Muhamed Mizić: Tata, suprug, novinar, fitness instruktor, influencer…..nastavite niz

Pisati o svestranom muškarcu kakav je Muhamed Mizić veoma je teško. Njegovi višegodišnji uspjesi u novinarstvu, menadžerstvu, sportu… su nemjerljivi, stoga titulu septembarskog „In muškarca“ Ladies In zajednica odlučila je dodijeliti upravo njemu.

Razgovarala: Indira Delić; foto: Edvin Kalić

Muhamed se novinarstvom bavi duže od 15 godina. Zaposlen je na BHT-u gdje uspješno obavlja novinarske, reporterske i voditeljske poslove već 10 godina. Veliki je zaljubljenik u sport, ta ljubav traje od djetinjstva, a okušao se i kao fitnes instruktor. Influencer je postao sasvim slučajno. Danas je omiljen među ljubiteljima društvenih mreža i ima veliki broj pratitelja.

Ostvaren je porodični čovjek, te ponosan suprug i otac šestogodišnje Dalile. Vrijeme ne voli trošiti uzalud, a svaki trenutak, kako kaže, planira. Pitali smo ga u čemu leži tajna njegovog uspjeha?

– Kada sam kao novinar postavljao isto pitanje dobivao sam različite odgovore. A, najviše sam pitao, jer sam i sam htio otkriti postoji li tajna uspjeha? Shvatio sam da su svi davali odgovore koje su pročitali u knjigama ili vidjeli i čuli od nekog drugog. Malo je bilo iskrenih odgovora. U suštini odgovor leži u nama samim. Organizacija je uvijek pola posla, ako nema nje onda nema ni obavljenog posla– počinje svoju priču ovaj rođeni Krajišnik.

 U opisu Vašeg posla je i mnogo putovanja. Gdje Vas je posao najdalje odveo, kojom lokacijom ste fascinirani?

– Posao me najdalje odveo u suncem obasjanu Saudijsku Arabiju. Tamo sam otišao sasvim slučajno, u roku od tri dana morao sam biti spakiran i spreman za put. Više od 4.000 km od kuće, sam, bez ikoga, morao sam se snaći i uraditi više priča za matičnu kuću, doživjeti sve ono što ta zemlja ima. Ako bih morao izabrati jednu fascinaciju i jednu lokaciju nikad Vam ne bih stigao odgovoriti na pitanje. Zaista je mnogo stvari koje su me ili ostavile bez daha, ili su mi podigle adrenalin. U Jeddi sam bio fasciniran koliko postoji sličnosti s američkim načinom života, ali domaće stanovništvo je to uveliko poricalo. U Višegradu sam se kupao u turskom hamamu starom oko 500 godina na -5 Celzija, dok sam u Jajcu ponosno stajao na samom rubu vodopada. Uvijek ću reći da je Cazin najljepši grad na svijetu, jer je blizinu najčistije i najljepše rijeke Une, ispisan je značajnom historijom, a ljudi su uvijek veliki domaćini.

Dugo ste u novinarstvu, cijenjeni ste u tim krugovima. Kako je ta profesija postala Vaša ljubav?

– Prvi novinarski tekst napisao sam za školske novine u osnovnoj školi. Početkom srednje škole počeo sam raditi na radiostanici pripremajući razne emisije. Kasnije sam radio na RTV Cazin – tako je sve počelo. Iako mama tvrdi da je od mog djetinjstva znala da ću biti novinar jer sam kao dijete držao češalj i “vodio” dnevnik iza fotelje. Volim tu profesiju, jer volim raditi s ljudima. Ispoljavam prekomjerne količine mašte i ideja koje gajim u svojoj glavi i jedva čekam da ih ispoljim i prikažem ljudima na TV ekranu. Diplomirao sam na temu reportaže i to je moja velika ljubav. Priče s ljudima me ispunjavaju, istraživanje, stvaranje nekih novih segmenata novinarstva mi daje izazov koje objeručke prihvatim. Nisam miljenik informativnih standardnih priča, radim već 10 godina u muzičko revijalnom programu televizije BiH gdje stvaramo pozitivne i lijepe priče. Stvaramo razonodu, trudimo se da gledaoce zabavimo i ispunimo da smo u službi građana.

Možete li izdvojiti novinarski zadatak koji je na Vas ostavio poseban utjecaj?

