Beč se danas izdiže iznad bogatog naslijeđa svojih grandioznih palača i koncertnih dvorana i hrabro korača savremenom modnom scenom kroz revitalizirani pristup prema svojoj modnoj prošlosti i budućnosti. Imala sam veliku čast i zadovoljstvo da bečku modnu historiju doživim kroz višegodišnji rad i iskustvo dr. Regine Karner, kustosice modne kolekcije Gradskog muzeja na Karlsplatzu− kolekcije koja broji više od 23.000 odjevnih predmeta, cipela i modnih dodataka koji datiraju od početka 18. stoljeća pa do posljednje decenije 20. stoljeća
Piše: Amra Zvizdić; Foto: Almin Zrno
Moda, kao važan društveni i ekonomski faktor vremena, jedan je od najznačajnijih pokazatelja određenog ukusa epohe. Ona je temelj estetskog i kritičkog vrednovanja jednog historijskog perioda− moda kao Zeitgeist, moda kao izraz kulturnih dešavanja, moda pod utjecajem političkih, umjetničkih i drugih previranja, te moda kao odraz vremena u kojem živimo. Tematiziranje mode kao značajnog aspekta našeg svakodnevnog života danas postaje sve izraženije zbog ubrzanog životnog tempa modernog čovjeka. Naime, upravo frenetične promjene u modi, ma o kojem segmentu mode da je riječ, predstavljaju snažan indikator smjera u kojem se društvo kreće. Čini se da značaj vizuelnog dojma postaje prioritet, odnosno da počinjemo prioritizirati efekt i smisao u modi.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, modna historija i/ili historija odijevanja postaju predmet različitih istraživanja. Modni avangardisti započinju istraživanje oblika, volumena, odjevne semantike i naracije − sam jezik mode postaje središtem umjetničkog pristupa modi. Historičari umjetnosti modu počinju doživljavati kao neprocjenjivu kulturno-historijsku i umjetničku komponentu muzejima. Istražujući za ovaj tekst, uloga mode u muzejima činila mi se segmentirana na konceptualnu modu koju posmatramo kao primijenjenu umjetnost. Međutim, obim delikatnog odnosa između mode i muzeja se značajno proširio u posljednjih nekoliko decenija, dok sam pristup konzerviranju mode i njenog kulturno-historijskog aspekta i umjetničke vrijednosti svjedoči dekonstrukciji uobičajenog načina prikazivanja modnog dizajna u muzejskim i galerijskim prostorima.
Između mode i umjetnosti
Polazna tačka u mom istraživanju bio je Beč− grad muzej. Beč je metropola koja, zasigurno, nema čvrsto utemeljen autoritet u modnoj industriji. Međutim, Beč se danas izdiže iznad bogatog naslijeđa svojih grandioznih palača i koncertnih dvorana i hrabro korača savremenom modnom scenom kroz revitalizirani pristup prema svojoj modnoj prošlosti i budućnosti. Imala sam veliku čast i zadovoljstvo da bečku modnu historiju doživim kroz višegodišnji rad i iskustvo dr. Regine Karner, kustosice modne kolekcije Gradskog muzeja na Karlsplatzu− kolekcije koja broji više od 23.000 odjevnih predmeta, cipela i modnih dodataka koji datiraju od početka 18. stoljeća pa do posljednje decenije 20. stoljeća. Njen posvećeni rad pruža sasvim novu perspektivu o bečkoj modi, ali i sveobuhvatan pogled na austrijski modni dizajn kroz različite vremenske periode. Gradski muzej istražuje šta nam moda može odgonetnuti, podsjeća nas na važnost konteksta, bilo da je riječ historijskom, kulturnom, sociološkom ili personaliziranom kontekstu određenog predmeta. U Gradski muzej, kao i u muzeje širom svijeta, moda privlači veliki broj posjetilaca i kreira novi, snažni val interesiranja za historiju modnog dizajna. Dr. Karner sugerira da muzeji danas nude ozbiljniji, akademski pristup modi imajući u vidu da kustosi istražuju različite epohe fokusirajući se uporedo na njen primijenjeno-umjetnički i klasični segment.
U Gradskom muzeju, granice između mode i umjetnosti se brišu. Teoretiziraju se i propituju razni umjetnički aspekti u modnom dizajnu. Kroz naš razgovor otkrivam da modna kolekcija Gradskog muzeja ne uključuje samo luksuzne, ekstravagantne i ekskluzivne odjevne komade. Ona, naprotiv, promovira promjenu u razumijevanju uloge mode u muzejima nudeći javni prostor unutar kojeg stručna i šira javnost može uporedo doživjeti avangardni i svakodnevni dio mode u našoj savremenoj kulturi. Govori nam puno o snažnim izazovima i ograničenjima u smislu proizvodnje odjevnih predmeta, njihove upotrebe i nosivosti, o mogućnostima muzejske prezentacije, pa čak i poveznici između mode i rodnih identiteta, u smislu otkrivanja kako su se muškarci i žene odijevali kroz historiju. Na svojevrstan način, govori nam i o bogatstvu različitosti i rušenju stereotipa.
