Talentirana glumica, članica ansambla Drame NPS poznata je ljubiteljima teatra, ali i širem gledateljstvu kroz angažmane u drugim medijima. Raskošan talent, razigranost, optimizam, ali i predan rad na sebi ove godine donijeli su joj priznanje matične kuće jer je proglašena najboljom mladom glumicom u protekloj sezoni. No, ovo je tek početak, sigurni smo…
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2023/10/MERIMA-1.jpg\")
Piše: Zana KOLOŠ – MULABDIĆ
Glumica Merima Redžepović – Lepić nedavno je dobila nagradu za najbolju mladu glumicu za ulogu Babakina, Marfa Jegorovna u dramskoj predstavi Ivanov – u Narodnom pozorištu Sarajevo, tokom dodjele priznanja za najbolja umjetnička ostvarenja u protekloj teatarskoj sezoni. Već gotovo deset godina članica je ansambla Drame kuće na Obali, ali je jednako angažirana i u drugim teatarskim kućama, na televiziji i na filmu. Razgovor počinjemo projektom Kultura na ulice – u kojem je učestvovala i sa kolegama nastupala na koncertu Glumci pjevaju hitove…
Konstantan rast
– Kultura na ulice je, čini mi se, jedan od značajnijih projekata NPS. Svako ko prolazi ulicom može čuti i vidjeti fantastične umjetnike na Trgu Susan Sontag. Jednom sam imala zadovoljstvo slušati i gledati Godunova na platou Operahausa u Njemačkoj. Tada sam pomislila kako bi bilo fantastično da i mi imamo nešto ovako. Kako bi bilo lijepo da ljudi znaju da teatar ne pripada eliti nego narodu. I evo, desilo se. Kao glumici u projektu Show must go bilo mi značajno što nas je Lejla Jusić podstakla da pomjerimo granice. A, čini mi se da je smisao umjetnosti i života upravo to – igrati se, pjevati i uživati od prvog takta uz Sarajevsku filharmoniju te kolege i kolegice. Bilo je fantastično.
Od već spomenutog Ivanova do predstave Što na podu spavaš, Protekcije do To nikad nigdje nije bilo i drugih naša sagovornica izbor je mnogih reditelja…
– Dosta sam angažirana. Moj poziv je jedan od rijetkih koji omogućava konstantan rast i razvoj ako to sebi dozvoliš. Imam dosta posla u mojoj matičnoj kući, što je uvijek prioritet. Sezona je počela igranjem komada Što na podu spavaš na Tvrđava teatru, gdje smo dobili nagradu za najbolju predstavu, a s kojom uskoro idemo u Zagreb. Igramo Ivanova na MESS-u i još nekoliko regionalnih festivala. Uz sve su, naravno, predstave sa redovnog repertoara. Upravo sa briljantnom ekipom privodim kraju snimanje 104 epizode emisije zabavnog karaktera Začin ljubavi koja se već emitira na MYTV. Imam sreću da se napajam znanjem i dobrom i kreativnom energijom poput ljudi kao što su Kokan Mladenović, Paolo Magelli, Dino Mustafić i moj ansambl. Također, skupa sa Rijadom Gvozdenom bila sam učesnica Fotisofije u Zagrebu. Bilo je to posebno iskustvo.
Otkad je postala mama vrijeme mnogo više cijeni. Bolje slaže prioritete…
– Volim knjige i konačno sam počela s pravljenjem kućne biblioteke. Vježbam, jer to je higijena života i odgovornost prema sebi. Često ne stignem sve onako kako bih željela, ali se uvijek pohvalim da ne odustajem. Probala sam i oslikavanje svile kao hobi. Ipak, sa mojim sinom vrijeme nikada ne može biti uzalud provedeno. S njim učim iznova sve ono što sam zaboravila. Mislim da svaki dan treba postaviti tako da ne dozvoliš da prođe, a da nisi naučio nešto novo.
Atmosfera uopštenosti
Izuzetno mladolik i njegovan izgled Merima duguje tome što kaže, sluša sebe i svoje tijelo.
– Često mi se desi da mi kažu mlada glumica, ti si najmlađa i slično što je skroz u redu, dok ja ne pomislim da se osjećam kao da sam imala tri života. Nikada nisam pratila trendove, niti to činim danas. Čini mi se da mi genetika pomaže u optimizmu. Djetinjstva se sjećam kao vedrog, uprkos svemu što je život donio. Higijena mi je broj jedan. Čista voda i čista odjeća. Živimo u vremenu kada imamo veliku količinu informacija i malo znanja. Kada nam se preporučuje čime da se mažemo, šta da jedemo, šta da gledamo, šta da kupimo… Dakle, jedna atmosfera uopštenosti u kojoj skrolamo tuđe živote dok naš vlastiti prolazi nezapaženo. Njene želje su, kaže, uvijek usmjerene na to da su svi zdravi…
– Dakle, prvo zdravlje, a onda da društvo u kojem živimo počne da se liječi od niskih strasti koje nam donose velike probleme i da optimizam i pozorišna katarza budu lijek za sve ono što smo nemarom narušili i prihvatili kao standard.