KNJIGU JE NAPISATI LAKO, PITAJ MENE KAKO

„Čuvajte vaš mali krug velikih ljudi, čuvajte jedni druge, držite se zajedno. Vaš mali krug velikih ljudi čini vas jačima, boljima, nepobjedivima. Čuvajte jedni druge“

Piše: Enisa Selmanović – Salkić

Jer žene s dva prezimena sve znaju

Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.

Inspiracija za naslov je iz reklame proizvoda za mršavljenje, gdje taj proces predstavljaju kao nešto što je lagano. U realnosti znamo da nije. Isto tako je i s knjigom, pa mi se učinilo prigodnim.

Ja nemam talenta za brojke, ali se dobro snalazim sa slovima. Ili barem mnogo bolje nego sa brojkama. Tako godinama pišem i uživam u procesu pisanja. Kad imam inspiracije. Kad nemam, a pritišće me rok da pošaljem kolumnu za neki od magazina, onda mi nije dobro. Ali, na svu sreću, uvijek se nešto otvori i inspiracija se vrati u foto finišu.

Sad bih trebala opisati taj bajkoviti trenutak kada sam dobila ideju za knjigu. Nije se desilo. Taj bajkoviti trenutak je utjelovljen u mojoj urednici Dinki, koja je puno puta rekla da ja moram napisati knjigu. I ja sam to tako shvatila. Kad je i u mojoj glavi konačno kliknulo, e onda sam sjela i napisala je. Opet – nije se desilo.

Sjela i napisala prvu verziju od nekoliko stranica. Oko kojih sam taj dan bila jako uzbuđena. Naredni dan kad je uzbuđenje splasnulo – obrisala sam ih. Nisu mi se sviđale. Pa, opet nekoliko novih stranica, pa uzbuđenje, pa brisanje. Što bi rekla stare žene long story short  napisala sam verziju koja mi se sviđa. I verziju koja je – Ja. Onako kako živim, pišem, radim i govorim. To je moja knjiga. To sam Ja.

Imala sam nekoliko dana uzbuđenja, posebno sa gore spomenutom Dinkom koja nije mogla vjerovati da sam je konačno poslušala, pa smo se uglavnom bavile s tim.  I kako je knjiga super. I kako je trebaju imati svi. Jer je knjiga o poslu napisana na način koji je razumljiv. Koja je na momente zabavna, koja ima priču koju čitate u jednom dahu. U kojoj je vrlo jednostavno i konkretno objašnjeno kako da budete najbolji mogući vođa, šef, lider… šta god.

E, onda sam ja imala sudar sa realnosti. Nekako sam naivno mislila da će svi jedva dočekati da izdaju knjigu, prvu takvu napisanu u našoj divnoj BiH. Da će naprosto da se utrkuju i otimaju oko izdavanja, štampe, promocije i prestati da kukaju kako je teško, niko ništa ne čita i stalno je retrogradni Merkur. Mislila sam i da će taj drugi dio procesa biti lakši, da je pisanje bilo teže. Još jednom – nije se desilo.

U procesu koji je slijedio srela sam se sa ljudima koji imaju jedan posao i neće da ga rade, sa ljudima koji ni za pare neće da rade, a kukaju kako im je teško. Sa ljudima kojima je uobičajena pojava da se ne javljaju na pozive, ne odgovaraju na e-mailove i nađu se uvrijeđeni kada im se to sugeriše.

Na kraju, a to mi je još i najteže palo – srela sam se sa ljudima koji lažu i to im je ok. Ovo je jako podcijenjena izjava. Oni lažu i to im je način rada i života. To me je šokiralo do te mjere, da sam u borbi sa njima potpuno potisnula činjenicu da sam napisala knjigu, da je to cool i da bi možda trebala da se radujem i uživam u tome.

Shvatila sam da sve što mogu, moram uraditi sama – pa kako ispadne. Čak i stvari koje nikada u životu nisam radila i nisam znala kako se rade. Pa u procesu puno puta pogriješila, ali izborila se.

Pomogli su mi ljudi koji isto ne znaju ništa ili skoro ništa o procesu nakon napisane knjige. Ali pomogli uspješno.

Jer to je moj mali krug velikih ljudi, koje volim i koji me vole. Pa smo zajedničkim snagama uradili sve i zajedno organizirali i preživjeli prvu promociju knjige u našim životima. Sudarali se jedni sa drugima, nervirali se i uglavnom slušali mene kako se nerviram. Ali, na kraju uživali u tom jednom trenutku na kojem smo zajedno radili, sretni što je sve ispalo odlično – uprkos svemu.

Ova kolumna je moje (namjerno napisano velikim slovima) HVALA: Admiru, Armanu, Dinki, Indiri, Azri, Selmi, Andreji, Vanji i ponajviše Arneli koja je najviše bila izložena mojim lomovima živaca i hrabro se izborila da niko ne ostane gladan.

Čuvajte vaš mali krug velikih ljudi, čuvajte jedni druge, držite se zajedno. Vaš mali krug velikih ljudi čini vas jačima, boljima, nepobjedivima. Čuvajte jedni druge.

Ako ćete donositi novogodišnje odluke sa kojima ćete početi od januara ili ponedjeljka – neka to bude odluka da se više posvetite odnosima koji su bitni, a koji se ne podrazumijevaju. Koje trebate paziti i maziti i čuvati i dobijati sve to isto zauzvrat. Volite se i čuvajte vašu ljubav.