– Izvještavanje nakon poplava. Radio sam razne priče na tu temu za naše posebne emisije. Shvatio sam da koliko god stvaramo, radimo i dajemo svoj maksimum u jednom momentu možemo izgubiti sve. Ništa materijalno što imamo nije vječno. Trebamo biti zahvalni na svakom danu u kojem se iskreno veselo nasmijemo. Izdvojio bih još nekoliko sličnih zadataka koji su mi samo dali više poticaja da budem zahvalan što mogu dijeliti osmijehe i veselje, na taj način drugima uveseliti dan pa makar i nekoliko sekundi ili minuta.

Velika je Vaša ljubav prema sportu. Možete li s našim čitateljicama podijeliti Vaše zdrave navike?

– Kao što sam na početku spomenuo, sport se prožimao kroz moj život. Fudbal, karate, rukomet, biciklizam, fitness. Uvijek sam se trudio biti u formi i barem pokušati živjeti zdravo. Vremenom, zbog posla, zdrave navike su se izgubile pa je bilo potrebno vratiti se u stari kolosijek. Jedna od navika je svakako da odmah po buđenju popijem čašu tople vode. Reducirao sam masnoće, sezonsko voće i povrće obavezno uključujem u ishranu. Trideset godina nisam jeo povrće, danas jedem sve, od brokule do šparoga. Đumbir i limun s toplom vodom ujutro na tašte daju bolje rezultate ukoliko želite reducirati masnoće u organizmu. Naravno, potrebno je u svoje dnevne obaveze ubaciti trening. Smatram da u brzom načinu života svakako imamo i možemo naći onih pola sata za sebe i svoj organizam. Zašto hodati tržnim centrom ako to vrijeme možemo iskoristiti nekom drugom, za organizam, boljom aktivnosti.

 Kako početi voditi zdravi život? Kako ne posustati i ustrajati u svojim ciljevima?

– Početi je lako, ukoliko to zaista želite. Ako neko to želi pet dana, a šesti je već zaboravio zašto to radi onda nema potrebe počinjati. Razmišljati o zdravlju bi trebao biti glavni motiv za preokret. Treba početi sa sitnicama, uvesti odgovarajuću količinu vode, izbaciti česta prejedanja po brzim restoranima. Jeftinije i lakše je pripremiti hranu za sutra, istu ponijeti sa sobom i tako znati šta jedete. Kad vidite rezultate, vjerujte mi, sami ćete poželjeti ići dalje.

 U posljednje vrijeme sve je izraženiji trend obroka izvan kuće, usput, u restoranima, pa ljudi nisu u mogućnosti znati šta sve pojedu.  Koliko se loše hranimo? Kako reducirati ishranu?

– Užasno se loše hranimo. Apsolutno ne pazimo šta i gdje jedemo. Kupujemo gotovu hranu koju smo sami mogli spremiti. Ako samo jedan dan posvetimo sedmičnoj kupovini namirnica, mislim da ćemo sebi olakšati tu sedmicu u mnogočemu. Smanjit ćemo troškove, a povećati svjesno i zdravo brigu o sebi. Reduciranje ishrane je najbolje raditi u saradnji sa stručnim licem, kako bi osoba mogla imati smjernice kako dalje. Također bi bilo dobro imati doručak na vrijeme, jer doručak nije u podne, tada je već vrijeme za neki lijepi međuobrok prije ručka. Zamislite samo koliko i kako biste sebi olakšali, ako biste poredali prioritete i stavili sebe na prvo mjesto, barem na kratko.

 Kada je najbolje vrijeme za trening i kakve vježbe preporučujete? Je li nam neophodan privatni trener?

– Najbolje vrijeme za trening je sad! Preporuka za vježbe je individualna, svako ima svoje prijedloge. Ukoliko se nađete u teretani ili fitness centru najbolje da svakako pitate kako se koja sprava koristi. Kako se koja vježba radi. Jer ako ste početnik ne bi baš bilo dobro da na prvom treningu napravite  povredu i na taj način sebi uskratite dalji odlazak na treninge. Lični trener nije neophodan, ali je naravno dobro imati podršku, motivatora, nekoga ko će vas usmjeriti kojim putem ići. To je opet individualna stvar, ali je svakako preporučljivo ukoliko želite biti sigurni za sebe.

 Svestrani ste… Okitili ste se i titulom na takmičenju u body buildingu. Koliko je bilo odricanja kako biste uspjeli realizirati zacrtano?

