„Ponosna sam na svaku ulogu, jer je svaka od mene tražila nešto novo u vidu vještina i prilagodbe estetici i konceptu, drugačiju vrstu truda i svaka mi je prva u nečemu“
Piše: Indira Delić; Foto: Nikola Blagojević
Vedra, nasmijana, neobično lijepa, Ivona Baković – bh. glumica i televizijska voditeljica oduševila nas je svojom spontanošću, talentom i profesionalnošću. Zadivljujuće zrelog razmišljanja za svoje godine – govorila nam je o svojim glumačkim počecima, medijskom iskustvu, poslovnim planovima…
Kreativni procesi
Presedan da zavoli daske koje život znače desio se s 14 godina – kada se počela amaterski baviti glumom u Tomislavgradu, gdje joj je dramska grupa davala mogućnost da kvalitetno i aktivno provede vrijeme.
– Sjećam se koliko je velika razlika bila u mom generalnom raspoloženju kada smo stvarali i igrali predstave i kada nismo; shvatila sam da su mi ti kreativni procesi jednostavno neophodni i da mi čine dobro. Kasnije sam, kroz određene projekte počela dolaziti u Sarajevo i sve više i ozbiljnije razmišljala o tome da se profesionalno bavim glumom. Sa 18 godina sam došla na prijemni ispit i postala dio klase profesora Admira Glamočaka. Godine 2021. diplomirala sam predstavom Bog Masakra koja još uvijek igra u Pozorištu mladih Sarajevo i krajem iste godine, pridružila sam se timu zabavne redakcije Nove i malom kreativnom i vrijednom timu magazina Nova IN – kaže Ivona na početku našeg razgovora.
Njen svaki radni dan je različit. Ponekad na rasporedu ima samo jednu stvar za obaviti – snimanje emisije, igranje gotove predstave, probu za predstavu koja je još u procesu izrade ili nastavu s djecom, a ponekad ima sve u jednom danu. Tada joj je najveći izazov organizacija vremena, prevoza, obroka i ponajviše vlastitog uma – da joj jedna obaveza ne ulazi u kvalitetu obavljanja druge obaveze, jer svaka zaslužuje, kako kaže, potpunu posvećenost i koncentraciju u datom trenutku.
U medijskom poslu najstresnijim smatra brzinu – kojom se sadržaj mora producirati. Na to se još uvijek navikava, jer je na studiju i u pozorištu naučena na prednosti dugotrajnog i detaljnog rada na nekom materijalu, dok je na televiziji ograničeno vremenom.
– Bez obzira na tu brzinu i raspored, treba stvarati zanimljiv i gledateljima privlačan sadržaj i kao medij imamo odgovornost da ne napravimo bilo kakav propust ili grešku. Sad za sad, zabavna redakcija Nove BH u potpunosti u tome uspijeva, a prilog tome govore podaci gledanosti, omiljeni smo i prvi izbor gledatelja svakog popodneva za njihove opuštajuće i trenutke razonode.
Divne uspomene
Studirajući Odsjek za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti – naučila je dosta o sebi. Naučila je biti uporna i strpljiva, istovremeno i sve vrijeme, istom snagom. A, kaže da je bilo i teških trenutaka…
– Prvih godinu i po mi je, iskreno, bilo grozno. Teško mi se bilo naviknuti na sve zahtjeve studija, počevši od vlastite fizičke nespremnosti, generalne i emocionalne nezrelosti, preko navikavanja na novu sredinu, pa sve do vremenskih zahtjeva studija. Ako ćeš studirati glumu na Akademiji (ali, studirati kako treba) ne vidiš – ni sunca ni mjeseca, a kamoli porodice i prijatelje koji žive izvan BiH. Tek kada sam na sebi počela vidjeti neke napretke koji su dolazili paralelno s mojim sazrijevanjem, kada sam prihvatila da stvari ne dolaze preko noći i da sebi moram opraštati greške, jer su sastavni dio posla, a kamoli studiranja, kada tek učiš osnove, počelo je istinski prekrasno i zabavno razdoblje na kojemu sam danas neizmjerno zahvalna i koje je iznjedrilo čvrsta prijateljstva i stvorilo divne uspomene – kaže ona, dodajući da je svako igranje izazov.
– Ponosna sam na svaku ulogu, jer je svaka od mene tražila nešto novo u vidu vještina i prilagodbe estetici i konceptu, drugačiju vrstu truda i svaka mi je prva u nečemu. Predstava kojoj sam se najviše dala istinski lično (kao Ivona) i koja je to od svakog od nas i tražila je Umjetnik u gladovanju – redatelja Alena Šimića. Ona sadrži moju poeziju, stvarne poruke s mojih društvenih mreža, moje suočavanje sa seksizmom, moje dileme, moja autoironija… I tako je sa svakim od nas šest iz ansambla predstave, svi smo dali to moje do kraja.
Na kraju našeg razgovora ova glumica i voditeljica na pitanje koliko je kritična prema samoj sebi, ističe…
– Ponekad pogubno, a ponekad mi se čini ipak nedovoljno. Još uvijek tražim balans u samokritičnosti.
Priprema za uloge
– Za svaku se ulogu pripremam različito, jer neke traže više rada sa sobom i kopanja po samom sebi poput – Umjetnika u gladovanju, a neke drugu vrstu koncentracije, enorman fokus na partnere i kvalitetne probe poput Boga Masakra ili pak zaigranost i otvorenost poput Sarajevo Feelinga. Posljednji proces Idiot s redateljicom Selmom Spahić u kojem igram Aleksandru Jepančin tražio je veliku koncentraciju na probama koje su dugotrajne, zbog obimnosti materijala i Selminog filigranskog načina rada kojeg volim, zaigranost i otvorenost za promjene, vremensku fleksibilnost, rad kod kuće (kao i svaka predstava) i fizičku spremnost.
Skriveni talenat
– Moj skriveni talenat je rad na rukotvorinama. Ne znam jesam li talentirana za njih, ali me oduvijek smirivala izrada nakita, slikanje, izrada jaslica za Božić, slaganje postojećih elemenata u nešto novo. To je osobina koju sam naslijedila od mame, za pletenje ona kaže: Moj Apaurin.