Ostavite li po strani njenu zaista impresivnu karijeru, te diplomatske dužnosti koje obnaša kao prva žena SAD-a u našoj zemlji, upoznat ćete iskrenu i duhovitu osobu, majku troje djece i suprugu, odličnu kolegicu, ali i pijanisticu. Nj.E. Maureen ugostila nas je u svojoj rezidenciji gdje nam je govorila o svoje dvije godine života i rada u Sarajevu, predstojećim praznicima kojima se mnogo raduje, kao i obrazovanju mladih, koje smatra ključnim u napretku i budućnosti naše zemlje
Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović
Foto: Edvin Kalić; Make up: Emira Bektić „Kultura ljepote“
Kroz našu redovnu rubriku „Žene u diplomatiji“, do sada su prošle brojne uspješne dame koje ulažu velike napore da svoju zemlju u BiH predstave u što boljem svjetlu, te ojačaju prijateljske veze između njihove i naše domovine. Iako zvuči jednostavno, ovaj posao povlači i veliku odgovornost o čemu su nam do sada govorile ambasadorice Švicarske, Njemačke, Norveške i Indonezije. A, na samom kraju godine, ovom našem malom spisku saradnje i prijateljstva dodali smo još jedno važno ime: NJ.E. Maureen Cormack, ambasadoricu SAD-a.
Bez lažne skromnosti, ne polazi za rukom baš svakoj redakciji da intervjuira ambasadoricu Cormack. Do sada je intervjue davala samo političko-informativnim izdanjima, a nakon što smo razgovarali s uposlenicima njene PR službe, te objasnili šta želimo, uslijedio je i pozitivan odgovor. Dodatno nas je obradovala činjenica da je ambasadorica Cormack, koja već dvije godine obnaša ovu funkciju, odlučila da nas ugosti u privatnim odajama svoje rezidencije.
A tada vam se pruža prilika da o svojim sagovornicama saznate puno više. Veliki klavir na sredini dnevnog boravka otkrio nam je da Maureen ne vlada dobro samo svojom diplomatskom misijom, nego da je i odlična pijanistica. Nažalost, vremena za sviranje nije bilo, no obećala nam je da će nam za naš sljedeći dolazak, po našoj želji, odsvirati nešto od Johna Legenda.
Možete li povući paralelu između onoga što ste očekivali prije dolaska u BiH i onoga što ste ovdje doživjeli?
– U State Departmentu, u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a, kada neko biva imenovan ambasadorom, slijedi period pripreme za odlazak u zemlju u kojoj će vršiti tu funkciju. Taj period dugo traje. Imala sam priliku da se u vladi SAD-a konsultiram s ljudima koji su bili ovdje, kao i s agencijama koje su još tu i imaju svoje projekte u BiH. Mogu reći da sam već tada stekla dobre informacije o zemlji u kojoj ću biti ambasador. Učila sam i jezik. Naravno, drugačije je kada dođete i dobijete potpuniju sliku kao i kada se uživo susrećete s ljudima.
Tek kada sam došla, uvidjela sam koliko je ovo divna zemlja, koliko ima divne ljude, od jednog kraja zemlje do drugog nailazila sam na gostoprimljivost. Zadivila me jačina i sposobnost ljudi da se uhvate u koštac s novim izazovima. Znala sam još prije dolaska da će politička situacija biti veliki izazov i uglavnom je i bila.
Prije dolaska u našu zemlju također ste bili u diplomatiji, no u BiH prvi put obnašate funkciju ambasadorice. Koliko vam na ličnom planu znači ova stepenica u karijeri?
– Biti ambasador vrhunac je karijere u diplomatiji, tako da je to velika čast. Činjenica je da se nalazim na čelu jedne zaista sjajne ambasade i radim s ljudima s kojima imam isto opredjeljenje: da radimo ka bh. napretku. Ono što osjećam kao ambasadorica jeste ogromna odgovornost u ostvarenju tog cilja. Iskreno želim da BiH ide naprijed radim na tome sa svojim osobljem, kao i partnerima u međunarodnoj zajednici. Zaista mislim da građani ove zemlje to i zaslužuju.
Kroz našu bližu historiju, barem od ’90-ih, BiH je uvijek imala velika očekivanja od SAD-a. Koliko smo mi uspjeli ispuniti Vaša očekivanja?
