Nađa Lutvikadić-Fočo: Neustrašiva, vrijedna i odgovorna!

Nađa Lutvikadić-Fočo, rukovoditeljica Sektora za upravljanje promocijom u kompaniji BH Telecom, podijelila je s nama svoju priču prisjećajući se svog prvog posla, požrtvovanog rada, poslovnih uspona i padova. Sve ju je to učinilo onim što je danas – jaka žena

Razgovarala: Indira Delić, foto: Muamer Kolar

Nađa Lutvikadić-Fočo jedna je od uspješnih poslovnih žena BiH. Od svojih poslovnih početaka znala je šta želi, a radom, trudom i požrtvovanošću dospjela je na funkciju rukovoditeljice Sektora za upravljanje promocijom u najvećoj telekomunikacijskoj kompaniji u našoj zemlji – BH Telecomu.

U svoj impresivni CV upisala je rad u medijima, Studentskoj uniji Univerziteta u Sarajevu, obnašala je ulogu PR-a u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacije, a nosila je i titulu predsjednice Komisije za pitanja mladih pri Vijeću ministara BiH. Svoje znanje i danas nesebično dijeli kao konsultantica za PR u Londonskoj školi PR-a. Najviše uživa radeći kao predavač i treber za oblast odnosa s javnošću i korporativnih komunikacija.

\"\"

Svaka borba nosi svoje izazove

Krenimo od Vaše aktuelne pozicije. Kako biste opisali godine rada koje su iza Vas u BH Telecomu?

– Istina je da sam nedavno preuzela sektor za upravljanje promocijom, to je, zapravo, marketing. Sad se baš i ne bavim toliko PR-om, iako sam možda našla prostor da povežem te dvije funkcije. Dugo sam u sistemu kompanije. Skoro 14 godina sam radila kao stručni saradnik za odnose s javnošću koji se vremenom razvio u Odjel za korporativne komunikacije, što je svakako primjerenije kompaniji BH Telecom. Mislim da smo jedna od otvorenijih javnih kompanija, posebno kada govorimo o javnom sektoru i činjenici da smo jedna od najvećih i najuspješnijih kompanija u BiH. Konkretno, otvoreni smo u kontekstu odnosa s medijima i komunikacije s javnošću. U ovom periodu najviše me je oplemenio i činio sretnom razvoj korporativne društvene odgovornosti. Bili smo podrška većini projekata. Sigurno smo društveno najodgovornija kompanija koja godišnje radi različite akcije – to me posebno ispunjava, jer sam djelimično učestvovala u izradi i komunikaciji iste. Posljednje godine obilježili su i digitalna transformacija kompanije, unapređenje ponude, te jedan potpuno drugačiji pristup , odnosno, ponuda i komunikacija prema krajnjim korisnicima, što vjerujem da se primjeti na tržištu.

Uspješna ste poslovna dama. Koji je recept za uspjeh u poslu kojim se bavite?

– Mislim da univerzalna tajna uspjeha ne postoji. Prema mom mišljenju, uspješan čovjek je onaj koji je zdrav, voli ono čime se bavi zadovoljan je onim što trenutno ima i koji svakako teži da stekne nova znanja. Uspješan čovjek je i onaj koji ima prijatelje koji ga koriguju i upute kad treba. Iz različitih vizura, nekome to može izgledati mnogo ili malo, no iz mog ugla gledanja držim da sam uspješna. Hvala Bogu, osjećam se zdravo i trudim se biti zadovoljna onim što imam u datom trenutku, dajem se maksimalno i vjerujem da se to vrati. Živi sad, ovaj trenutak –  je možda tajna uspjeha.

\"\"

Za koju stavku iz CV-ja ste se morali najviše boriti?

– Svaki segment, proces, projekat u kojem sam se našla, imao je borbu za sebe. Ne bih mogla ništa posebno izdvojiti, ali uvijek ističem, iako ne spadam pod fatalne feministkinje, borbu da vas muška strana doživljava ravnopravno u komunikaciji. Taj proces je možda bio najteži, jer društvo u kojem živimo navodi nas da često nailazimo na situacije gdje smo se morale boriti, posebno kada govorimo o nekoj moći odlučivanja. Svaka borba nosi svoje izazove, ali istovremeno i čar. Radila sam posao koji je veoma nepredvidiv, razvoj korporativnih komunikacija, no generalno posao PR-a je takav da ne možete sve isplanirati do detalja. Često vam se dogode krizne situacije u kojima morate odmah reagirati. Dodatni je to izazov, stres, a u isto vrijeme test koji pokazuje koliko ste spremni za neizvjesne situacije. Najdraže mi je što sam u tim trenucima sebe upoznavala, vidjela svoje limite, pomjerala unutrašnje granice. Borba sa samim sobom je najveća, zaista.

 Veliki ponos

Na koji ste projekat posebno ponosni?

– Mnogo je projekata na koje sam ponosna. Izdvojila bih kampanju koju smo radili s Miralemom Pjanićem i koji nam je bio korporativno zaštitno lice. Radili smo akciju za Roditeljsku kuću gdje smo prikupljali sredstva za dva apartmana. U sve je bio uključen i sindikat tako da su zaposlenici direktno učestvovali u kupovini apartmana. Izdvojila bih i spot, koji smo radili prije tri-četiri godine, Dobre priče nastavljamo! To je korporativni spot baziran na promociji društveno odgovorne uloge u kojem su učestvovala najveća lica iz svijeta sporta i javnog života, dakle, svi oni koji su ostvarili nevjerovatan rezultat u svojim oblastima. Amel Tuka, Damir Džumhur, Irmela Peranović, Džanan Musa, Aleksandar Seksan, Divanhana, Bakir Nakaš bili su dio ove lijepe priče. Sve to budi velike emocije.

