Meliha Sakić: Srce koje kuca za djecu

“Veoma je teško saopćiti roditeljima dijagnozu njihove djece. To je zaista najgori i najteži momenat. Za takve trenutke se ne spremam, ali sam svjesna da u svakom trenutku moram biti maksimalno pribrana i da ne smijem pokazivati sažaljenje. Roditeljima moram uliti povjerenje”, riječi su Melihe Sakić, šefice Odjela za dječiju hematoonkologiju na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a

Piše: Indira Delić; foto: Muamer Kolar

 

Posao ljekara koji liječi djecu od malignih oboljena veoma je težak i kada bi se mogla dodijeliti vječna nagrada za najhrabrije zanimanje, titulu bi ponijeli upravo oni. Naša sagovornica je Meliha Sakić, šefica Odjela za hematoonkologiju na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a, koja cijeli svoj radni vijek liječi malene hrabre heroje koji su u svakodnevnoj borbi za život.

 Briga o majci

Melihina odluka da postane ljekar bila je sa šest godina, a razlog tome jeste bolest njene majke koja se borila s teškom astmom. Rasla je uz njenu bolest i gledala doktoricu Bizjak kako se brine za nju. Ta žena je bila velika u njenim očima. Gledajući je, znala je da će njeno profesionalno opredjeljenje biti ljekar, a sve kako bi liječila i pazila svoju majku. Na kraju se ta njena želja i ostvarila. I, evo, danas je iza nje 39 godina uspješne, besprijekorne karijere.

– Sve što sam postigla, postigla sam sama, svojim mukotrpnim radom i trudom. Specijalizaciju sam, također, dobila na težak način. Kada je došlo vrijeme za moju specijalizaciju uveliko je bilo aktuelno protežiranje mamine i tatine djece. Imala sam veliki broj odbijenica. Moj prosjek je bio iznad 9, no ipak zbog protekcije drugih ni on nije bio dovoljan. Često se znam našaliti da sam u ratu na odbijenicama znala praviti kafu, eto koliko sam ih imala (smijeh). Međutim, nakon 10 godina radnog staža dobila sam specijalizaciju. Sve vrijeme specijalizacije i ratnih dejstava radila sam na Dječijoj hirurgiji KCUS-a, a specijalistički ispit položila sam 1995. godine – počinje svoju priču doktorica.

Godine 2000. prelazi na Kliniku za pedijatriju KCUS-a, te biva raspoređena na rad u Hematoonkološkom odjeljenju klinike, gdje i danas radi. Subspecijalizirala je iz dječije hematoonkologije, usavršavala se u Italiji, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu…

– Moja doktorska disertacija Leukemija kod djece zvanični je dokument o uspjehu našeg liječenja. U početku sam imala nedoumica kako će ta tema proći. No, na svu sreću tadašnja ministrica zdravlja dr. Zehra Dizdarević istupila je u javnosti kazavši kako nema niti jedne informacije koliko se djece liječi u FBiH i kako bi se trebao napraviti registar. I samo dan poslije istupam sa svojim projektom. Na kraju sam uspješno doktorirala 2005. godine – prisjetila se Meliha.

Ova dama iza sebe ima više od 60 objavljenih stručnih radova. Aktivno je učestvovala na kongresima i simpozijima kako u našoj zemlji tako i širom svijeta. Radove je objavljivala u Medicinskom arhivu, Medicinskom žurnalu KCUS-a, časopisu Acta medica, Journal of Health Science… Univerzitetski udžbenik Leukemija kod djece objavila je 2006., dok je monografiju, priručnik za roditelje djece oboljele od malignoma Život s djetetom koje ima rak, objavila dvije godine kasnije.

– Život djeteta s rakom je veoma korisna monografija roditeljima i djeci oboljeloj od ove bolesti. Kako prepoznati rak, kako se boriti, kako se nositi s bolešću… teme su koju se obrađene. Na toj knjizi radila sam s profesorom Hasanbegovićem. Sretni smo što možemo pružiti roditeljima sve ove informacije. Prestrašno je kada saznaju da im dijete boluje od maligne bolesti. Prvo misle da su ljekari krivi, onda optužuju sebe. Veoma je teško saopćiti roditeljima dijagnozu njihove djece. To je zaista najgori i najteži momenat. Za takve trenutke se ne spremam, ali sam svjesna da u svakom trenutku moram biti maksimalno pribrana i da ne smijem pokazivati sažaljenje. Roditeljima moram uliti povjerenje. Pokušavam se spustiti na njihov nivo i objasniti im o čemu se radi. Razgovor obično počinjem pozitivnim stvarima u toku liječenja, pa ih uvodim u srž problema. Nakon rastanka od roditelja često se znam rasplakati, no veoma brzo se saberem i vratim natrag poslu. Roditeljima ne treba patetika – ispričala je dr. Meliha i dodala da je posao pedijatra veoma zahtjevan, pogotovo u zadnje vrijeme kada ih ima malo u gradu.

