Želim vam najkraću ikada napisanu listu novogodišnjih želja, koja će imati samo jednu stavku koje ćete se cijeloga života pridržavati: vas!
Piše: Najra Krvavac
Volim decembar. Zapravo, jedino što volim u vezi sa zimom je taj posljednji kalendarski mjesec. OK, malo volim i vatru u kaminu u snijegom zametenoj, luksuznoj planinskoj kući, ispred kojeg sjedim pokrivena mekanom dekicom i sa psom pored nogu pijem dobro vino i čitam sjajnu knjigu, ali to nije tema naše današnje emisije. Pardon, kolumne.
Što je, nekad davno, rekla voditeljica na jednoj splitskoj radiostanici gospođi koja je nazvala u emisiju s muzičkim željama da pozdravi nekoga u familiji: “Gospođo, jedno su želje, a drugo su pozdravi!”. Što se, dakle, kamina, vatre i luksuzne kuće u planini tiče, trenutno sam samo u fazi želja. I daleko od pozdrava.
Elem, decembar.
Od onih sam što vole praviti liste novogodišnjih rezolucija, mada se ne sjećam da sam ikada i jednu ispoštovala dalje od 5. januara. A i to sam vam puno rekla: obično dobacim do prekosutra nakon Nove godine, ali me svake godine, sve ove godine, uzbuđivala mogućnost da ovaj put neće tako biti, nego da ću se stvarno 1.1. probuditi kao promijenjena, neka potpuno nova i disciplinarnija ja, koja se manje nervira, više odmara i čita, posvećuje više vremena sebi i ljudima koje voli. I ne lezi vraže – potpuno neplanirano, po prvi put u životu sam sve ovo zbilja i primijenila. Dugoročno.
Godina kojoj ćemo za koji dan vidjeti leđa mi je bila jedna od najstrašnijih i, znam da zvuči čudno ali objasnit ću, najsretnijih u životu. Godinu prije sam završila kolumnom na ovom istom mjestu u kojoj sam pisala koliko sam se smijala u 2017., a počela tako što kolumnu nisam ni napisala, jer sam ležala na trećoj internoj nakon tri infarkta. Početi godinu s tri komada posred srca uopće nije najbolji način da se neka, bilo koja, godina počne, ali s druge strane – tri sam ta komada predeverala i evo me, još sam tu i pišem decembarske priče za Ladies In. Eto zašto i najsretnija i najstrašnija, sve u jednoj godini. Na listi novogodišnjih rezolucija prošle godine sam imala i manje rada, a više odmora, i više pažnje za sebe i one koje volim, i bar osamdesetak pročitanih knjiga, i 12 mjeseci kasnije – sve sam napravila. I još pravim. Što je najbolje od svega, shvatila sam da svaka moja naredna novogodišnja lista treba imati samo jednu stavku: mene.
U ovoj sam godini naučila o sebi daleko, nemjerljivo više nego u puno prijašnjih godina. Kao sezonsku odjeću u ormarima sam sve presložila. Pažljivo sam rastresla i pregledala uspomene, osjećaje i odnose, i sve one koje nisam nosila zadnje dvije godine spakovala sam s mašnicom i poklonila. One druge, koje su mi važne i koje redovno nosim sam oprala od suvišnih i, najčešće, nepotrebnih razmirica i analiziranja i kalkulacija, i posložila ih na ofingere da ih bolje vidim i bolje brinem za njih. Složila, pa napravila puno više mjesta za sve novo što će mi, vidim odavde, tek doći.
Kad sat otkuca zadnju minutu 2018., želim vam na prvom mjestu dobro zdravlje. Čelično. Želim vam najkraću ikada napisanu listu novogodišnjih želja, koja će imati samo jednu stavku koje ćete se cijeloga života pridržavati: vas! Da u narednoj godini budete prema sebi bolji nego što ste ikada bili. Da složite sve svoje misli i osjećaje kao što biste složili ormare. Da tek onda, tako složeni i mirni, pozdravite ostvarenje svih bajnih i sjajnih želja koje će vam, s listom i bez nje, zacijelo doći.
Jer jedno su želje, a drugo su pozdravi.
Sretna Nova i živjeli!