– Duže od 20 godina SAD su istinski posvećene BiH. A od 1995. godine svjedočili smo značajnom napretku. Ono što je frustrirajuće jeste da političari stalno stoje na putu onome što građani hoće koji se zaista trude da izgrade bolju budućnost za sebe i za svoju porodicu, bore se za nova radna mjesta. I umjesto da politički lideri rade na tome, da iskoriste šanse koje im pružaju brojne organizacije, da rade na MAP-u za NATO, ili na pristupu Evropskoj uniji i tako poboljšaju život građana u BiH, oni te šanse propuštaju.
Uvriježeno je mišljenje da smo veoma mali kao zemlja i potpuno nebitni velikim svjetskim silama. Kakav je Vaš komentar?
– Naša posvećenost i prisustvo u BiH koji traju duže od 20 godina najbolji su pokazatelj da SAD smatraju da BiH jeste važna. Dok sam prolazila kroz period priprema i konsultacija u Washingtonu naučila sam da BiH za njih nije pitanje pravca djelovanja, niti je pitanje politike. Kad kažete BiH, to su za njih ljudi, građani, odnosi koje su s njima uspostavili, to je zemlja o kojoj brinu i do kojih im je stalo. Naša posvećenost ka BiH zaista je stvarna. I kao što smo vidjeli iz prethodnog perioda svijet je jednostavno reagirao na to što se dešavalo u BiH. Zato, sada svoje vrijeme i energiju treba da uložimo u napredak.
Nažalost, veoma je poražavajuća statistika kada je u pitanju odlazak omladine iz BiH. Izgubili smo povjerenje u političare, kao i vjeru u bolji život. S kakvim iskustvima se susrećete na terenu?
– Nažalost, kada putujem širom BiH i razgovaram s učenicima, mnogi mi kažu kako je njihov cilj otići odavde. A to isto čujem i od mladih ljudi koji tek formiraju svoje porodice, onih koji imaju posao, ali jednostavno ne vide svoju budućnost ovdje. I to je ono što naročito zabrinjava. No, moram naglasiti da ne smijete gubiti nadu, jer u BiH postoji ogroman potencijal. Zato pokušavamo raditi na pitanjima koja su veoma bitna kao što je sektor obrazovanja, izuzetno važan za budućnost ove zemlje. Također, radimo i na projektima ekonomskog razvoja uključujući razne kontakte s dijasporom, članovima dijaspore koji su otišli iz BiH, ali su se vratili i osnovali svoja preduzeća i kompanije. Želimo da oni budu mentori onima koji žele da rade i kojima treba pomoć. Nadam se da će oni studenti koji odlaze da se educiraju, dosta toga naučiti, a onda se vratiti u BiH i pomoći da se gradi njena budućnost. Vjerujem u međunarodno obrazovanje i razmjenu studenata koji će to svoje znanje, ipak, iskoristiti ovdje.
Djelimično ste odgovorili i na moje sljedeće pitanje, a ticalo se potencijala naše zemlje. Jesu li ti obrazovani mladi ljudi naš najveći potencijal?
– Definitivno bih rekla da jesu. Općenito govoreći, građani BiH njen su najveći potencijal. Naprimjer, u ambasadi BiH rade sigurno najbolji uposlenici na svijetu, ako nisu najbolji, onda jesu među najboljim. Zanimljiv primjer jeste činjenica da State Department svakih pet godina radi revizije rada svih svojih ambasada u svijetu. I mi smo imali tu inspekciju 2016. godine. Nakon što se provede revizija, slijedi čitava lista njihovih preporuka šta treba uraditi i šta treba popraviti. A poslije revizije 2016. godine, od njih nismo dobili nijednu preporuku. Ne radi se tu o onome što rade američke diplomate, nego je to zahvaljujući našem lokalnom osoblju, onom koje u ambasadi radi duže od 20 godina i izvrsno rade svoj posao. Što se tiče anketa koje se rade širom SAD-a, one pokazuju da je bh. dijaspora među najuspješnijim zajednicama u SAD-u. I vrlo je jasno da kada ljude oslobodite političkih problema, okova i pritisaka, onda se iz njih oslobađa ogroman potencijal. Ali tu je i mnogo drugih stvari, geografski ste u srcu Evrope na sjajnoj lokaciji, imate puno prirodnih resursa, bezbroj šansi za razvoj turizma, a to je grana privrede koja se ubrzano razvija.
Koliko Vam je u svakodnevnim obavezama važno da ste okruženi dobrim timom?
– To je ključno. Očigledno je da problema i izazova u BiH ima dosta i jedna prava osoba zaista može puno da znači. Uvijek se radi o timskom radu. Kada sam tek došla ovdje, održali smo nekoliko sastanaka na kojima smo razgovarali o ciljevima i izvršili raspodjelu dužnosti obaveza. I hvala Bogu, zaista sam blagoslovljena dobrim osobljem.