– Posljednjih 15 godina, što se tiče zapošljavanja pedijatara, bila je pauza u Kantonu Sarajevo. Uopće nisu raspisivali specijalizacije iz pedijatrije. Tek su počele prošle godine, tako da je napravljen jedan veliki vakum. Za dvije godine ostat će samo osam pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Stari kadar s klinika se polako čisti. Ljekari napuštaju kliniku, jer idu u penziju. Narednih pet godina će nas 7, 8 otići u penziju. Treba što prije mlade ljude, ljekare dovoditi da imaju od koga naučiti. Nažalost, neće niko ostati ko bi mogao svojom praksom pokazati vještine mladim kolegama. Nije isto što pročitate u udžbenicima i što vidite u praksi. Počeli smo i transplantaciju koštane srži za koju smo educirani kolegica, koja je otišla u penziju, i ja. Tako da će biti i tu problem. Moj odlazak u penziju se bliži. Koga educirati za kratko vrijeme? Ove godine troje djece će ući u remisiju. Radi se o jednom djetetu iz Tuzle i o dvoje s našeg odjeljenja. Kod sve djece se radi o tumoru nadbubrežnih žlijezda. Nadam se da će se u skorije vrijeme oplemeniti kadar koji će nastaviti raditi – kaže naša sagovornica.

Porast oboljelih

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije potvrdili su bh. istraživanja koja ukazuju da je u našoj zemlji još uvijek manji broj oboljelih od leukemije u odnosu na zemlje u okruženju.

– Broj djece koji obolijeva iz godine u godinu je otprilike isti. Na našem odjelu je prošle godine liječeno oko 40 djece od malignih oboljenja i još više djece s hematološkim problemima. Broj djece oboljele od malignih oboljenja nije tako veliki, ali s obzirom na to da na odjelu sada radimo samo nas dvije, dr. Mahadžić i ja, to je strašno veliki broj. Mi ne liječimo samo djecu oboljelu od leukemije već i od svih drugih vrsta tumora, koji se javljaju kod djece. Najveći procent oboljenja od dječijeg kancera je leukemija. Kod nas godišnje 10-14 djece oboli od leukemije. Prema mojoj zvaničnoj doktorskoj studiji u FBiH broj oboljele djece od leukemije je oko 3,3 na 100.000 djece uzrasta od 0-15. Rad “Incidenca djece oboljele od akutne leukemije” u FBiH u periodu od 2010. do 2016. objavljen je na Kongresu pedijatara u Tuzli 2018. Prema rezultatima ove studije uočen je blagi porast oboljelih od leukemije, 4,1 na 100.000 djece – kazala je prim. dr. Meliha Sakić.

 Zdravstvena njega djece

Broj izliječene djece u FBiH jednak je statistikama onim u svijetu. Ljekari KCUS-a liječe na isti način kao njihove kolege u Americi, Njemačkoj… Obično u razgovorima s roditeljima oboljele djece naši ljekari kažu da nema potrebe odlaziti u inostranstvo na liječenje. Ističu da je tamo liječenje skupo, a tretman koji dobivaju je isti, kao i kod nas, samo što je liječenje u našoj zemlji besplatno, te ide na teret fonda Zdravstvenog osiguranja.

– Na našoj klinici imamo pacijente koji su oboljeli od tumora mozga. To je nešto prestrašno. Poznato je i da se u svijetu ova bolest teško liječi, a tako je i kod nas. Procenti su isti kao i u svijetu. Liječimo i tumor kostiju (simptomi: bolovi u nogama, dijete ne može hodati, ima otekline ekstremiteta), tumor limfnih čvorova (obično roditelji napipaju na vratu kvržice, dijete je malaksalo, gubi na težini), tumor nadbubrežnih žlijezda (bol u trbuhu, krvarenje…), tumor mekog tkiva (roditelji napipaju tumefakciju, poremećaj stolice…) – objašnjava doktorica.

