Osim što je igra, gluma je naporan rad koji zahtijeva prvenstveno strast i ljubav, a zatim ustrajnost, volju, želju i htijenje. Naše sagovornice su mlade, veoma talentirane i upečatljive u ulogama koje tumače, zbog čega zaslužuju da ih istaknemo i kažemo ponešto o njima. One čine sljedeću generaciju domaćih glumica, pred kojima su velike karijere. U nastavku vam donosimo priče triju mladih glumica: Fatime, Elme i Andree koje su pokazale da su rođene za daske koje život znače
Piše: Ilma Jakubović; Foto: Edvin Kalić
Glumice obukla modna kuća Modiana
Fatima Kazazić
Veseli me trenutak kad se svjetla pozornice upale
Još od malih nogu počela je javno nastupati, a za glumu kaže da je neka vrsta njenog oslobađanja, gdje se oslobađa prave stvarnosti i započinje s nekom novom, gdje je u potpunosti svoja i bez briga. Tokom studija Fatima je učestvovala u brojnim projektima koje je publika mogla pogledati na Otvorenoj sceni Obala. Nedavno je s Amilom Terzimehić izvela predstavu fizičkog teatra \”Elektra\”, rađenu prema motivima mita o Elektri, koja je ujedno bila i ispit iz pokreta, plesa i kondicione pripreme glumca, a posebno je značajna jer je riječ o prvom ispitu na prvoj godini magistarskog studija na Akademiji scenskih umjetnosti ikad.
- Fokusirale smo se na odnos majke i kćerke. Svojim vještinama i raznim stilovima pokreta/plesa/borilačkih vještina, gradile smo odnos, priču… Ljudi iz publike koji nisu čitali “Elektru” prepoznali su o čemu se radi i mogli su pratiti našu predstavu, razumjeti, osjetiti, nasmijati se, zaplakati… A to je najveći uspjeh – kaže ova 23-godišnjakinja.
Mladoj glumici Fatimi Kazazić je u \”Narodnoj drami\”, novoj predstavi Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) povjerena jedna od glavnih uloga. Fatima utjelovljuje lik Anke koja se zaljubljuje u Branku i koja se, zbog patrijarhalnog društva u čijim okovima i danas živimo, bori za slobodu koja je postala luksuz. Režiju predstave \”Narodna drama\” potpisuje Boban Skerlić, jedan od najkreativnijih filmskih, serijskih i pozorišnih scenarista i reditelja u Srbiji.
U predstavi se igra i pjeva, a ova rođena Mostarka naslijedila je slavujski glas od svog brata Adnana Jakupovića.
- Anka je karakterno gledajući potpuno suprotna od mene. Anka se inati, bori se na buntovan način, dok ja uvijek mirno tražim rješenje. Nisam rođena da spremam revolucije kao Anka (smijeh). Bio mi je veliki izazov igrati i pjevati u isto vrijeme, ali najbitnija je vježba i danonoćne probe koje imamo da bi to bilo bez greške – iskreno će Fatima.
Trenutno radi na sedam predstava: \’\’Hadersfild\’\’, u Kamernom teatru 55, \’\’Narodna drama\’\’ (Boban Skerlić) u SARTR-u, predstava \’\’Hotel Plaza\’\’ u Narodnom pozorištu u Mostaru, s Admirom Glamočakom koji je i režirao i Jasnom Žalicom. Iako igra malu ulogu u predstavi \’\’Hotel Plaza\’\’ oduševljena je jer stoji rame uz rame s glumačkim veličinama. Predstave \’\’Staklena Menažerija\’\’, \’\’Dankinja\’\’ i \’\’Elektra\’\’ su na repertoaru na Otvorenoj sceni \’\’Obala\’\’.
Osim glume, Fatima voli ples i u slobodno vrijeme bavi se šivanjem stvari poput džempera, haljina, detalja od tila, te uskoro pokreće svoj brand KazArt, ali ipak njena najveća ljubav je pozorište.
- Disanje i šuškanje te mase preko puta mene daje poseban osjećaj postojanja i odgovornosti. Trema koju imam prije svake predstave, posebno tih nekoliko minuta dok publika ulazi u salu, je ogromna. Veseli me trenutak kada se svjetla upale, a ja trebam da počnem neku novu priču, neki novi život – završava mlada gumica.
Elma Juković
Za glumca je najblagotvornije da ima kontinuitet
Glumicu Elmu Juković rođena je u Beogradu, odrasla u Sarajevu, studirala je Akademiju scenskih umjetnosti, a gluma je njen poziv određen po rođenju. Posao glumice je zanima i pokreće, diplomirala je 2014. godine na Akademiji scenskih umjetnosti u klasi prof. Admira Glamočaka s predstavom Sluškinje, Jean Geneta, koja se od tada nalazi na redovnom repertoaru Kamernog teatra 55. Uz volju i trud tri kolegice iz predstave, ovaj komad našao je svoju publiku i stekao kontinuitet u izvođenju.
Od četvrte godine studija aktivno je prisutna na sarajevskoj pozorišnoj sceni. S početka njene profesionalne karijere Elma je izdvojila neke od predstava koje su joj ostale posebno drage.
