Mediha Adrović: Najveći izazov je ostati sretan

 „Volim ovaj posao, uz sav stres, jer niti jedan dan nije isti, novinarstvo je za mene poziv, ne karijera. Otkako radim ovaj posao nije se dogodio dan da sam ozbiljno posumnjala u svoj odabir “

Razgovarala: Indira Delić; Foto: Muamer Kolar

Lokacija fotografiranja: Bošnjački Institut

Styling: Thara Koncept

Mediha Adrović, urednica Kulturnog programa na Javnom servisu BHRT, već 20 godina uspješno gradi medijsku karijeru. Iako je radio njena prva ljubav, najveći dio bogatog iskustva stekla je upravo na BHRT-u, okušavši se u brojnim sferama novinarstva.

Nije trebalo mnogo vremena proći da napreduje, a već danas je jedna od najuspješnijih u svojoj branši.

– Tokom studiranja na Fakultetu političkih nauka – Odsjek za žurnalistiku počela sam volontirati na tada popularnom Radio 202. Zapravo, radio je moja prva ljubav. Nakon toga željela sam se okušati na televiziji, jer je kompleksniji medij, bio je to veliki izazov za mene.  Uslijedio je rad na BHT1, kroz informativne programe, gdje sam, ispekla zanat kroz emisiju Javna tajna, potom emisija magazinskog tipa Kult ura, da bi se potpuno posvetila kulturi zadnju deceniju. Iza mene je 20 godina rada, jednom novinarka uvijek novinarka – kaže Mediha na početku našeg razgovora.

Ostvarili ste veliki uspjeh u karijeri. Je li bilo teško? Jeste li ikada razmišljali o promjeni profesije?

– Svaki put kada je razina stresa na maksimumu, razmišljam o promjeni profesije. S druge strane, taj adrenalin koji vam televizija pruža vas drži, postanete ovisni o njemu, osmišljavate nove projekte, realizirate ih, čekate nove, tako u krug. Volim ovaj posao, uz sav stres, jer niti jedan dan nije isti, novinarstvo je za mene poziv, ne karijera. Otkako radim ovaj posao nije se dogodio dan da sam ozbiljno posumnjala u svoj odabir.

Jeste li radoholičarka?

– Jesam, volim raditi. Ovo je specifičan poziv, koji vam definira i privatni život, prije svega zato jer nemate radno vrijeme, radi se vikendima, praznicima. Posao nosiš kući, s njim spavaš, budiš se. I kada ne radite, radite.

Šta Vam je najveći izazov u poslu kojim se bavite?

– Ostati svoja i prisebna. Mislim da je najveći izazov biti sretan, također ako si više od 20 godina u novinarstvu, izazov je ne postati ovisnik o alkoholu, ne pasti u neki oblik depresije ili nekog drugog oblika samodestrukcije. Voljeti ovaj poziv, bez obzira na sve.

Ko je Vaš najveći kritičar?

– Mama i kolegica s posla, prijateljica Medina Šehić. Kažu da od svih kritičara, najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji- vrijeme.

Kako najčešće provodite vrijeme s porodicom?

– Uz mnogo smijeha i u prirodi.

Ko je imao najviše utjecaja u oblikovanju Vašeg karaktera?

– Moja mama, koja je bezrezervna podrška u svemu što radim. Sve što jesam, što se nadam da ću biti, dugujem njoj.

Kako čuvate prijateljstva? Ko Vam je najbolji prijatelj?

– Imam prijatelje/prijateljice sa kojima se družim godinama. Iako se ne vidimo i čujemo svaki dan, uvijek smo tu jedni za druge. Velika su podrška kroz dobre i loše trenutke u životu, cijenim ih i volim vrijeme provedeno s njima. Sestre su moje najbolje prijateljice.

 Šta Vas ispunjava, imate li neki hobi?

– Vožnja biciklom, nordijsko hodanje, planinarenje, sve outdoor aktivnosti, volim prirodu, nastojim svaki slobodan trenutak provesti u šumi.

Novinari su poznati po tome da baš nemaju zdrave životne navike. Imate li vremena za neki sport? Vodite li računa o ishrani i sl.?

– Za sport uvijek imam vremena. Trening nikada ne smije trpjeti, znao je reći moj trener. Kako su teretane bile zatvorene, počela sam kući trenirati i nastavila, godi mi i dobro se osjećam kada sam fizički aktivna. Vodim računa o ishrani, nastojim se zdravo hraniti.

A, kako se snalazite u kuhinji?

– Veliki sam gurman, volim jesti, a volim i pripremati hranu za druge, nisam sada za Michelinove zvijezde, ali do sada se niko nije žalio, niti završio u Hitnoj pomoći (smijeh).

Na kraju, otkrijte nam kako glasi Vaš životni moto?

– Work hard, never give up. Be positive, good vibes only.

Lijepa bezbrižna vremena

• Djetinjstvo pamtim po Nedeljnom zabavniku, sandalama Jugoplastike, kvizu Olivera Mlakara, seriji Bolji život, ko će prvi ugledati more od nas djece, kada kuhamo u autu (Fići) do mora.  Lijepa bezbrižna vremena, igranje žmire oko zgrade, kada sam puna modrica na koljenima, prljavih ruku od klikeranja, pa uslijede rečenice: “Ostavi to, ne diraj to, silazi odatle, ulazi u kuću…“