Kobe Bryant – životna priča legendarnog košarkaša

Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša, život je izgubio jučer (26.01.) u padu helikoptera. Padom helikoptera poginulo je devetero ljudi, a među njima je bila i Bryantova 13-godišnja kćer Gianna.

Podsjećanja radi, Kobe je bogatu košarkašku karijeru proveo u Los Angelesu u Lakersima s kojima je osvojio pet naslova NBA šampiona. Dva puta je proglašen MVP-jem finala NBA lige, a 18 puta je igrao na Ol-star utakmici. Igračku karijeru počeo je 1996. godine, a završio 2016. godine.

Legendarni košarkaš rođen je 23. augusta 1978. godine u Filadelfiji (Pensilvanija) u petočlanoj porodici kao najmlađe dijete. Otac mu je bivši košarkaš koji je nastupao za Sikserse, Kliperse, Roketse, dok mu je majka sestra neproslavljenog NBA igrača Džona \”Čabi\” Koksa.

Odrastajući u košarkaškoj porodici, Kobi je već s tri godine počeo igrati košarku, a omiljeni tim su mu bili Lejkersi. S šest godina, s cijelom porodicom seli se u Italiju gdje mu je otac nastavio igračku karijeru. U potpuno novom okruženju, zavolio je nogomet, a naučio je i italijanski jezik. Postao je veliki navijač Milana, a ljeti se vraćao u Ameriku igrati ljetnu košarkašku ligu. Jedan od uzora mu je bio Majk D\’Antoni, koji je jedno vrijeme bio suigrač njegovog oca. U Italiji je boravio sedam godina – 1991. otac mu je završio karijeru i vratili su se u rodnu Filadelfiju.

Nakon povratka u Ameriku, Kobi je krenuo u srednju školu Louer Merion. U svojoj juniorskoj sezoni bilježio je 31.1 poen, 10.4 skoka i 5.2 asistencije, te je proglašen za igrača godine u Pensilvaniji. Donio je svojoj ekipi i naslov državnog prvaka, prvi put nakon 53 godine. Njegove odlične partije nisu ostale nezapažene – Filadelfija Seventisiksersi su ga pozvali na trening. Vidjevši da je izrastao u kvalitetnog košarkaša, Kobe je odbio ponude mnogobrojnih koledža, te se odlučio prijaviti za NBA draft.

Kobe je, sa 17 godina, prisustvovao draftu. Izabran je kao 13. pik, a pravo na njega su imali Šarlot Hornetsi. No, u noći drafta dogodio se trejd, po mnogima najbolji trejd ikad. Lejkersi su Hornetsima dali Vladu Divca u zamjenu za Kobi Brajanta. Lejkersi su to napravili prvenstveno da bi mogli dovesti Šakil O\’Nila, a nisu mogli ni zamisliti što će značiti ovaj trejd. Mnogi se i danas pitaju šta bi bilo da je Kobi otišao u Hornetse, a to se vrlo lako moglo dogoditi zahvaljujući Divcu. Naime, Vlade je bio u Europi za vrijeme drafta i nije mu se svidjela informacija koju je dobio.

U svojoj prvoj sezoni Kobi je uglavnom ulazio s klupe. Postao je tada najmlađi igrač koji je nastupio u NBA-u (18g 72d), a kasnije i najmlađi starter (18g 158d). Kako je sezona odmicala, dobivao je više prilika, te je završio na prosjeku od 15.5 minuta i 7.6 poena po meču. Sudjelovao je na Ol Star vikendu i osvojio natjecanje u zakucavanju. Tako je postao najmlađi pobjednik tog takmičenja. Lejkersi su te godine došli do polufinala konferencije. Igrao se 5. meč protiv Jute kada je spletom okolnosti Kobi igrao zadnje minute i trebao biti vođa svoje momčadi. Brajant je ispucao 4 \”air balla\”, Lejkersi su izgubili u produžetku i u seriji.

U drugoj sezoni Kobe je udvostručio svoje brojke, prvi put postao član Ol Star momčadi te bio drugi u izboru najboljeg 6. igrača sezone. Sezona 1998-99 donijela je Kobiju novi ugovor – 70 miliona dolara za 6 sezona. Te je godine bio starter u svih 50 mečeva (skraćena sezona zbog lokauta) i bilježio 19.9 poena po meču. Godine 1999. i 2000. bile su prekretnice u životu Kobe Brajanta. Fil Džekson je postao trener Lejkersa, Kobi je upoznao 17-godišnju Vanesu Lejn s kojom se zaručio šest mjeseci kasnije i postao je prvak NBA lige! Kobi je bio među boljim bekovima lige, član druge najbolje petorke, član Ol Star momčadi i član najbolje defanzivne petorke. On i Šak su odveli Lejkerse do 67 pobjeda, a Kobi je postao vrhunski „clutch“ igrač. Početkom te sezone, prije meča između Lejkersa i Bulsa, Fil Džekson je dogovorio Kobiju sastanak s Majkl Džordanom zbog njegove opsesije da mu \”ukrade\” epitet najboljeg ikad. Trebalo je to umiriti Kobijevo ponašanje, no prve riječi nakon rukovanja s Džordanom bile su mu: Znaš da bih te razbio 1 na 1.

