S psihoterapeutkinjom Nerminom Vehabović-Rudež razgovarali smo o kompleksu više vrijednosti, pitali je između ostalog da li je on problem bh. društva i u kojim ga oblicima najčešće vidi
Razgovarala: Elma Zećo
Najčešća definicija kompleksa više vrijednosti upućuje na osobe koje imaju visoko mišljenje o sebi. Međutim, psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež pojasnila nam je odmah da se u psihologiji to ne odnosi na osjećaj, nego na grupu ponašanja koje ukazuju da osoba vjeruje da je superiorna. Razvoju čovjekove iskompleksiranosti najviše pogoduju crte ličnosti, odgoj, okolnosti u kojima je rastao, ali i okolnosti u kojima trenutno živi.
| NAJKRAĆA DEFINICIJA
“Najkraća psihološka definicija kompleksa više vrijednosti bila bi ona koju je dao Alfred Adler, a glasi: kompleks više vrijednosti je psihološki samoodbrambeni mehanizam kod kojeg se osjećanje superiornosti neke osobe suprotstavlja osjećanju inferiornosti te osobe, ili ga prikriva.” |
Koliko su ljudi skloniji kompleksu više vrijednosti u odnosu na kompleks niže vrijednosti?
– Ne može se dati tačan odgovor. Koji će kompleks osoba pokazati zavisi od mnogo faktora uključujući osobine ličnosti, stil odgoja, socijalne prilike… Kada se govori o kompleksu više vrijednosti, psiholozi ga obično povezuju s kompleksom niže vrijednosti i ponekad je veoma teško napraviti jasnu razliku između njih. Ipak neki autori se ne slažu da su to dva različita izraza iste patologije i da oba kompleksa postoje u istoj osobi, jer osoba s kompleksom više vrijednosti istinski vjeruje u svoju superiornost nad drugima.
Da li je kompleks više vrijednosti problem bh. društva?
– Kompleks više vrijednosti ne bih se usudila tako olako nazvati problemom bh. društva, ali se jako dobro može uočiti u našem društvu, naročito zbog svih ovih poteškoća u kojima se naše društvo nalazi. Kompleks više vrijednosti samo je jedan od neefikasnih načina suočavanja sa životnim poteškoćama i frustracijama koje pojedinac koristi kako bi se zaštitio. Da kompleks ostaje neliječen pogoduju vrijednosti društva u kojem ne postoje jasna pravila, jasni sistemi vrijednosti i vrednovanja postignuća. Dolazi do zanemarivanja rada na sebi.
U kojim ga oblicima najčešće vidite?
– Oni koji ispoljavaju kompleks više vrijednosti imaju sliku o sebi kao o nadmoćnim. Prisutna je fizička, intelektualna, socijalna ili moralna nadmoć koja je obično izmišljena. Veoma često se mogu ponašati kao da sve znaju ili su u svemu bolji od drugih. Njima nije važno da li će se drugi složiti s njima. Oni jednostavno neće slušati niti će mariti za one koji se ne slažu.
| NORMALNA OSOBA NEMA OSJEĆAJ VIŠE VRIJEDNOSTI
“Adler pojašnjava da je kompleks više vrijednosti jedan od načina kojim osoba s kompleksom niže vrijednosti može pokušati da pobjegne od sopstvenih teškoća. Ta osoba pretpostavi da je superiorna onda kada nije i ovaj lažni uspjeh predstavlja kompenzaciju za osjećaj inferiornosti koji ona ne može da podnese. Normalna osoba nema kompleks više vrijednosti, ona čak nema ni osjećaj više vrijednosti. Ona ima težnju da bude superiorna na taj način što pokušava da bude uspješna, ali do mjere do koje je ova težnja iskazana radom. To ne vodi ka pogrešnim procjenama koje se nalaze u korijenu mentalne bolesti.” |
Kome se u principu ne smeta družiti s osobama koje pate od kompleksa više vrijednosti?
– Smatra se da zbog svog ponašanja veoma često imaju problem s uspostavljanjem dubokih prijateljskih odnosa, ali ako ih uspostavljaju onda je to s osobama koje nemaju problem s nadmoći, te s osobama koje su psihički stabilne pa uzimaju ono najbolje od osobe koja ima ovaj oblik kompleksa.
Kako se liječe kompleksi?
– Ako govorimo o liječenju stavljenom pod navodnike, već ranije nabrojana ponašanja su način na koji osoba liječi kompleks, dok o istinskom liječenju možemo govoriti samo onda kada osoba prepozna da ima kompleks i pokuša ga se samostalno riješiti, ili odlaskom na psihoterapiju. S obzirom na to da feedbackovi, koje osoba dobija od okoline, njoj ništa posebno ne znače, rijetko će se zbog toga odlučiti na liječenje. Iskustva iz psihoterapijskog rada s osobama koje imaju ove komplekse govore da dolaze na psihoterapiju kada budu upućeni od strane ljekara zbog različitih fizičkih poteškoća. Međutim, i napredak u psihoterapiji je upitan, jer osobe često smatraju da im psihoterapeut ne može pomoći u rješavanju problema. I taj odnos s psihoterapeutom mogu doživjeti problematičnim, jer se mogu osjećati nemoćno, što ih dodatno frustrira. Upravo zbog toga često odustaju od psihoterapijskog tretmana.