Mirad Maglić: IT je jedan od najbrže rastućih poslovnih sektora u BiH

 S voditeljem kancelarije Microsofta u Bosni i Hercegovini, te direktorom odjela poslovnih aplikacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi, gdje je odgovoran za rezultate u 24 zemlje regije razgovarali smo o njegovoj 15-godišnjoj karijeri u ovoj velikoj kompaniji, značaju Microsofta u BiH, planovima i novim ciljevima, ali i početku karijere – u vrijeme kada je IT sektor imao sasvim drugu paradigmu

Razgovarala: Indira Delić; Foto: Edvin Kalić

Razloga da se divimo poslovnom uspjehu Mirada Maglića itekako ima. Ostat ćete impresionirani njegovim postignućima i doprinosima kompanijama za koje je radio. Trenutno se nalazi na poziciji voditelja kancelarije Microsofta u Bosni i Hercegovini i na funkciji direktora odjela poslovnih aplikacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi, gdje je odgovoran za rezultate u 24 zemlje regije…

No, gledajući s današnje distance, Mirad je imao veliku sreću da se s kompjuterima i njihovim potencijalima susretne još u pionirskim danima računarstva, 80-ih godina. Prvi susret, desio

se zahvaljujući njegovom daidži. Tada je imao desetak godina, i vjeruje da je, upravo, taj moment bio ključan u izboru njegovog životnog poziva. Sve je počelo bezbrižnim igricama, ali se brzo pojavio interes, a kasnije i strast, za naprednijim korištenjem i programiranjem, te, jednostavno, veoma rano, u osnovnoj školi, nije bilo dileme da će njegov život biti vezan za digitalne tehnologije.

– U gimnaziju, programersku, naravno, krećem u Zenici 1989. godine. Nije baš sve bilo kako sam zamišljao – danas su kompjuteri dio nastavnog procesa u gotovo svim nivoima obrazovanja, a tada je moja gimnazija, koja je svake godine izbacivala stotinjak programera, imala samo jedan PC kompjuter! Na moju sreću, i zahvaljujući razumijevanju profesora, već u prvom razredu, dobio sam ključ od kompjuterskog kabineta, pa se znalo desiti da u školi ostanem i duboko u noć. Krajem rata, odlazim u Veliku Britaniju, gdje upisujem studij softverskog inženjeringa, što, za nekoga ko tada dolazi iz razorene Bosne i Hercegovine, izgleda kao naučna fantastika. Tek na studiju istinski shvatam cijeli potencijal digitalnih tehnologija na društvo i poslovni svijet, koji će se samo nekoliko godina kasnije iz temelja promijeniti upravo zahvaljujući kompjuterima. To su i godine u kojima je internet još u povoju, i opet imam sreću da sam tu u još jednom pionirskom razdoblju.

Povratkom u Bosnu i Hercegovinu, 1999. godine, s dvojicom prijatelja otvarate prvi Internet klub u zemlji…

– Da, Zenica.net, te nekoliko narednih godina radim i kao saradnik našeg IT magazina Info, kroz koji sam želio pomoći i našem društvu u hvatanju koraka s ostatkom digitalnog svijeta. Posljednjih 15 godina radim u Microsoftu. Tu sam prošao put od inženjera u pretprodaji, savjetnika za IT sigurnost, menadžera partnerskih kanala, pa do regionalnog direktora. Danas vodim odjel poslovnih aplikacija za tržište koje obuhvata 24 zemlje centralne i istočne Evrope (CEE), te Evroazije.

Koliko je teško biti na jednoj takvoj funkciji? Koliko je odricanja u privatnom životu neophodno da biste kvalitetno obavljali svoj posao?

