“Dobro raspoloženje, sreća koja nema kraja, ne znači uvijek i uredno mentalno zdravlje. Svi se suočavamo sa životnim teškoćama, stresovima i gubicima i tada se osjećamo uplašeno, zabrinuto, ljutito, tužno…”
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2022/10/Mirela-slika-2.jpg\")
Piše: Mirela Šabanović-Efendić, psiholog
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici (prema World Health Organisation, 2004.)
Iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, koja kaže kako je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, vidljivo je da nema zdravlja, ako nema mentalnog zdravlja.
Mentalno zdravlje podrazumijeva sposobnost da se mijenjamo, prilagođavamo i nosimo s teškoćama i stresom. Bavljenje produktivnim aktivnostima-onima koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, a pomažu nam da rastemo i razvijamo se, podrazumijeva bavljenjem mentalnim zdravljem.
Dobro raspoloženje, sreća koja nema kraja, ne znači uvijek i uredno mentalno zdravlje. Svi se suočavamo sa životnim teškoćama, stresovima i gubicima i tada se osjećamo uplašeno, zabrinuto, ljutito, tužno… Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da svoje emocije prihvatimo i uhvatimo se u koštac s teškoćama koristeći svoje resurse, vještine i sposobnosti.
Jasno je da dobro mentalno zdravlje nije samo stvar pojedinca, jer da bismo bili produktivni, ostvarivali zadovoljavajuće odnose i doprinosili zajednici, moramo biti okruženi drugim mentalno zdravim ljudima i zajednicom koja potiče produktivnost i saradnju, te cijeni naš doprinos. Uloga zajednice u očuvanju mentalnog zdravlja je velika. Kao pojedinac smo dio sistema, a to je zajednica, te ukoliko zajednica ne pridaje pažnju zaštite mentalnog zdravlja pojedinaca, automatski se narušava funkcionalnost cijelog sistema. Tada uloga pojedinca kao individue gubi značaj. Želimo li mentalno zdravu zajednicu, osim omogućavanja zadovoljenja osnovnih potreba (poput onih za hranom i skloništem), okoline sigurne od nasilja, pozitivnih obrazovnih iskustava, zapošljavanja i dobrih radnih uvjeta i poštivanja ljudskih prava, moramo stvoriti uvjete za učenje i vježbanje vještina suočavanja i izgradnje kvalitetnih odnosa.
Osim sposobnosti da se suočavamo s vlastitim mislima i emocijama, da se prilagođavamo situacijama i upravljamo vlastitim životom, važne su i vještine suočavanja sa socijalnim svijetom, tj. ljudima oko nas: sudjelovanje, suradnja, empatija, prihvaćanje različitosti i uzajamna odgovornost.
Istraživanja su pokazala da učenje o mentalnom zdravlju od ranog perioda kod djece, stvaraju uspješne i jake osobe u daljoj budućnosti. Trenutno obrazovni sistem naše države, malo daje prostora za učenje o mentalnom zdravlju i njegovoj ulozi u životu jednog pojedinca, a isto tako povezanosti sa zajednicom. Djeca su sve češći pacijenti/klijenti psihološkim i psihijatrijskim ordinacijama, gdje se najčešće javljaju zbog visokog nivoa anksioznosti i izraženim strahovima, a nerijetko i dječija depresija. Trendovi i potrebe se mijenjaju, stil života koji vodimo kao porodica znatno utječe na mentalno zdravlje kako djece tako i roditelja. Često roditelji ne znaju i nemaju ni sami mehanizme da izađu na kraj s izazovima na koje naiđu kod svoje djece, te su prisiljeni potražiti pomoć kod stručnjaka. Više informacija u školama, pružilo bi djeci određeno znanje i mehanizme o sebi samim i načinu kako nositi se sa stresom. To je dugoročno ulaganje jednog društva u pojedinca i zajednicu. Tek kada kao društvo počnemo razmišljati na ovaj način, možemo očekivati drugačije statistike i uspjeh u svim segmentima ili ona stara poslovica Bolje spriječiti nego liječiti.