Doktorica Meliha savjetovala bi roditeljima oboljele djece da imaju povjerenja u tim s KCUS-a, ističući da će učiniti sve kako bi olakšali mališanima.

– Treba pomenuti da je procent izliječenih 80% u našoj zemlji. Liječenje je besplatno za naše pacijente i ide na teret Fonda solidarnosti, što olakšava roditeljima, a Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka” nudi im besplatan smještaj kao u najluksuznijim hotelima.

Meliha svoje znanje prenosi i studentima. Godine 2002. izabrana je za asistenta na predmetu pedijatrije, a u septembru, tri godine poslije, unapređena je u višeg asistenta na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.

– Nakon angažmana na Medicini 2011. izabrana sam u nastavno zvanje docent na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu, a dvije godine poslije promovirana u profesora na istom fakultetu. Tada sam objavila knjigu Zdravstvena njega djece na katedri, odnosno predmetu Zdravstvena njega djece. Jedini sam profesor koji predaje taj predmet – govori Meliha i dodaje:

– Nakon dugogodišnjeg rada, trudila sam se da budućim diplomiranim medicinskim sestrama prenesem onoliko znanja koliko im je potrebno. Ipak, diplomirana medicinska sestra je niža od ljekara, a viša od obične medicinske sestre. Treba naći mjeru da im prenesete to znanje. Mislim da sam to uspjela zahvaljujući svom dugogodišnjem trudu, radu, praksi.

S obzirom na veliki broj obaveza na klinici i fakultetu, Meliha ima veoma malo vremena za odmor.

 – Moj suprug je već osam godina teško bolestan, pa je sve podređeno njegovoj brizi. Kada sam kući vrijeme provodim s unučićima, a navečer vrijeme koristim da se dodatno educiram. Posvećujem vrijeme naučnim istraživanjima. Volim čitati. Posebno se radujem godišnjim odmorima, kada odlazim u svoj stan u Neum i uživam plivajući. Svu negativnu energiju ostavim u moru – završava Meliha.

Vakcinacija, primarna zaštita djece!

Nedavno se u javnosti digla panika u vezi epidemije morbila, virusnog, veoma zaraznog oboljenja iz grupe osipnih groznica, koje uglavnom pogađa djecu. Roditelji širom naše zemlje su se podijelili. Jedni su isticali važnost vakcinisanja djece, dok su drugi bili apsolutni protivnici, tvrdeći da vakcinisanje izaziva razne zdravstvene anomalije.

– Zdravstvena slika u našoj zemlji, ako govorimo o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, nije dobra, jer pruža malo mogućnosti. Neophodna je edukacija roditelja o vakcinaciji djece. Vakcinacija je elementarna za zdravlje i život djeteta. Ovo vam kažem iz razloga što se nedavno desio problem s nevakcinisanom djecom. Prije nekih 7, 8 godina desio se slučaj s djetetom oboljelim od autizma. Tada se pričalo da je, navodno, sve to počelo zbog vakcine morbila. Ne postoji način da se u svijetu, pa ni kod nas dokaže da vakcinacija morbila izaziva autizam. Dešava se da imamo epidemiju morbila, upravo zbog majki koje nisu vakcinisane i njihove nevakcinisane djece – istakla je dr. Meliha.

Zdravo dijete i zdrava porodica

Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka” osnovano je 2003. godine. Pokretač ovog projekta bili su Sabahudin Hadžialić i doktorica Meliha Sakić. Sadašnji menadžment čine Jasna i Fikret koji, kako komentiraju mnogi, svoj posao rade fantastično.

– Udruženje je zahvaljujući sadašnjoj postavi izraslo u jedno od najboljih. Sarađujemo u mnogim projektima koje udruženje osmisli, a ja kao šef odjela ih podržavam, jer nam je svima zajednički interes zdravo dijete i zdrava porodica. Udruženje nam pomaže kako bismo brže došli do dijagnoze, načinom da plati i odnese uzorak krvi u privatnu ambulantu i mi isti dan imamo dijagnozu. To je veoma važno zbog uključenja terapije. Pomaže u nabavci lijeka. Naše udruženje ima i Roditeljsku kuću, koja je luksuzno opremljena, a od klinike je dijeli jedna cesta. Djeca su blizu klinike, a nisu u bolnici. Zbog svakog problema koji se desi u toku dana i noći roditelji i djeca mogu samo preći nekoliko koraka do odjela kako bi dobili neophodni pregled ili terapiju.