– Raditi za i napredovati unutar svjetski poznate kompanije kakav je Microsoft, svakako, jeste veliko lično priznanje i motivacija, ali i velika odgovornost. Tržište je veliko i komplicirano, a područje za koje sam odgovoran je jedno od rijetkih u kojima Microsoft ne dolazi sa dominantne tržišne pozicije, što je uvijek i dodatna motivacija i prilika za lični i poslovni razvoj. Prije pandemije, provodio sam barem dvije, a ponekad i tri sedmice mjesečno na službenim putovanjima van zemlje. Naravno, takav tempo iziskuje određena odricanja u privatnom životu, ali sam sretan da u Eni, mojoj životnoj saputnici, imam potpunu podršku i oslonac. U posljednje dvije godine, službena putovanja smo gotovo svi zamijenili video pozivima, pa iako neki dani znaju trajati prilično dugo, veoma mi godi činjenica da s porodicom provodim znatno više vremena nego ranije. Početkom 2021. godine rodila se i moja treća kćerka, a kako još uvijek, uglavnom, radimo od kuće, sretan sam što mogu i s njom da provodim dosta vremena, što baš i nije uvijek bio slučaj s njene dvije starije sestre.

Iz Vašeg iskustva, šta je potrebno za uspjeh?

– Po mom mišljenju, najbitnija stvar za uspjeh u današnjem vremenu je spremnost za stalnim učenjem i ličnim razvojem, jer živimo u svijetu koji se mijenja pred našim očima i vještine i znanja koje imamo danas, već sutra mogu biti nedovoljna i nerelevantna. Veliki sam pobornik poznavanja stranih jezika – bez obzira na svu stručnost i znanja iz digitalnih tehnologija, mislim da mi je upravo poznavanje stranih jezika ponajviše pomoglo u životu. Ne kaže se bez veze da vrijediš onoliko ljudi koliko jezika govoriš.

Koji trenutak u svojoj karijeri smatrate najznačajnijim i gledate na njega kao na prekretnicu?

– Teško mi je izdvojiti najznačajniji moment, jer smo svi produkt svega što nam se u životu desilo, i privatno i poslovno. Boravak i studiranje u Velikoj Britaniji bilo je, za mene kao 20-godišnjaka prekretnica u mnogo pogleda, i karijernih i privatnih. Prilika da učim, i to od vrhunskih stručnjaka, za nekoga ko je upravo došao iz situacije koju ne moram detaljnije objašnjavati, činila se nevjerovatnom i usadila u mene osjećaj da je sve, ili gotovo sve, moguće uz trud i zalaganje. Dolazak u Microsoft, kao i nekoliko bitnih situacija u proteklih 15 godina u firmi, su mi također bili pokazatelj da je moja karijera krenula uzlaznom putanjom, te mi je to dalo dodatno samopouzdanje i odlučnost da nastavim istim ili jačim tempom.

Jedan od problema s kojima se susreću drugi sektori jeste zapošljavanje adekvatnih kadrova – većina mladih želi otići iz BiH i raditi u inostranstvu. Kako je sa IT sektorom? Imate li problem da nađete kvalitetne zaposlenike?

– Slobodno mogu reći da je BiH rasadnik tehnoloških talenata. IT sektor je jedan od najbrže rastućih poslovnih sektora u državi, postoji sve veći broj kvalitetnih firmi koje se bave razvojem softvera, poznate međunarodne firme za razvoj softvera i konzalting ovdje imaju svoja predstavništva s desetina, a u nekim slučajevima i stotinama uposlenih, uglavnom mladih, inženjera i inženjerki. Ove firme su kod nas, kao i u drugim CEE zemljama, uglavnom orijentirane ka stranim kupcima, dok je njihov angažman da domaćem tržištu manji. Po mom mišljenju, pokretač svakog tržišta mora biti privatni sektor, koji je kod nas i dalje, uz izuzetke, naravno, nespreman za značajnija ulaganja u digitalizaciju poslovanja. Digitalna transformacija, odnosno fokus na digitalizaciju poslovanja, se pokazala kao veliki zamajac poslovnog uspjeha u svijetu – u proteklih desetak godina, no kod nas su značajna ulaganja još uvijek rezervirana isključivo za javni sektor. Ulaganja u digitalne tehnologije ne bi trebalo gledati kao trošak poslovanja, već upravo kao priliku da svoju firmu i to što radite otvorite ka znatno većim tržištima od domaćeg, ali i da, mudrim ulaganjima, ostvarite i direktne uštede i optimizacije u radnim procesima.

