U pitanju je promocija fotomonografije “Sjena sjećanja” autora Rona Haviva i autorice Lauren Walsh, sa početkom u 19 sati, a u okviru koje će biti emitovan razgovor autora i autorice te Nihada Kreševljakovića, direktora Festivala MESS.
Ova knjiga je svojevrsni način da se zaokruži saradnja sa fotografom kada je u pitanju konkretno ovaj njegov rad, s obzirom na to da je 2018. Modul Memorije otvoren upravo izložbom fotografija “Sjena sjećanja”, autora Rona Haviva. U knjizi se nalaze fotografije koje su prezentovane na izložbi, a u pitanju je kolekcija rijetko objavljenih ili nikada viđenih fotografija ovoga autora iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Fotografije su, pa tako i ova knjiga tematski podijeljene na sedam različith priča zabilježenih za vrijeme rata: “Sarajevo-6. april”, “Bijeljina”, “Život u ratu”, “Logori”, “Ponovno ujedinjenje”, “Vojnici” i “Srebrenica”.
U uvodu ove knjige, Haviv, autor fotografija, ističe: – “Sjena sjećanja” istražuje ujedno vizualne trenutke koji su bili ostavljeni i većinom nisu viđeni do danas, kao i prizore koje smo vidjeli prije. Godinama su ovi događaji predstavljani samo preko jednog ili dva prizora. Kada se prisjetim tih dana; svjetla, zvuka, osjećaja prisustvovanja tome, to bih radio preko ovih bolje poznatih prizora. Toliko mojih sjećanja na to vrijeme je, u nadolazećim godinama, bilo oblikovano ovom nekolicinom prizora koji me vraćaju nazad u vrijeme, nazad tim trenucima. Ali, decenijama poslije, vratio sam se na ta mjesta, vidio ove ljude ponovo, te sam pogođen onim drugim trenucima. Prizorima koji iz različitih razloga nisu ugledali svjetlo dana. Sada, ovim radom, ti neviđeni prizori popunjavaju rupe u vremenu, te mi dopuštaju da ih pokažem i drugima sa kojima sam se nekada sreo tokom tih sudbonosnih dana.
– S fotografijama agonije i patnje ne treba rukovati olako. Njihov kontekst je važan. Cilj ove knjige nije napasti čitatelja teškim prizorima, već priznati ključnu ulogu dokumentacije u održavanju tačnih historijskih zapisa. Ovo je Havivov napor – njegova odgovornost, moglo bi se reći – da ažurira historiju u svjetlu ovih novopronađenih slika. Kao što je pisac Aleksandar Hemon primijetio, \”ako nemate predmete, onda postoje rupe u vašem životu.\” Fotografije ove vrste – novinarska dokumentacija rata i posljedica – nisu predstave niti jedne osobe, čak ni samog fotografa. One su predstave javnosti. Vjerujem da Haviv osjeća snažnu želju da ove slike proslijedi javnosti – stanovništvu sa tih slika, kao i generaciji koja je došla poslije – kako bi pomogao popuniti neke od tih rupa – napisala je, između ostalog, Lauren Walsh u svome tekstu ove knjige.