Tako emancipacija žene, koja počinje polovinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, postaje snažno vidljiva kroz borbu za nošenje praktičnije odjeće. Današnja popularnost mode u muzejima i njen širi utjecaj, predmet su nekog opširnijeg istraživanja. U ovom tekstu bavit ću se jedinstvenom modnom kolekcijom koja nudi dovoljno hrane za um za pripadnike modne i akademske zajednice, ali i za sve modne zaljubljenike. Od tradicionalnog odijevanja u drugoj polovini 18. stoljeća i pojave pokreta Wiener Werkstatte, preko Prvog svjetskog rata i promjena u vrijednostima samog društva, pa tako i mode kao kulturne konstrukcije, pa sve do modernizma u modi koji promovira funkcionalnu estetiku, ova specifična modna kolekcija njeguje i konzervira neprocjenjiv muzejski fundus. Ukoliko ste nekada bili u prilici da posjetite neku modnu izložbu u Beču, vrlo je vjerovatno da su izloženi predmeti potekli upravo iz ove kolekcije.
Vrijeme oslobađanja žene
Osnovana 1882. godine, ova impresivna kolekcija objedinjuje postojeću modnu kolekciju Gradskog muzeja i privatnu modnu kolekciju profesora Alfreda Kunza, prvog direktora modne škole Hetzendorf u Beču. U muzeju na Karlsplatzu su trenutno izložene samo dvije haljine: prva formalna, sačinjena od svile, pamučne čipke i baršuna koja datira iz 1888. godine, i druga sačinjena od bijelog pamuka, pamučne čipke i bisera kreirana za mladu djevojku, koja datira iz 1876. godine. Obje čine dio veće kolekcije izložene na drugom spratu ovog muzeja, i predstavljaju komadić kolaža u slici bečkog društva iz 19. stoljeća. Uskladištena izvan Beča, daleko od užurbanog gradskog damara, modna kolekcija Gradskog muzeja predstavlja jedinstvenu oazu modne historije. Po dolasku saznajem da sam prva novinarka ikad koja ima priliku da uđe u skladište, te prva novinarka koja je iskazala interes za ovu neprocjenjivu modnu građu. Na samom ulazu u muzejski depo posjetioce dočekuje eksponat pripremljen za novu izložbu. Crni komplet koji datira iz Drugog svjetskog rata portretira udovicu u ručno izvezenom crnom odijelu i modelu šešira specifičnom za žene koje su se nalazile u koroti.
Iz tog prvog dojma postaje savršeno jasno da moda koristi semiotiku kako bi postala prepoznata kao socijalna referenca. Vrijednost tekstila, simbolike, kodiranih načina odijevanja, običaja i rituala predstavlja jedinstvenu naraciju kulture odijevanja. Kao kustosica, dr. Karner ima značajnu i odgovornu ulogu, a to je da izbjegne pristrasnost određenoj vremenskoj epohi. Ipak, otkriva mi da su Beč iz 1900. i Beč iz 1920. godine dva zanimljiva vremenska perioda koja svjedoče snažnim kulturološkim promjenama. Bile su to dekade procvata, kreiranja nove sociološke klime i vrijeme oslobađanja žene. Pod utjecajem holivudskih filmova, i žene u Beču prate novu modu. Frizure i suknje postaju kraće, rađa se snažan ženski otpor prema dotadašnjim konzervativnim praksama u odijevanju. Upravo tih godina postaje redovna praksa da muzeji sakupljaju odjevne predmete i skladište komade jedne modne historije. I tada, kao i danas, većina modnih predmeta biva donirana od strane privatnih kolekcionara.
