(Ni)je lako ostati normalan

 „Okružite se ljudima koje volite i koji vas vole – i ovo stalno ponavljam, ali sad je važnije nego ikada. Ljubav liječi sve. Puni vas pozitivnom energijom, osnažuje i daje polet. Dajte ljubav i primite ljubav. Sa svojim ljudima. Porodicom, prijateljima, partnerima“

Piše: Enisa Selmanović – Salkić

Jer žene s dva prezimena sve znaju

Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.

Ima ona odlična pjesma sjajnog Željka Samardžića, u kojoj kaže lud sam, ali mogu još da poludim – što baš sjajno opisuje stanje uma u proteklih nekoliko mjeseci. Ma da se ne lažemo, proteklih nekoliko godina.

Konstantno smo okruženi lošim vijestima, svako malo krene neka nova katastrofa. Pa se navikavamo, pa prilagođavamo, pa borimo. Pa smo optimisti, pa smo pesimisti. Pa se bojimo, pa smo snažni. I evo ludi smo, ali možemo još da poludimo. Kako se odvija sve oko nas, sve ukazuje na to da možemo da poludimo još dosta, dosta više.

I kako u svemu tome ostati normalan i šta je više normalno? Ne znam, ali borba je svaki dan. Borimo se na razne načine, svako onako kako zna i umije, kako mu odgovara i sa onim što mu pomaže. Svako radi ono što ga radi. Pa, nekada to ide dobro, nekada manje dobro, ali borba je kontinuirana. I dok se borimo, dobro je.

Svi smo različiti, različito reagiramo i prag tolerancije nam je na različitim nivoima. Ipak, ono što je uglavnom svima zajedničko je ona tanka linija od upravljam situacijom do ponijela me masovna histerija. Nema potrebe da trošim prostor i vrijeme na pisanje o gomilanju zaliha pred apokalipsu i sav sebičluk civilizacije u svemu tome. Ipak, sebično ću iskoristiti i prostor i vrijeme da skrenem pažnju na nekoliko stvari koje nam možda mogu pomoći u našoj svakodnevnoj borbi da ostanemo normalni dok čekamo šta će biti sljedeće.

Ne sekirajte se oko stvari na koje ne možete utjecati – naravno, to je mnogo lakše reći nego učiniti. Ali, evo primjera radi, možete se svaki dan i noć dramatično sekirati oko toga da je za dva dana apokalipsa. Ne jesti, ne spavati, plakati i venuti. A, apokalipsa možda će se desiti, a možda i neće. Ne možete utjecati na to, koliko god se zanosili pričama o mogu ja to u svom mikro svijetu. Ne trošite svoja srca, duše i nerve na stvari i ljude na koje ne možete utjecati niti promijeniti.

Ne čitajte komentare na portalima i društvenim mrežama – u komentarima je sve što ne valja sa svijetom. U komentarima je sve što ne valja s demokratijom. U komentarima je sve što ne valja sa civilizacijom. U komentarima ljudi lupaju gluposti, iznose lične stavove bazirane na informacijama iz kafana i frizerskih salona. Komentari su nabijeni negativnom energijom i agresivni. Sve vam je to viška, ne čitajte komentare.

Za izvor informiranja pratite samo zvanične i nezavisne lokalne i svjetske medije – ne društvene mreže, ne forume, ne rekla/kazala, ne opskurne portale, ne grupe okupljene oko problematike uzgoja ljekovitog bilja u Kongu. Da zvanične i respektabilne medije.

Napravite mentalno čišćenje – ne možemo ispratiti sve. Čak iako se potrudimo, to je iscrpljujuće i suludo. Ako se cijeli dan prate loše vijesti, na kraju dana smo prazni, iscrpljeni i isprepadani. Depresivni i negativno naelektrisani. A, ništa nismo promijenili, osim što se osjećamo loše. Nađite nešto što će vam pomoći da pročistite mozak i dušu. Ja sam otkrila korejsku kinematografiju. Pozitivan efekat je trenutan. Nađite nešto što nije povezano s realnošću, očistite se.

Izbjegavajte ljude koji paniče, šire negativnu energiju i iscrpljuju vas – ovo uvijek nekako spominjem, ali sad je važnije nego ikada. Ako od njih bježite u online svijetu, onda neizostavno morate i u ovom realnom. Prepoznat ćete ih po tome što su agresivni u iznošenju svojih stavova, nema zavjere u koju ne vjeruju, gledaju vas s visine, jer im ne vjerujete i otvoreno vas smatraju manje pametnim. To je manje više to – izbjegavajte te ih.

Okružite se ljudima koje volite i koji vas vole – i ovo stalno ponavljam, ali sad je važnije nego ikada. Ljubav liječi sve. Puni vas pozitivnom energijom, osnažuje i daje polet. Dajte ljubav i primite ljubav. Sa svojim ljudima. Porodicom, prijateljima, partnerima. To su oni vaši, samo vaši ljudi. Sa kojima se bezrezervno volite i sa kojima dijelite razmišljanja, sreće, tuge i strahove. Ljubav i pozitivna energija su potrebni više nego ikada.

Mogla bih još nabrajati, ali pretvorit ću se u motivacionog govornika u koje ne vjerujem, a to bi onda baš bila apokalipsa.

Nije lako ostati normalan, ali nećemo se predati bez borbe.