Američki Kongres proglasio je Rosu Parks majkom modernog pokreta za ljudska prava. Na 105. godišnjicu od rođenja ove ikone hrabrosti prisjetili smo se kako je „obična“ krojačica iz Alabame pokrenula revoluciju koja je promijenila svijet
Rosa Parks najbolji je dokaz da najmanji potez otpora može promijeniti svijet. Sve je započelo 1. decembra 1955. godine kada se ova dama iz Montgomerija vraćala s posla iz jedne robne kuće.
Ušla je u klasični južnjački autobus onoga vremena koji je bio podijeljen na mjesta rezervirana za bijelce i ona za Afroamerikance.
Kada su se sva mjesta za bijelce ispunila, vozač autobusa po imenu James F. Blake naredio je 32 godine staroj Rosi da se ustane i ustupi svoje mjesto. No ona je to odbila.
Ne smiješ osjećati strah zbog stvari koje činiš kada znaš da si u pravu, tvrdila je.
Zbog građanskog čina neposlušnosti odmah je pozvana policija, a Rosa Parks je uhapšena i optužena za kršenje segregacijskih zakona.
IKONA BEZ POSLA
Rosino suđenje dovelo je do bojkota autobusnog prometa u Montgomeriju, kao i do jednog od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije na čelu s Martinom Lutherom Kingom Juniorom.
Nisam ni znala da pišem historiju. Bilo mi je jednostavno dosta odustajanja,\’ ovim je riječima Rosa Parks kasnije objasnila svoje porive za slavni čin.
Iako je kći stolara i učiteljice postala američka ikona, to nije bio kraj njenim problemima. Medijska izloženost pretvorila ju je lakom metom, pa je ubrzo dobila otkaz te bila prisiljena preseliti se sa suprugom te krenuti ispočetka.
TIHA MOĆ
Neko vrijeme radila je kao domaćica u jednom crnačkom hotelu, a više godina radila je i kao krojačica. Afroamerički kongresnik John Conyers zaposlio ju je u svojem uredu 1965. godine gdje je radila u administraciji sve do mirovine 1988. godine.
Nakon toga se najviše bavila dobrotvornim radom za vlastiti Institut Rose i Raymond za samozapošljavanje koji je pokrenula u sjećanje na svoga supruga, a izdala je i memoare po imenu \”Tiha moć\” te autobiografiju\”Moja priča\”.
Da je Rosa imala značajni utjecaj na svijet, dokazala je vlastitom sahranom 2005. godine na kojem se pojavio velik broj dostojanstvenika i drugih gostiju. Sahrana se prenosila na televiziji, a govori su trajali čak sedam sati.
Želim biti zapamćena kao osoba koja je željela biti slobodna…kako bi i drugi bili slobodni.
(Zadovoljna.hr)