Prije obilaska depoa koji se prostire na stotine kvadratnih metara, dr. Karner mi govori o izazovima konzerviranja predmeta unutar ove kolekcije. Naime, iako paradoksalno, njen tim ima veće poteškoće u konzerviranju predmeta koji datiraju iz novije historije nego predmeta iz, primjerice, 18. stoljeća. Razlog tome su vještački materijali, poput poliestera, elastina i vještačke kože, čija vlakna vremenom doslovce nestaju i propadaju. Cijena konzerviranja takvih predmeta je samim tim veća, kao i potreba za novim tehnološkim rješenjima koja bi im olakšala posao. Ipak, vrlo optimistično dodaje kako je Beč „pametni“ grad, te da ne sumnja da će se uskoro pojaviti finansijski održivo rješenje za ovaj problem. Naše putovanje kroz historiju počinjemo s obućom koja nas, poput modnog vremeplova, transportira u doba raskošnih balova. Pažljivo čuvane pod ključem, iza metalnih vrata, izvanredno očuvane satenske cipele u nježnim pastelnim tonovima svjedoče novoj percepciji mode kao bogatog vizualnog i konceptualno zanimljivog iskustva. Iz epohe u epohu, iz police u policu, otkrivam više o konfrontiranim utjecajima istočne i zapadne kulture, socijalnim i ekonomskim razlikama u društvu, varijacijama između minimalizma i dekonstruktivizma, dekorativnim i funkcionalnim karakteristikama obuće i strukturi iste. Potom zastajemo kod najstarijeg predmeta unutar kolekcije, koji datira iz 1780. godine. Očuvano u savršenom stanju, kompletirano i konzervirano, trodijelno justeaucorps vuneno odijelo prkosi vremenu. Donirao ga je, zajedno sa mnoštvom drugih predmeta, jedan neimenovani gospodin iz Beča, kojeg dr. Karner ističe kao velikog prijatelja Gradskog muzeja. Ovo nije jedini odjevni predmet za kojeg se zna čitava historija i porijeklo. Koliko njen rad zna biti emotivan svjedoči iznimna radost dok mi pokazuje svečanu haljinu iz 1872. godine, koja je pripadala članici porodice jednog austro-ugarskog vojnika. Pored haljine nalazi se fotografija mlađe žene, uz nekoliko ručno ispisanih stranica teksta o tome gdje i kada je haljina nošena, ko je haljinu naslijedio i kada, te na koji način je stigla u muzej.
Haljina koja zasigurno predstavlja jedan od značajnijih predmeta unutar kolekcije jeste haljina sa iznimno zanimljivim printom, koja je pripadala grafičkoj dizajnerici Dithi Moser, supruzi Kolomana Mosera, jednog od osnivača pokreta Wiener Werkstatte. Datira iz 1905. godine, a print neodoljivo podsjeća na njene specifične autorske dizajnerske motive. Nadalje, tu su i haljine proslavljenog bečkog modnog dizajnera Fred Adlmüllera, koji je u potpunosti transformirao post-ratnu austrijsku modnu scenu polovinom četrdesetih godina prošlog stoljeća. U njegovom radu, vidljive su jarke boje i naglašene ženstvene siluete, a impresivna lista njegovih klijentica uključuje Romy Schneider, Evu Bartok, Zarah Leander, dansku kraljicu Margaretu i grčku kraljicu Frederiku. Ovaj muzej posjeduje više od dvije stotine njegovih kreacija, zajedno sa originalnim skicama za iste, od kojih se ističe i haljina za prvu damu Republike Austrije, kreirana 1960. godine.
Tekstualna građa
Da bi u potpunosti razumjela kontekst određenog odjevnog predmeta, dr. Karner naglašava važnost poznavanja, ne samo historije mode, već i srodnih društvenih nauka poput sociologije, filozofije, ali i književnosti koja joj nerijetko pomogne pri detekciji datuma nastanka određene haljine. Tako su opisi iz romana Thomasa Manna, uz mnoge arhivske novinske članke, sastavni dio izložbenih postavki. Opisi napoleonskih haljina, reklamni tekstovi iz 1800-ih godina, kao i historijske novele samo su neki od načina na koji se prikuplja tekstualna građa za ovu modnu kolekciju. Pored literature, postoji i niz drugih detalja koji otkrivaju vrijeme i mjesto nastanka određenog odjevnog predmeta. Bečki modni ateljei su donedavno imali praksu da u odjevne predmete ušivaju skrivene etikete s nazivom ateljea i godinom proizvodnje. Također, dr. Karner ističe da je prema kroju, vrsti materijala, kao i načinom izrade detalja poput šavova, džepova ili poruba, jako jednostavno zaključiti koje godine je odjevni predmet proizveden.
S obzirom na obim i specifičnost konzerviranja ove kolekcije, Gradski muzej modne izložbe organizira tek jednom u dvije godine. Iduća je planirana za 2019. godinu, a tema iste još uvijek nije otkrivena. Ipak, imajući u vidu da većinu ovog fundusa čine svečane i formalne haljine iz 19. stoljeća, za pretpostaviti je da će fokus biti na prezentaciji jednog dijela istih. Do tada, u muzeju je moguće nabaviti specijalizirane kataloge podijeljene prema vremenskim epohama koje ova kolekcija prati. A, ako vas ni to nije dovoljno zaintrigiralo da pri sljedećoj posjeti Beču žustro zakoračite u modernistički prostor muzeja na Karlsplatzu, dodat ću da se unutar modne kolekcije čuva i nekoliko predmeta neprocjenjive vrijednosti poput svečanih pantalona kompozitora Johannesa Brahmsa i kašmirskog šala Marije Terezije. Svakako ih vrijedi doživjeti uživo i podijeliti selfie na društvenim mrežama. U ovom muzeju, ističe dr. Karner, koji unatoč konzerviranju historijskih predmeta ide ukorak s novim tehnologijama, takva promocija je više nego dobrodošla.