Konflikt postoji otkako postoji i čovjek. Kao da je zajedno sa nastankom ljudskog bića, nastala i potreba da budemo u pravu. I jeste. Ničim drugim nego egom izazvana, toliko jakim da zaslijepi i sve racionalno baci u drugi plan.
Piše: Adisa Tufo
Mogli bismo reći da je i većina problema na planeti zemlji izazvana jednoumljem i nepoznavanjem činjenice da «mapa nije teritorija» i da gledano kroz prizmu vlastitog iskustva, spola, tradicije, religije, uvjerenja, odgoja, navika, nivoa obrazovanja, stepena tolerancije i tako dalje, svako od nas može biti u pravu.
Poznati svjetski psiholozi, koji su se bavili modelovanjem uspješnih i ostvarenih ljudi, te na osnovu tih saznanja pokrenuli jedan sasvim novi pravac u popularnoj psihologiji, poznat pod nazivom NeuroLingvističko Programiranje, prepoznali su jedan od principa NLP-a i nazvali ga baš ovim imenom «mapa nije teritorija». Zašto? Zato što je ovo aksiom kojeg u svom životu redovno primjenjuju uspješni.
(uspješni u biznisu, partnerskim i porodičnim odnosima, odnosima sa prijateljima i kolegama,…, u bilo čemu)
Oni i prije nego što stupe u razgovor sa bilo kim iz okruženja ne očekuju da će neko razmišljati na isti način kao i oni, i nikada se ne trude da druge uvjere u svoj stav o bilo čemu. Zašto? Zato što znaju da nikako nije moguće da dvije osobe vide identičnu sliku. Može biti slična, identična nikada. Zamislite koliko bi ideja bilo realizirano da se nisu očekivala odobrenja od nekoga drugog.
Pitanje: šta ti misliš o tome i tome? može poslužiti samo u svrhu različitih pogleda na jednu istu stvar, a nikako biti uzrokom naše neodlučnosti i odustajanja. Ili ljutnje. Ako mi mislimo da nešto može, onda može. Bez obzira što će neko drugi reći da «nema šanse». Za njega sigurno nema. Ali su nama svi putevi otvoreni. Sve se prvo formira u glavama našim.
Vratimo se u svakodnevnicu. Kako gradimo odnose sa partnerom, sa djecom, sa kolegama? Kakva su nam očekivanja? Da li se satima i danima trudimo da nekoga uvjerimo da smo u pravu i da je samo naša mapa ispravna – ili poštujemo mape svih ljudi sa kojima dolazimo u kontakt? Razmislimo dobro na šta trošimo energiju. Ako naučimo sebe da prihvatamo druge baš onakvima kakvi oni i jesu, sigurno će i oni prihvatati nas, sa svim našim vrlinama i manama, a naše kuće i naši uredi biće ispunjeni smijehom i pozitivnom energijom…