Tečno govorite više jezika. Je li bilo teško savladati bosanski?
– Iskreno, jeste… Jedini jezik, pored engleskog, koji govorim tečno je francuski. Govorim i korejski i poljski, ali veoma je teško održati znanje jezika ako ga ne koristite redovno. Pomalo govorim bosanski, ali nemam dovoljno vremena da mu se posvetim kako bih ga tečno govorila. Ali i ima izgovor za to. Ovdje tako puno ljudi odlično priča engleski, tako da nemam potrebe da govorim bosanski,…,(smijeh).
Kako izgleda Vaše slobodno vrijeme u Sarajevu?
– Puno radim i često sam odsutna, ali večeri koje provodim u kući obično su uz dobru knjigu ili klavir. Tokom vikenda zaista volim izaći vani, uživati u prirodi i izvesti svog psa. Obišla sam sve planine oko Sarajeva, bila sam i na vodopadu Skakavac, u Aleji na Ilidži, obišla sam nacionalne parkove: Unu, Sutjesku i Kozaru. Sve je prelijepo. Zapanjujuća je ljepota i raznolikost ove zemlje, obišla sam svih 10 kantona, a vidjela sam i sve dijelove Republike Srpske.
Pravi ste primjer uspješne žene. Da li je ikada zbog Vaše karijere morala trpjeti Vaša porodica?
– Sigurna sam da bi moja djeca na vaše pitanje odgovorila da bi više željeli da nisam baš uvijek morala ići na posao. Ali blagoslovljena sam suprugom koji je od velike pomoći. On bi najviše vremena provodio s djecom dok bih ja radila, imao je veliku ulogu u njihovom odrastanju. Dugujem mu ogromnu zahvalnost zbog toga što mi je omogućio da radim, da se razvijam i općenito posvetim karijeri. Inače je po zanimanju kuhar, tako da sam ja jedna sretna žena,…,(smijeh).
Ponosna ste mama troje djece, šta rade i žive li u Americi?
– Uvijek se šalim da su moja najveća investicija avionske karte. Suprug je zaposlen u američkoj ambasadi u Grčkoj. Naša najstarija kćerka zaposlena je u blizini Bostona, a naša druga kćerka trenutno živi u Škotskoj gdje pohađa master studije. Sin je na koledžu u Koloradu. Puno vremena provodimo na Skypeu i Facetimeu.
U neformalnom dijelu razgovora spomenuli ste da vam je Božić omiljeni praznik. Je li to prilika da se svi skupite i neko vrijeme provedete zajedno?
– Naravno, obavezno se svi negdje iskupimo u to doba godine. Prošle godine svi smo se našli ovdje. Ali velika zagađenost zraka zaista otežava putovanja, posebno avionom, tako da ćemo se ove godine pokušati okupiti u Grčkoj. Moja djeca su građani svijeta u pravom smislu te riječi i vole putovati kada god za to imaju priliku.
Na kraju smo još jedne godine kada sumiramo rezultate i uspjehe. Kada vi podvučete crtu, na šta ste posebno ponosni ove godine?
– Svake godine ima nešto zbog čega mi bude posebno drago da smo to ostvarili. Prve godine, kada sam došla ovdje, radila sam na ponovnom otvorenju Zemaljskog muzeja. Bilo mi je veoma stalo, jer toliko toga u njemu ima i veoma je važno za mlade ljude, posebno djecu da se upoznaju s historijom svoje zemlje. Ove godine bilo je dosta političkih problema tako da smo se pokušavali fokusirati na nešto u čemu se može postići napredak, a to je obrazovanje. Uspjeli smo pokrenuti naše partnere u međunarodnoj zajednici da svi radimo na obrazovanju. Prije nekoliko sedmica lansirali smo Poslovno vijeće za obrazovanje, jer toliko je kompanija i firmi koje su aktivne i rade u svojim zajednicama, a mogu učiniti puno više kako bi poboljšali situaciju u obrazovanju. Evo, dama s naslovnice vašeg prethodnog broja (Hajdi Mostić op.a) je naš partner u ovom projektu. Također, do kraja ove godine, a i u narednoj čeka nas još puno posla. Treba se fokusirati na evropski put BiH, MAP-u za NATO, a treba se i pripremiti za predstojeće izbore koji se dešavaju 2018. godine. A kako je i korupcija ovdje ogroman problem treba da se desi više napretka u oblasti vladavine prava.