- Pored Sluškinja, Elizabeta Bam u režiji Aleša Kurta, i hip-hop mjuzikl Promjena u režiji Admira Crvčanina. Kroz svoje profesionalne angažmane igrala sam na daskama svih sarajevskih pozorišta. Osim toga, s predstavom Alan Ford u režiji reditelja Kokana Mladenovića, koja je regionalnog karaktera, jer se radi o koprodukciji, predstavila sam se zajedno s ansamblom predstave pozorišnoj publici širom regije. Kako prilike u ovom poslu nisu uvijek sjajne treba vjerovati da će ljudi znati vrednovati vaš rad jer za glumca je najblagotvornije da ima kontinuitet, u suprotnom gubi samopouzdanje – iskreno će mlada glumica.
Elma je sjajno odigrala ulogu Cordelije, najmlađe kćerke Kralja Leara na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ističe da je ova predstava bila najznačajnije iskustvo u njenoj karijeri.
– Sve uloge koje sam dosad radila i koje radim dio su mene, i to sam na kraju sve ja, njihove sudbine nosim sa sobom i moram vam priznati da nekad nije jednostavno „ogoliti se“ i udahnuti život u određenu ulogu – kaže ova 28-godišnjakinja.
U priči uz koju su mnoge generacije odrasle, predstavi \’\’Čarobnjak iz Oza\’\’, tumači glavnu ulogu. Kaže da joj je to bio veliki izazov, ali u isto vrijeme i zabavno iskustvo.
Elma je jedna od mnogih diplomiranih mladih glumica iz BiH koje nisu angažmanom vezane za neku teatarsku kuću, a karijera im zavisi od audicija.
Pored njenog talenta za glumu, i Elmina kreativnost došla je do izražaja.
- Volim istraživati svoje kreativne granice, ljubav prema dizajnu i unikatnosti dovela me je do ideje da mamino pletenje i svoju kreativnost predstavim kroz brend „Papučarki“ koje su u kratkom vremenu privukle pažnju pratioca na Instagramu – završava glumica, otkrivajući da trenutno radi i na sinhronizaciji prvog bh. crtanog filma za djecu, autora Edina Hurema, a čiju animaciju potpisuje Damir Bašić.
Andrea Aković
Budi hrabar kad razum obmanjuje
Rođena Podgoričanka, diplomirana glumica Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu zasigurno je lice koje ćete pamtiti. Na prijemni ispit došla je sasvim slučajno i ostala u gradu u koji se, kaže, svakodnevno zaljubljuje. Ističe da će njena mladost biti zauvijek obilježena ovim gradom u kojem je provela prelazne godine formiranja kao osoba i kao glumica. Od malih nogu znala je da će gluma biti njen životni poziv.
- Oduvijek sam osjećala potrebu za scenom. U osnovnoj i srednjoj školi bila sam član svih mogućih sekcija koje su postojale i pohađala sam školu glume kod Petra Pejakovića u Podgorici. Kad god bih otišla u pozorište imala sam jaku želju da ,,skočim“ na scenu iz gledališta, mislim da nije bilo sumnje da ću se baviti glumom – iskreno će Andrea.
Andrein prvi profesionalni projekt bio je na četvrtoj godini, kada je s još troje kolega s klase dobila ulogu u Narodnom pozorištu u predstavi ,,Prosjačka opera“ koju je režirao Kokan Mladenović. Zatim je radila pilot projekt, TV seriju ,,Dobrodošli u Orient Express“ Jasmina Durakovića. Dobila je priliku i da igra u Mostaru u Narodnom pozorištu u predstavi ,,Ćelava pjevačica“ koju je režirala Lajla Kaikčija. Uslijedilo je ,,uskakanje“ u predstavu ,,Čarobnjak iz Oza“ u Pozorištu mladih, zatim ,,Komšizluk“, prva klaunovska predstava, koja je projekt Aparat teatra u režiji Belme Lizde Kurt.
Pitali smo simpatičnu glumicu na kojim projektima trenutno radi.
- Radim dječiju predstavu u BKC-u koja se zove ,,Lakonoga u čarobnoj šumi“, po tekstu Fahrudina Kučuka, a u režiji mog kolege glumca Riada Ljutovića, kao i dva studentska projekta – jedan je u saradnji Akademije scenskih umjetnosti s Kamernim teatrom 55. Riječ je o tekstu ,,Let iznad kukavičjeg gnijezda“ koji režira Emir Kapetanović, a drugi je na Akademiji scenskih umjetnosti i zove se ,,Nije čovjek ko ne umre“ s kolegicama Nadine Mičić i Darjom Badnjević, a režiju potpisuje Boriša Ćurić – istakla je Andrea.
Ističe da je lik trojanske kraljice Hekube iz drame ,,Trojanke“, koju je radila na trećoj godini za ispit iz glume ostavila na nju najveći utisak, te da ju je ta uloga naučila da ,,stoji“ na sceni.
Kaže da su joj uzor svi ljudi koju su vrijedni i dobro, predano, temeljno i iskreno rade svoj posao, nebitno koja je profesija u pitanju.
- Pamtim svog profesora Senada Bašića kako izgovara stihove Zbignjeva Herberta – ,,Budi hrabar kad razum obmanjuje, budi hrabar u posljednjem računu jedino se to računa… ponavljaj stare basne čovječanstva bajke i legende, jer ćeš tako steći dobro koje nećeš steći… čuvaj se ipak nepotrebne oholosti… čuvaj se krutosti srca, voli jutarnje vrelo, pticu neznana imena, voli zimski hrast. Budi vjeran, idi.“ , završava nasmijana glumica.