“Postati uspješan u životu, biznisu, sportu, ljubavi ili bilo čemu drugom – iskonska je potreba čovjeka da se izdigne iznad prosječnosti i postigne neki iznadprosječni rezultat”
Piše: Adisa Tufo
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2020/09/ADISA-TUFO-KOLUMNA.jpg\")
Šta je to što uspješne ljude razlikuje od onih koji to nisu, koje su to osobine, navike i uvjerenja, koji jedne razlikuju od drugih? Postoji li recept za uspjeh?
Sve su ovo pitanja na koja su ljudi i prije nas tražili odgovore i vjerovatno je da su mnogi i mislili da su ih pronašli. Postati uspješan u životu, biznisu, sportu, ljubavi ili bilo čemu drugom – iskonska je potreba čovjeka da se izdigne iznad prosječnosti i postigne neki iznadprosječni rezultat. Ipak, mnogi tvrde da nisu baš svi ljudi zainteresirani za vrhunske rezultate, ali i među onima koji jesu, samo rijetki ih uistinu i postignu.
O tim rijetkima – sada govorimo i pokušavamo da, posmatrajući ih, analizirajući njihove navike, postupke, reakcije u pojedinim situacijama, načine odlučivanja, uvjerenja, uspjehe i neuspjehe – pronađemo šta je to što im je zajedničko i da li ih baš to što im je svima svojstveno, razlikuje od većine, koja ne makne dalje od prosječnosti. Da li i ostali, ako bi usvojili njihove obrasce ponašanja, mogu krenuti da se penju ljestvicama uspjeha.
Kažu da ljudi mogu postići nevjerovatne uspjehe, samo ako promijene svoja ograničavajuća uvjerenja. Da li nas to podsjeća na poznatu izreku koja kaže: “I kada kažeš da možeš i kada kažeš da ne možeš – u pravu si!” Znači, ako misliš da možeš, onda i možeš; ako misliš da ne možeš, onda i ne možeš; do čega je? – jasno je da je do uvjerenja i da su poznati mislioci i filozofi još davno prepoznali granice koje čovjek sam sebi postavlja.
Postoje ljudi koji su spremni na promjene, koji su veoma fleksibilni, puni samopouzdanja, spremni na rizike; postoje ljudi koji nikada ne odustaju i čvrsto vjeruju da će njihovo djelovanje i upornost, dati željene rezultate. Oni vjeruju u sebe, naporno rade i svoje greške zovu iskustvom, nikada neuspjehom. Od takvih bismo trebali da učimo…
NLP je nauka, koja je i svoje začetke imala upravo u modeliranju uspješnih ljudi. Modeliranje jednostavno definiramo kao proces podražavanja savršenstva, koje postiže određen broj ljudi. Znači, koristeći vlastito tijelo i um, na isti način kao i vrhunski profesionalci, možemo za veoma kratko vrijeme da povećamo kvalitet i poboljšamo rezultate onoga što radimo. Modeliramo ono što je dostižno i moguće, jer je neko prije nas to već uradio.
Postoje tri faze ovog procesa, i to: posmatranje osobe koju želimo modelirati i postavljanje određenih pitanja. Zanima nas šta neko radi, kako to radi i zašto to baš tako radi. U drugoj fazi već dolazi do usvajanja pojedinih obrazaca, uz odvajanje bitnog od nebitnog; dok u trećoj osmišljavamo kako usvojiti naučene vještine ili druge podučiti njima. Čini se lako. A, da li je baš tako?
Ako uspješno modeliramo, jednostavno možemo doći do rezultata koje je imao i naš model, bez da modeliramo uspjeh. Uspjeh dolazi kao posljedica čitavog niza naših postupaka.
Sada dolazimo do rečenice, također poznate u NLP-u koja glasi: ako radite stvari na isti način – uvijek ćete imati isti rezultat. Znači, koliko god mi mislimo da će nas samo upornost dovesti do određenih rezultata, a uporno ponavljamo iste greške i tvrdoglavo mislimo da smo u pravu i da ne može drugačije, očito da ćemo samo i konstantno tapkati u mjestu. Bez obzira što smo uvjereni da radimo ispravno, rezultati će uvijek biti isti. Pogrešni.
Ovdje možemo govoriti o zatvorenosti i nespremnosti da usvojimo postupke uspješnih. Naprimjer, naša kolegica ima fenomenalno tijelo, vitko i gipko, a i mi bismo željele isto ili slično. I bez obzira što znamo da ona pet puta sedmično ide u obližnji fitness centar, a vikendom planinari, uz to se veoma zdravo hrani i poznata je radoholičarka, mi ne slijedimo njen model ponašanja, ne usvajamo ništa od njenih navika i ne pretvaramo u vlastite. Naša želja da izgledamo poput nje, ostaje samo želja i ni prstom ne maknemo da slijedimo njen put i da modeliramo njeno ponašanje. Ako bismo samo radili iste stvari, najvjerovatnije bismo imali isti rezultat. Ali idući linijom manjeg otpora, biramo npr.čips i popodnevno lješkarenje uz TV, jer je lakše, ugodnije, jednostavnije, ne zahtijeva nikakav napor… Izbor je ipak samo naš.
Zaključit ćemo da je mnogo toga u životu splet okolnosti, ali ipak je najviše do nas i našeg opredjeljenja, nas i našeg izbora, uglavnom sami biramo svoje puteve i sami “krojimo” i “prekrajamo” svoju sudbinu… A, ako nešto istinski želimo, sigurno postoji način da to i postignemo.