Nataša Gaponko: Iskrena emocija dotakne publiku

Tokom 15-godišnje karijere u matičnoj kući, članica baletnog ansambla NPS igrala je brojne naslovne uloge. Od Pepeljuge, do Romea i Julije, pa sve do Mare Nostrum. U svaki lik utkala je dio sebe. Uživa u kontaktu s publikom, a van pozornice u trenucima s porodicom i brojnim hobijima…   

Piše: Zana Kološ-Mulabdić; Foto: Edvin Kalić

Solistica baleta NPS Nataša Gaponko prve korake na vrhovima prstiju napravila je kao četverogodišnjakinja u vrtiću. Većina djece je brzo odustala od male baletne grupe. Ali, ne i ona.

– Put me je dalje odveo u baletni studio, slijedila je Niža baletna škola, pa Srednja i dok sam se okrenula  već sam bila na daskama koje život znače. Nije više bilo nazad.  Srećom, na samom početku bavljenja ovom profesijom bila sam u grupi izuzetno talentiranih djevojčica. Naša nastavnica i danas kaže da joj se takva generacija više nije ponovila. To nam je omogućilo da ozbiljnije radimo. Dosta smo nastupali i mislim da je upravo taj kontakt s publikom i pripreme, te kostimi ono što i danas smatram najljepšim dijelom ove profesije – priča Nataša, koju publika baletnih predstava Kuće na Obali već zna iz naslovnih uloga u Pepeljugi, Carmen, Palčici, Cappeliji, Katarini, bosanskoj kraljici, Mare Nostrum i mnogim drugim.

 Trema nestaje

Iz brojnih uloga ne izdvaja najdražu, jer su kompleksne i sasvim različite…

– Gradim ih kroz vlastita iskustva. Samo iskrena emocija može izazvati željenu reakciju kod publike. 

Praznik baleta u Sarajevu, 12. Balet Fest – kao jedini plesni festival u državi za nju je bio poseban. Kao i svaki prethodni, naglašava, tokom ovih 15 godina koliko je dio Ansambla baleta..

– Kategorički odbijam da prihvatim stvari koje se nameću kao tzv. nova normalnost. To što je gledalište  ponovo bilo otvoreno za publiku ne smijemo smatrati luksuzom. To je normalno i Balet Fest je ove godine bio u formi u kojoj jedino i treba da postoji – na sceni, pred punim gledalištem. Posebne su bile predstave i sjajni baletani iz Rusije, Slovenije, Hrvatske i Srbije. Tradicionalno i balet NPS je uzeo učešće, kao i u sklopu izložbe i konferencije posvećene velikim baletskim imenima, prvacima Katarini Kocki i Antunu Mariniću. Inovacija je bila projekcija dokumentarnog filma  Balet u Sarajevu u režiji Nadže Pušilo.

Pričamo o pripremama za izlazak pred publiku. Na dan predstave je tri sata ranije u pozorištu.

– Dva sata mi trebaju za frizuru i šminku, dok posljednji ostavim za vježbe i psihofizičke pripreme. Na kraju dolazi kostim. Nisam tremaroš, ali bih slagala kada bih rekla da nikada nemam tremu. Izlaskom pred publiku fokus prebacujem na izvedbu i ona nestaje.

 Dvije premijere

U raskoraku između profesionalnog života, roditeljstva, morala je, postaviti balans između želja i mogućnosti…

– To mi je donijelo najvažniju stvar – relaksiranu psihu. Vrijeme odvojeno za sebe mi je važno. Najviše me opuštaju duge šetnje i trenuci s porodicom. Ljubitelji smo prirode. Opušta me i druženje s prijateljima, dobra knjiga uz šolju čaja, odlazak na masažu, muzika koju volim i igranje sa psom. Jednostavno uživam u malim stvarima. Sa suprugom Evgenijem, koji je također baletan NPS, dijelim ljubav prema putovanjima. Kada god mogućnosti dozvole gledamo da pobjegnemo negdje na nekoliko dana.

Nove predstave su također ono što je raduje. Očekuju je dvije premijere, a na jednoj je rad već počeo…

– Balet Žetva u koreografiji Edine Papo planiran je za decembar čime simbolično obilježavamo stogodišnjicu NPS.  To je, inače,  prvi balet postavljen na sceni na Obali davne 1950. godine što predstavlja početak postojanja sarajevskog baleta. Druga premijera planirana za maj i to je balet Šeherezada u koreografiji V. Orlić, koji me također veseli – kaže na kraju Nataša Gaponko.