– Kada sam se upustio u to putovanje mislio sam da će biti jednostavno. Smatrao sam da je to lako, ali sam se uveliko prevario. Lako je trenirati, ali takmičarske dijete su rigorozne i uveliko utječu na okolinu. S obzirom na to da sam se sam spremao za sva takmičenja učio sam tokom samog procesa. U međuvremenu sam završio  edukaciju za fitness trenera, pa sam imao dodatnu motivaciju. Morao sam paziti da ništa ne pati zbog mog hobija. Posao je tekao po planu, privatni život se morao održati na nogama.  Prvo takmičenje u kategoriji fitness physic odradio sam u Novom Pazaru gdje sam bio osmi. Psihički sam u trenutku pokleknuo, ali sam shvatio da nema smisla biti tužan. A ako se pitate zašto, pa jer život nudi više prilika. Već sam na sljedećem međunarodnom takmičenju osvojio četvrto, a na državnom drugo mjesto. Moj moto je “Može se!”, realno nije pitanje kad ćeš, nego želiš li. A kad želiš, onda kreneš naprijed u osvajanje života. Kroz takmičenja sam mnogo naučio i disciplini koju sam primijenio i u profesionalnoj novinarskoj karijeri. Ako se pitate čega mi se najteže bilo odreći to su – slatkiši. Vrijedilo je, vjerujte mi.

Vi ste organizator Men’s Day BiH, o čemu se tačno radi?

– Dan muškaraca se obilježava u mnogim zemljama svijeta. Godine 2011. sam proglašen za Muškarca godine po glasovima publike. S prijateljima Denisom i Ajdinom pokrenuo sam mini festival Muški dan koji se održava 19. novembra. Glavni ciljevi bili su promocija i skretanje pažnje na zdravlje muškarca, promocija muškarca kao oca, brata, sina. Organiziramo dosta zabavnih trenutaka tokom tog dana, od nagradnih igara do razgovora i panela sa stručnim licima. Ovo je već postala tradicija, tako da se veselim ovogodišnjem događaju jer spremamo nešto drugačije.

 Poslovica kaže da iz svakog uspješnog i ispunjenog muškarca stoji žena. Je li tako i u Vašem slučaju?

– Rekao bih da stoji više žena. Ali, dvije se ističu, jedna koja stalno ispravlja i trpi me, a druga koju nas dvoje ispravljamo i vodimo. Kćerka mi je najveće dostignuće u životu, ona je moja motivacija, škola, kad gledam nju, vidim život. Vidim koliko umijem(o). S njom vidim napredak u širenju znanja. Supruga je uvijek uz mene, više puta se pitam kako me trpi. Jesam li dosadan sa svim svojim idejama, smeta li joj što sam previše razigran, što nekad i nije u skladu s mojim godinama i karijerom. Da, stoji ona i gura kad treba, podrži, ispravi, oprosti. Njih dvije su moji oslonci, razlog da se probudim ujutro i započnem pisati novu stranicu knjige koja je puna zanimljivih priča. Da, stoje supruga i kćerka, a ja sam u sredini.

 Koje ciljeve ste sebi zadali do kraja godine?

– Do kraja godine bih volio izaći na još jedno takmičenje, završiti još nekoliko edukacija vezanih za fitness i ishranu, te nastaviti dalje akademsko školovanje. Ono što se ističe iznad svega toga jeste da uspješno ispratim(o) kćerku u osnovnu školu. Taj cilj treba da bude prioritet, a sve ostalo ću već nekako. Imam ja još vremena i prostora da koračam. A dok sam zdrav, nema kraja godini nego samo ostvarivanje cilja za ciljem.

Društvene mreže

 Koliko nam društvene mreže pomažu danas?

– Društvene mreže koliko pomažu, toliko i nisu od pomoći. Ako pogledamo statistički u privatnim životima donijele su velike promjene jer su razorene mnoge porodice. S poslovne strane one su velika olakšica, otvara se potpuno novi svijet marketinga. Nešto što je do sada bilo u povoju dobija novu dimenziju. Pa čak i za novinarski posao, intervjui se dogovaraju putem Facebooka, direktnim porukama na Instagram. Postoje mreže koje su napravljene specijalno za poslovni svijet, i one funkcioniraju baš kako treba. Ako vam zatreba moderator, grafički dizajner, hostesa, ili bilo ko iz neke druge profesije lako ćete doći do tih ljudi. Jednostavno rečeno, društvene mreže su mač sa dvije oštrice. Ukoliko ih pravilno koristimo i kanališemo privatni/poslovni profil možemo imati velike koristi od toga. Ukoliko ne, bolje da uradimo log out.