Kako je ova novonastala situacija, uzrokovana koronavirusom, utjecala na poslovanje Microsofta, kako ste organizirali svoj rad?

– Već sam govorio da sam, prije pandemije, dosta vremena provodio na službenim putovanjima. Većinu preostalog vremena sam, barem posljednjih pet ili šest godina, provodio radeći od kuće, ili, kako se danas kaže, u hibridnom načinu rada. Odmah po uvođenju prvih mjera, u martu 2020., zatvorili smo kancelariju, uveli obavezni rad od kuće i sva putovanja i sastanke prebacili u online svijet. Nažalost, kako je situacija s pandemijom u većini zemalja za koje sam odgovoran i dalje prilično složena, ovakve mjere su uglavnom još uvijek na snazi. Na samom početku pandemije, kada je cijela planeta prelazila na online način rada, moje kolege u sarajevskom uredu i ja smo se fokusirali na to da našim klijentima, ali i obrazovnom sektoru, na šta sam posebno ponosan, pomognemo da nastave svoj rad što bezbolnije. Ovdje moram izdvojiti i sjajnu podršku jedne „armije“ volontera, koji su dolazili od naših partnera, ali i samih klijenata, koji su uložili nebrojene sate na terenu da se život nastavi odvijati što bezbolnije i jednostavnije.

Ko su osobe koje su oblikovale Vaš karakter odnosno čije karakterne osobine ste naslijedili?

– Kažu da muškarac, kako stari, sve više liči na svog oca, te mogu potvrditi da je to slučaj i sa mnom. Iako je napustio ovaj svijet prije više od 20 godina, moj tata je, svakako, ostavio najznačajniji karakterni pečat na mene, te danas sa zadovoljstvom primijetim koliko smo sve sličniji u životnim nazorima, vrijednostima i odnosu s drugim ljudima. A, i kako starim, sve više i fizički ličimo, iako ja još uvijek imam manje sijedih – nego što je on imao u mojim godinama.

Vaši planovi za dalje, kako privatno, a tako i poslovno?

– Ništa se u životu ne dešava slučajno, ali i malo se toga desi onako kako je planirano. Privatno, svi najvažniji planovi vrte se oko djece i njihove budućnosti. Najstarija kćerka je već na studijima, a druga još uvijek nije krenula u školu. Kao i svakom roditelju, želja mi je vidjeti njih sve tri kao formirane osobe, sa vlastitim životima i budućnostima. A, za dalje ćemo onda lako. Poslovno, trudim se biti što uspješniji u trenutnim odgovornostima, raditi na sebi i svojim vještinama, te nikada ne prilaziti problemu ili situaciji s negativnog aspekta – sve je moguće kroz predanost, rad na sebi i fokusiranost.

Ronjenje je sjajna prilika da razbistriš i odmoriš glavu

 – Trudim se imati raznovrsne interese, pa smo ranije dosta vremena provodili na Jadranu roneći sa sjajnom ekipom sarajevskih ronilaca iz Ronilačkog kluba Bosna. Nažalost, posljednje dvije sezone od ronjenja nije bilo ništa, ali se nadam da će se situacija, ipak, uskoro popraviti. Ronjenje je sjajna prilika da razbistriš i odmoriš glavu, jer si fokusiran na momenat u kojem si, u tišini i u jednom potpuno stranom svijetu koji je istovremeno i divan i opasan, pa ti omogući da se isključiš iz svih suhozemnih problema, pa makar i samo na sat ili dva. Pored ronjenja, najduži hobi koji imam je motociklizam, iako su godišnje pređene kilometraže sve manje i manje, uglavnom zbog nedostatka vremena.