ljudskim osobinama, preselili na drugu lokaciju. Ne krije da je njegov otac uvijek bio strožiji od majke, ali je pravila poštovao bez izuzetka, za razliku od brata koji je uvijek bio nestašan.

– Sjećajući se svog radosnog djetinjstva slike koje vidim su one kojima danas, nažalost, ne svjedočim: mi, dječaci, na ulici igramo fudbala, djevojčice neke svoje igre, majke nas dozivaju da uđemo u kuću, a mi odbijamo, jer nam je lijepo. Iako danas postoji više uređenih parkova, rijetko možemo vidjeti djecu u takvoj atmosferi. Živim u istoj ulici u kojoj sam odrastao, ali ona više nije ista, jer ne viđam djecu. Ona su danas na društvenim mrežama. Vremena su se promijenila, ali je također činjenica da današnji roditelji zbog dinamike života nemaju vremena za svoju djecu kao naši nekada.

I Irfan je sam mnogo zauzet, ali se trudi naći dovoljno vremena za porodicu i prijatelje. Mada nije skijaš iz zdravstvenih razloga, jer je kao dječak imao četiri operacije Ahilove tetive, bijeg na planinu mu prija. Lijepo mu je i dok posmatra druge kako krstare snježnim predjelima i nerijetko se sanka s djecom. Upravo su djeca ta s kojima najviše vrijeme voli provoditi, jer kod njih nema kalkulacija i pretvaranja, a jedan od najdražih životnih trenutaka svakako je rođenje Arslana, koji mu je donio titulu amidže.

U oporavku od operacija pomogla mu je košarka, ali nije uspjela nikada nadmašiti ljubav prema fudbalu. Mnoštvo angažmana učinilo je da nestane prostora za tjelovježbu i žao mu je što često pribjegava brzim dijetama. No, ono što kao vatreni navijač Sarajeva sigurno ne propušta su utakmice voljenog kluba.

– Ljubav prema Fudbalskom klubu Sarajevo na mene su prenijeli otac i daidža vodeći me uredno na utakmice. Kako volim djecu kroz kontakt s njima trudim se dalje prenositi tu ljubav, ili je pojačati kupovinom dresova i zajedničkim odlaskom na utakmice. Kao dijete sam zavolio Manchester United, pa iako sada slabije igra ostao sam mu vjeran. Uvijek sam bio fan i Rome, zavolio sam je zbog Tottija i Batistute. Po pitanju nekih utakmica ovih klubova moji snovi su ostvareni, ali bi mi želja bila otići na utakmicu River Platea i Boca Juniorsa zbog toga što je prati reputacija neobičnog derbija. Vjerovatno bi nezaboravno bilo osjetiti atmosferu koja tada vlada u Buenos Airesu.

Ljudi koje cijenim

Vraćajući se na kraju razgovora u domen njegove profesije, saznajemo i ko su ljudi koji ga inspiriraju na njegovom političkom putu.

– Na svjetskoj sceni najviše cijenim premijera Kanade, Justina Trudeaua, i bivšeg premijera Italije, Mattea Renzija. Moji uzori su Olof Palme, bivši premijer Švedske, Kennedy, koji je uprkos tome što je bio kratko predsjednik Amerike pokrenuo mnoge reforme, te Willy Brandt, koji je kao kancelar Njemačke bio spreman na pomirenje i koji je izvršio tranziciju zemlje poslije Drugog svjetskog rata u moderno društvo – pojašnjava Irfan.

A kako sebe i našu zemlju vidi u budućnosti, upitali smo ga.

– BiH vidim kao članicu Evropske unije i zemlju u kojoj će ljudi dobiti šansu kakvu zaslužuju. Sebe vidim kao porodičnog čovjeka. Nisam siguran koliko ću biti u politici, ali sve dok budem davat ću sve od sebe da uradim ono što sam obećao. Često to i neću moći, ali se neću nikada prestati truditi.