Nađa Memić ruši predrasude! U svemirskoj industriji počinje raditi 2009. godine kao dizajnerica baterija za svemirske upotrebe, dok je trenutno senior menadžerica za RF inžinjering. Karate, biciklizam i pisanje njena su pasija u slobodno vrijeme
Piše: Indira Delić
Nađa Memić rodno Gacko napustila je 1992. godine preselivši se zbog ratnih dejstava u Mostar. Devet godina kasnije kao osamnaestogodišnjakinja iskoristila je priliku koja joj se pružila, te se uputila u daleku Ameriku kako bi studirala i ostvarila svoje snove.
Tehnički izazovi
Danas Nađa ruši predrasude i dokazuje se u industriji projektovanja svemirskih satelita. Svojim primjerom i neustrašivošću želi dati potstrek mladim Bosankama i Hercegovkama da slijede svoje snove.
– Moje obrazovanje je počelo u Institutu za međunarodne studije s treningom o kulturološkom prilagođavanju i zapošljavanju u američkom društvu. Zahvaljujući ljudima koji su radili u institutu, uključujući predsjednicu Myrnu Ann Adkins, koja mi je i dan-danas veoma bliska prijateljica, dobila sam svoj prvi posao. Nakon godinu dana rada konačno sam stekla uslove da počnem studirati na lokalnom koledžu, gdje sam položila prve ispite na Odjelu za inžinjering. Nakon dvije godine paralelnog rada i studiranja posvetila sam se školi kao redovna studentica, te sam diplomirala kao inžinjerka elektrotehnike na Colorado univerzitetu u Boulderu. Moje školovanje traje i danas, trenutno sam vanredna studentica na Denver University, gdje planiram steći zvanje magistrice mehatronike i sistemskog inžinjeringa za Svemirski dizajn na proljeće 2020. – počinje priču naša sagovornica.
S obzirom na to da je imala 18 godina kada je stigla u Ameriku, njena poslovna iskustva nisu bila značajna, ali zahvaljujući poznavanju engleskog jezika imala je više opcija za posao, nego što su u to vrijeme imali njeni roditelji. Počela je raditi kao recepcionarka u Institutu za međunarodne studije, a zahvaljujući radu, učinku i prilikama koje su joj kolege ukazale, institut je napustila s titulom projekt menadžerice.
U svemirskoj industriji počinje raditi 2009. godine kao dizajnerica baterija za svemirske upotrebe, uključujući EMU (Extravehicular Mobility Unit) – baterije koje se koriste za astronautska odijela, u kompaniji ABSL Space Products, koju će kasnije kupiti jedan od većih američkih proizvođača baterija EnerSys. Lockheed Martinu pridružuje se 2011. izvršavajući više funkcija. Trenutno radi kao senior menadžerica za RF inžinjering.
– Većinu radnog dana provodim u konferencijskim salama, mada uvijek nastojim nadgledati izgradnju i testiranje naših proizvoda. Svakodnevno se suočavamo s rezolucijama raznih tehničkih izazova, kao i planovima budućih projekata, novih tehnologija i istraživanja. Saradnja i komunikacija s klijentima su svakodnevne. Radi se na redovnim izvještajima iz proizvodnje testa, te na parameterima trenutnih i budućih misija – kazala je Nađa, te dodala da i u njenom kao i u svakom poslu postoje predrasude.
– Rekla bih da su trenutno više izražene generacijske razlike i predrasude više nego rodne, odnosno, mnogo ljudi koji sa sobom nose desetljeća neprocjenjivog iskustva odlazi u penzije, a nove generacije dolaze na scenu s različitim shvatanjima nauke kao i radnih navika. Žene su manjina, to je istina! S pravom mogu reći da treba više rada i dokazivanja za isti posao, mada sa svakom godinom žene pokazuju svoje vrijednosti kroz značajna dostignuća čime olakšavaju proces učenja i dokazivanja novim generacijama.
Timski uspjeh
Uspjeh je pokušaj, konstantno učenje i okušavanje u novim iskustvima, tvrdi Nađa, to nikako ne može rezultirati neuspjehom. Svakim novim iskustvom se postaje bolji.
– Mnogo je specifičnih projekata koje nažalost ne mogu komentirati, ali jedna zajednička nit svih tih projekata su timovi koje sam osnovala i vodila. Svaka osoba u timu je karika bez koje je krajnji ishod nemoguć. Iskra u njihovim očima kada se projekat uspješno završi nešto je neopisivo. Moj uspjeh je uspjeh ljudi s kojim radim.
Nađa kaže da je BiH njen dom, a da je Amerika samo trenutno prebivalište. U našu zemlju, sad za sad, dolazi ljeti kada su njena djeca Omar i Najla na raspustu. Slobodno vrijeme preferira provoditi u prirodi baveći se raznim porodičnim aktivnostima. Voli i karate, biciklizam kao i pisanje.
– Neizmjerno sam ponosna na djecu. Veoma mi je teško prenijeti im neke životne lekcije! Oni će morati učiti kroz sopstvena iskustva, ali od samog njihovog rođenja ih učimo da budu dobri ljudi, da vole, da suosjećaju i da budu vrijedni. I mimo mog posla djeca provode mnogo vremena u školi, tako da kada smo svi slobodni gledamo da što više vremena provodimo izvan kuće i što dalje od računara i TV ekrana.
Biraj sama!
– Utabajte svoje staze, svojim odlukama i stopalima. Živite svoje želje, ne želje vaših roditelja, niti vaših uzora! Budite odgovorni za sve svoje izbore, jer na taj način ne možete pogriješiti – možete samo uspjeti ili naučiti!