Ivana Kešić: Kako je odijevanje postalo važan izraz našeg identiteta

Program menadžerica u Obrazovnom centru Civitas kaže da u poslu kojim se bavi postoji nepisano pravilo da odjeća koju nosi ne treba odvraćati pažnju od onoga što ima za reći. No, uprkos strogim pravilima poslovnog odijevanja uspjela je izgraditi jedinstven modni stil. Za nju je odijevanje kreativni proces i voli eksperimentirati iako skromno tvrdi da nije baš uvijek u tome uspješna. No, sumnjamo da bi se s ovim suglasili oni koji je poznaju

Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović; Foto: Mirza Mustafagić

Iako je naša sagovornica jedna od najkompetentnijih osoba za razgovor na temu školskog obrazovanja u BiH, s Ivanom smo ovog puta razgovarali o nečemu drugom u što se podjednako dobro razumije: modi. No, prije nego pređemo na razgovor o njenom originalnom odjevnom stilu i svemu onome po čemu je prepoznatljiva, nije suvišno spomenuti da ova dama još od 2010. godine radi kao program menadžerica školskog programa građanskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini u Obrazovnom centru CIVITAS. Ivana ističe da su njihovi svakodnevni izazovi  usmjereni  na poboljšanje kvalitete nastavnog procesa u onoj mjeri u kojoj se to odnosi na odgoj i obrazovanje aktivnog i odgovornog građanstva. U saradnji s obrazovnim vlastima u BiH, Ivana i njene kolege rade na  razvoju nastavnih sadržaja, udžbeničke i druge literature, te unapređenja općih kompetencija i užestručnih znanja, sposobnosti i vještina nastavnika koji izvode predmetnu nastavu građanskog obrazovanja.

A odgovorne pozicije oduvijek su zahtijevale i poštivanje dress codea. Ivana je svoju ljubav prema modi naslijedila od mame za koju kaže da je u porodici „the stylish one“. Za nju je odijevanje kreativni proces i voli eksperimentirati iako skromno tvrdi da nije baš uvijek u tome uspješna. No, sumnjamo da bi se s ovim suglasili oni koji je poznaju.

Koliko posao kojim se bavite diktira Vaš odjevni stil?

– Posao kojim se bavim ima nepisano pravilo da odjeća koju nosite ne treba odvraćati pažnju od onoga što imate za reći. Za sve poslovne prilike biram odjeću neutralnih boja, jednostavnu i formalnu. Ipak, malim detaljima uvijek možete osvježiti i takve odjevne kombinacije i dati im svoj pečat.

 Kakav imate stav o modi i kako biste je definirali?

– Moj stav o modi najbolje opisuje stih jedne pjesme Arsena Dedića, a glasi „Izludjet ću od istosti“. Upravo zbog toga ne pratim trendove, nisam pobornik bilo kakve uniformiranosti, a trudim se nikada ne ponoviti neku odjevnu kombinaciju. Ponekad promijenim mali detalj koji samo ja primijetim, no i to mi je dovoljno da izbjegnem istost koja je za mene najveći ubica svih naših pokušaja da budemo kreativni u odijevanju i svemu drugom.

 Niste osoba koja prati trendove, ali volite eksperimentirati…?

  – Odijevanje je za mene kreativni proces, pa volim eksperimentirati. Rado ću se okušati i u spajanju nespojivog, no ne mogu tvrditi da sam u tome uvijek i uspješna.

Činjenica je da ste uvijek dotjerani i sređeni. Šta je osnova dobrog stila?

– Hvala! Za mene osnova dobrog stila je da odjeća koju nosite komplimentira vašem tijelu, vašim karakternim osobinama, svemu onome što vi jeste, što su vaša interesovanja i za što se zalažete. Dotjerivanje za posebne prilike nije stil. Stil je izbor u kojem ćete se pronaći u svim prilikama i uvijek se truditi da odjeća koju nosite upotpunjuje utisak koji želite ostaviti. Stil odijevanja za mene je izrazito bitan element naše svakodnevne neverbalne komunikacije.

Kojim odjevnim komadima ste „obogatili“ svoj jesenje-zimski stil?

– Loša sam u time managementu, pa tako slabo pratim promjene godišnjih doba i sezone. Ne mogu se sjetiti što sam posljednje kupila, no ove sam zime od sestre dobila male biserne naušnice. Biserne naušnice su, baš kao i mala crna haljina, nešto što jednostavno svaka žena treba imati u svom SOS odjeljku u ormaru.

Kakvu odjeću birate za poslovne sastanke?

– Formalnu. Većina mojih poslovnih sastanaka ima jasno propisan dress code.

 A šta najčešće nosite za neformalna druženja?

– Tu nemam pravila, a ni granica. Od kratkih pamučnih majica i šorceva do svečanih haljina teških nekoliko kilograma u kojima sam znala penjati i crkvene zvonike za dobar pogled i kvalitetnu fotku. Za jednu donatorsku večeru odjenula sam i vjenčanicu i iznijela je kao svečanu haljinu. Privatno se moj stil može opisati kao modna anarhija.

 Koja boja vlada Vašim ormarom?

– Crna.

Postoji li neki komad odjeće koji ste naslijedili od mame ili bake, a koji rado nosite?