Godine su prolazile, a Kobi je postajao sve bolji. Broj poena po meču je dosegao 28.5, ali Lejkersi su ostvarili \”samo\” 56 pobjeda. Počele su kružiti priče o neslaganju Kobija i Šaka, ali 15-1 omjer u plej-ofu te godine je bio najbolji mogući odgovor. Lejkersi su osvojili drugu uzastopnu titulu, a Kobi je ponovio prošlogodišnja priznanja (Ol Star, prva defanzivna i druga najbolja petorka). Sezona je 2001-02, a Kobi i dalje na istom nivou – 25.2 poena, 5.5 skokova, 5.5 asistencija, 46.9% šut iz igre. Promaknut je u prvu petorku lige, ostao na istom obrambenom nivou, a nastup na Ol Staru je okrunio nagradom za MVP-a. Šećer na kraju bio je treći uzastopni naslov s Lejkersima i tako je postao najmlađi igrač s tri NBA titule.

Uslijedile su godine bez naslova, mada je Kobi dodatno poboljšao svoje brojke. Početkom 2003. godine u meču protiv Supersoniksa zabio je rekordnih 12 trica i upisao 9 uzastopnih 40+ mečeva. Ponovo je bio član najboljih petorka, ali Lejkersi su zaustavljeni u polufinalu konferencije od Sparsa.

Godine 2005. na klupu se vraća Fil Džekson i to je bila sezona u kojoj je Brajant počeo obarati rekorde. U meču protiv Dalasa zabio je 62 poena za tri četvrtine, rezultat na početku zadnje dionice bio je Kobi 62 – Maveriks 61. Početkom sljedeće godine Kobi je u meču protiv Toronta ubacio 81 poen, što je drugi najbolji učinak ikad, nakon 100 poena Vilta Čemberlena. Završio je sezonu s prosjekom od 35.4 poena po meču, ali je bio tek 4. u poretku za MVP-a. Lejkersi su ispali u prvoj rundi plej-ofa od Sansa, unatoč vodstvu 3-1, a Kobi je zabijao 28 poena po meču u toj seriji.

U sezoni 2007.-08. Kobe je imao ozljedu malog prsta, ali to ga nije spriječilo da odigra 82 meča. Momčadi se pridružio Pau Gasol i Lejkersi su ostvarili omjer 57-25. Prvi i jedini put Kobi je proglašen za MVP-a lige! \”Potpuno zasluženo\”, govorili su jedni. \”Trebao je dobiti i prije\”, govorili su drugi. Lejkersi su stigli do velikog finala, ali bolji su bili Seltiksi šest mečeva.

Godine 2009. Lejkersi ponovo osvajaju titulu – četvrtu u Kobijevoj eri. U finalu su svladali Orlando Medžik, a Kobi je proglašen za MVP-a finala (32.4 poena, 7.4 asistencije, 5.6 skokova, 1. 4 ukradene lopte i 1.4 blokade). Tada 31-godišnji Kobi je ponovo imao ekipu za velike stvari, ekipu koju je on predvodio. Sljedeće sezone je riješio šest mečeva u zadnjim sekundama, što je samo potvrđivalo njegov mentalitet i osjećaj odgovornosti. No, počele su se javljati ozljede koljena i prsta te je propustio neke mečeve. Lejkersi su se plasirali u finale i imali priliku revanširati se Seltiksima za poraz od prije dvije godine. Uspjeli su, preokrenuli su -13 u 7. meču, a najzaslužniji je bio Kobi koji je zabio 10 od svoja 23 poena u zadnjoj četvrtini. Postao je tako MVP finala drugu godinu za redom.

Ostao je još samo jedan korak – osvojiti šestu titulu te se tako izjednačiti s Majkl Džordanom. No, nije sve išlo prema planu. Kobe je nastavljao popravljati statistiku, probijao granice od 20 i 30 hiljada poena u karijeri, ali česte ozljede, kako njegove, tako i njegovih suigrača, su uzeli svoj danak. U sezoni 2012.-13. u klub su stigli Dvajt Hauard i Stiv Neš, a ubrzo je i momčad preuzeo Majk D\’Antoni. Međutim, Neš na zalasku karijere, Hauard koji gubi korak za najboljim danima i Kobe izmoren od ozljeda nisu uspijevali otići do kraja. Približavao se trunutak kojeg se pribojavao svaki navijač Lejkersa, trenutak koji je užasavao svakog ljubitelja košarke, trenutak zbog kojeg je gutao knedlu svaki zaljubljenik u sport – odlazak Crne Mambe.

Došao je taj dan – 29. novembra 2015. godine. Kobi je najavio odlazak, a učinio je to pjesmom za svoju najveću ljubav. Pismo pod nazivom \”Dear Basketball\” je obišao svijet, a završio ga je riječima: \”I oboje znamo, bez obzira šta ću učiniti, da ću uvijek biti taj klinac sa smotanim čarapama. Koš za smeće u kutu. 5 sekundi na satu. Lopta u mojim rukama. 5…4…3…2…1 Uvijek ću te voljeti\”.

Posljednji meč je odigrao 13. aprila 2016. godine protiv Juta Džeza. Zabio je 60 poena, donio svojim Lejkersima pobjedu i otišao kao najbolji strijelac Lejkersa u povijesti.

In memoriam… Kobe Bryant (1978.-2020.)