\"\"

BH Telecom i Sarajevo Film Festival ove godine zajedno su proživjeli festivalsku priču.  Kakvo iskustvo nosite iz te saradnje?

– Veoma smo ponosni na tu saradnju. Nakon niza godina vratili smo se kroz projekat Moje Sarajevo. Moja priča. Cijeli taj koncept predstavlja priču koja nije klasičnog komercijalnog karaktera, već smo radili bildanje korporativnog imidža. Povezali smo sve ono što Sarajevo čini Sarajevom. Plasiran je odličan spot o svemu onome po čemu je Sarajevo prepoznatljivo, ne samo za taj period godine. Kroz spotove smo htjeli vratiti sarajevski duh i podsjetiti na čuvene replike iz domaćih filmova koje često citiramo budeći nostalagiju za svim lijepim stranama Sarajevo, njegovom tradicijom, mentalitetom, kulturom grada i vrijednostima zbog kojih volimo Sarajevo. Potpuno je prirodno da je BH Telecom dio ove atmosfere i to je kampanja u kojoj smo svi uživali.

Jeste li radoholičarka?

– To bi trebao možda neko drugi da kaže. Lično, voljela bih da sam organiziranija. Trudim se da mi poslovna komunikacija bude bolja, naravno, da ostane neodgovorenih mailova ili poziva, ali poprilično sam posvećena poslu. Mislim da sam najviše posvećena ljudima s kojima radim. Generalno, smatram da je najvažnije čuti drugu stranu, da je bitno čitati između redova. Često sam bila u situaciji da me se ne sluša, ili da me se formalno sluša. Trudim se da čujem, ne znam da li ih sve čujem, ali rekla bih da se trudim. Cilj mi je s kolegama, izvrsnim timom ljudi, te s partnerima promijeniti imidž kompanije, zapravo, utjecati da ova kompanija bude postavljena na mjesto koje joj pripada. Trudim se da zajedno kreiramo ključne poruke, da ih pošaljemo prema javnosti i da pokažemo koliko smo dobri.

\"\"

Koje bi sposobnosti današnji mladi zaposlenici trebali posebno razvijati, čak i prije nego se zaposle?

– Definitivno, socijalnu interakciju! To je, zaista, problem mlađe generacije. Ne znam da li je razlog za to njihov ulazak u virtuelni svijet ili život u virtuelnom svijetu, gdje su, vjerovatno, hrabri, snažni, pametni… Lažna slika koju mladi ljudi stvaraju utječe na dnevnu komunikaciju. Imala sam to priliku vidjeti i sarađujući s kolegama s Fakulteta političkih nauka, gdje sam prenosila praktično iskustvo studentima s treće i četvrte godine komunikologije. Uvidjela sam tada loše komunikacijske vještine kod tih mladih ljudi. Pripisujem to vremenu u kojem živimo i činjenici da smo pritisnuti pogrešnim vrijednostima o uspjehu.

Ponosna majka i supruga

Postoji li osoba koja Vas je inspirirala i bila uzor kroz Vaše poslovne i životne poduhvate?

– Postoji, naravno. Inače ne govorim o takvim stvarima, to je moja duboka intima. Trudim se naučiti nešto svaki dan. Jedan prijatelj mi je rekao u razgovoru: “Potrošeno je vrijeme i sastanak, ako nismo nešto od nekog kupili”. Zaista držim da ta teorija ima mjesta. Svaki dan me neko inspirira, situacija, dobra knjiga, moje dijete, tuđe dijete, razgovor u supermarketu…

Ponosna ste supruga i majka. Šta za Vas znači provesti kvalitetno vrijeme s porodicom?

– To je, definitivno, vrijeme bez telefona, TV-a, uz razgovor i igru. Veoma mi je bitna komunikacija s djecom, porodicom. Popodnevne i večernje obaveze svela sam na minimum kako bih što više vremena provodila s njima. Vrijeme u kući uz dekicu, s dobrom knjigom i porodicom itekako mogu biti predispozicije za savršen dan.

Trud se uvijek isplati

– Počela sam raditi kao voditeljica na radiju M tokom rata. Naravno, ratna dešavanja su uveliko trajala i radila sam bez plate. Željela sam ispuniti vrijeme i pobjeći od sulude situacije koja nas je zadesila. Moram priznati da je to bila jedna od najboljih odluka, jer sam veoma rano stekla radne navike i shvatila da je formalno obrazovanje jedno, a da je sasvim nešto drugo sve ovo što sam naučila u različitim institucijama u kojima sam radila. Bilo je tu i žrtvovanja. Radili su se razni poslovi u medijima, privatnim komapnijama, nevladinim organizacijama. Sasvim je prirodno bilo da prodajete kokice na SFF-u kako biste nešto zaradili, družili se i pogledali film. Vidim da to danas nije popularno među mlađom generacijom, čini mi se da su im apetiti veliki, te da odmah po završetku školovanja očekuju ozbiljne poslove. No, ipak, svako žrtvovanje i trud će se isplatiti. Svaku žrtvu koju sam podnijela bila je dobrovoljna zbog želje da nešto naučim i zaradim. Najveći benefit raznih poslova je network ljudi s kojima sam kasnije razvijala projekte.