– Od bake sam naslijedila tetovažu koja se tradicionalno prenosila ženskom linijom u našoj familiji stoljećima. Iako za mene ima izrazitu sentimentalnu vrijednost često je zamijećena i kao dio onoga što volimo nazvati stilom. Od mame još nisam ništa naslijedila, ali često od nje znam posuditi kaput ili torbu. U našoj familiji mama je the stylish one, ona prati trendove i zna s posebnom elegantnošću iznijeti sve.

 Koje godišnje doba Vas najviše inspirira za odijevanje?

– Jesen. Jesen je moje godišnje doba i vječita inspiracija za sve, pa tako i odijevanje. Volim promatrati prirodu u svom njenom beskonačnom koloritu, uživati u kiši i igrama posljednjih toplih sunčevih zraka u kapljicama kiše. Tada najviše eksperimentiram s bojama, nosim što inače možda i ne bih, a i dobro se osjećam a to svakako doprinosi tome da ono što odjenete iznesete u punom potencijalu.

Najbolje cipele koje ste ikada imali su…?

– Svake crne salonke.

 Volite li kupovati odjeću na rasprodajama?

  – Iako se, baš kao svi, obradujem kada za nešto što mi se sviđa moram izdvojiti manje novca, na rasprodajama ne kupujem. Štaviše, u vrijeme velikih rasprodaja izbjegavam prodajna mjesta. Sve mi to više izgleda kao socijalni eksperiment. Ne volim prizore nabacane, često uprljane i oštećene robe, guranja i fizičke borbe za komade za koje niste ni sigurni da vam odgovaraju. U odnosima sam dosta formalna, pa izbjegavam gužve i sve što narušava moj intimni, fizički prostor.

Cipele ili torbice, šta je Vaša veća strast?

– Mrtva trka. Oboje. No, moram priznati da sam najviše novca uvijek znala izdvojiti za spavaćice. Radni dan počinje mi rano ujutro i završava u kasne večernje sate, pa mi je odlazak na spavanje date sa samom sobom za koji se svečano spremam. Spavaćice su zato moja najveća kupovna strast i najluksuzniji komadi koje imam u svom ormaru. I riječ „pamuk“ tu je apsolutno zabranjena. Svoja najelegantnija izdanja čuvam za odlazak na spavanje.

Uprkos izreci da odijelo ne čini čovjeka, upravo tako stječemo prvi dojam o osobi koji upoznajemo. Šta mislite koliko je ova izreka tačna u vremenu u kojem živimo?

– Ako to interpretiramo tako da ono što možete novcem kupiti, nebitno da li je riječ o odjeći, automobilu, nekretnini, ne čini ono što jeste, onda da. No, za razliku od „odijela“ i tog materijalizma skorojevića odijevanje je itekako važan odraz našeg identiteta. U svakoj razvojnoj fazi društva odijevanje je bilo važan segment kolektivnog identiteta i identiteta pojedinca. Pravila odijevanja usko su se vezala za općedruštvene prilike određenog vremena. Mnogi društveni pokreti, kao pokreti za ljudska prava i mir \’60 -ih godina donijeli su nove modne stilove, a često su stilove diktirale različite subkulture i novi muzički pravci. Danas vidimo da odjeća postaje i političkim pitanjem, pitanjem političkih prava i sloboda. No, ne moramo ići tako daleko u društveno-pravnu dimenziju; izbor odjeće jednostavno mnogo govori o dinamici života kojim živimo, našim svakodnevnim obavezama, interesovanjima i našoj kreativnosti.

 Vaš stil je drugačiji i zbog kratke kose po kojoj ste prepoznatljivi. Jeste li oduvijek imali kratku kosu ili…?

  – Zapravo, prijatelji iz djetinjstva pamte me po izrazito dugoj kosi koju sam godinama sama šišala i farbala. To je izazvalo buru negodovanja mojih prijateljica koje su tražile da se prepustim rukama profesionalaca. Tako sam jednom otišla u frizerski salon i ponijela roman Orhana Pamuka. Svi koji su čitali ovog turskog pisca znaju kako se lako možete pogubiti u njegovim opisima. To je primijetila i moja frizerka koja je za kraj rada na/o mojoj glavi predložila da kosu uplete u punđicu. Prihvatila sam, a kada sam došla kući i stala pod tuš zajedno sa punđicom otpala je i moja kosa. Danima sam izbjegavala susret s frizerkom kako se ne bih dovela u situaciju da reagiramo burno. Drugi frizer tada me ošišao na popularnu nulericu. S vremenom je od nulerice nastala kratka frizura, što mi se dopalo, pa sam je odlučila zadržati. Kratka kosa je praktična. Uvijek i bez puno truda uredna je i spremna za sve prilike. Nisam se nikada s njom nešto posebno identificirala, ali sve češće poznanici mi kažu da me baš po toj kratkoj ošišanoj kosi prepoznaju.

Koji je najčešći kompliment koji dobivate od žena (kada su odijevanje i stil u pitanju)?

– Najljepši kompliment dobijem od prijateljica svaki puta kada nešto posude, baš kao što posudim i ja od njih. To mi je iskreno komplimentiranje. Sve ostalo je laskanje, a laskave komentare brzo zaboravljam i često ignoriram.