Put pod noge: Australijska pustinjska avantura

Uluru ili Ayers Rock je najveći kameni monolit na svijetu. Sveto i mistično mjesto za Aboridžine, a magično za sve putnike namjernike. Uluru je danas veoma posjećen nacionalni simbol, koji godišnje obiđe više od pola miliona turista. Aboridžini vjeruju da se ovdje, u ovoj crvenoj stijeni, susreću putevi njihovih predaka. Svaki dio stijene, svaka litica, kamen ili špilja ima neko sveto značenje, a neke špilje ukrašene su aboridžinskim slikama

Tekst i foto: Sanja Šarenac

Blog: LIFETIMEINPRINT.COM

Zamislite pustinju. Titranje u zraku. Beskrajnu pustoš. Odsustvo života. Monotoniju. Sve to nije australijska pustinja. Više od hiljadu kilometara koje čine australijski sjeverni teritorij, ili outback, kako lokalci nazivaju ovaj dio kontinenta, ispunjen je iznenađenjima prirode i naprosto pršti od života.

 Radoznali kenguri

Unutrašnji dio kontinenta prošaran je slanim jezerima, koja su usljed djelovanja specifičnih vrsta bakterija, poprimila rozu boju. Kao takva, interesantna su destinacija za turiste koji se nađu u blizini.

Vozeći se prema Uluru, nisam mogla da ne primijetim brojna upozorenja o plavljenju tog dijela ceste. Ovdje kiša ne pada često, ali zato kada padne, napravi toliko štete zbog njenog intenziteta i obima. Odroni na putu, dijelovi asfalta koji su izvaljeni usljed jakih poplava, nisu neuobičajen prizor usred pustinje.

Životinje koje smo vidjeli na putu za Uluru učinile su da cijeli ovaj put izgleda kao šetnja jednim beskrajnim zoološkim vrtom. Kenguri koji čine vožnju nakon zalaska sunca nemogućom, su u sjevernoj teritoriji bili prekobrojni. Ujutro bi nas dočekali ispred kampera i s distance nas promatrali, jednako radoznalo kao što sam ja gledala njih.

Ovo je također idealna lokacija za sve ljubitelje divljih ptica lovaca. Fotografi iz cijelog svijeta dolaze ovdje u izazovu da ovjekovječe spektakularni lov ovih predatora. Tokom dana, dok se vozimo, obično bismo primijetili veliku sjenu, kao oblak koji nas nadleti, i odmah znam da su to oni, skeniraju tlo u potrazi za obrokom. Posmatrajući umjetnost njihovog lova, preciznost i strpljenje, počela sam poštovati ove ptice.

Magični monolit

Dovoljno je da samo nakratko napustite asfalt, na što ste primorani u ovom dijelu Australije, i da se pred vama ukažu najneobičnije iguane, koje nerijetko završe pod točkovima automobila. Iguane i kenguri pregaženi pored puta su, nažalost, dio ovog iskustva.

Uluru je bio glavni krivac što smo se odlučili za ovaj izazovan put koji Australiju siječe na pola. Nakon jednog zalaska sunca i jednog svitanja pored ove velike crvene stijene, samo ću reći da je bio vrijedan truda i puta. Uluru, magični monolit, sveti za Aboridžine i danas zaštićen kao dio Nacionalnog Parka me je uzemljio energijom koju emitira.

Pod različitim uglovima svjetlosti mijenja boju, pa je tako sasvim drugačije iskustvo posjetiti ga uvečer i rano ujutro. Šetnja oko stijene u ranu zoru za mene je bila skoro, pa spiritualno iskustvo. Ovdje se temperature ni po noći ne spuštaju ispod trideset Celzija, ali nakon skoro pedeset stepeni po danu, ovih trideset noćnih dođe kao osvježenje.

Sjeverni teritorij poznat je i po čudnovatim arhitektonskim tvorevinama termita. Naime, termiti poput pravih mađioničara uspijevaju sagraditi visoke tornjeve od blata i slame. Cijeli predio prošaran je ovim nastambama termita, koji mogu dosegnuti iznenađujuće visine.

 Kontinent kontrasta

Vozeći se prema Darwinu, bila sam u prilici da iskusim ovdašnju kišu. Najlakše ju je opisati ako vam kažem da je djelovalo kao da se nebo otvorilo i sasulo sve što ima u rukavu. Voziti po ovakvom vremenu je nemoguće, ceste veoma brzo budu ispunjene vodom i ispucala zemlja bar na čas udahne život. Nakon nekoliko dana provedenih putujući kroz outback, ovaj pljusak je donio dašak osvježenja.

Sada već naviknuta na suhoću ovog dijela kontinenta, polako, s tonom nostalgije počela sam maštati o prostranim plažama i zvuku talasa i visokim palmama. Kao nagradu i nevjerovatnu slučajnost, put me vodi do Mataranka termalnih izvora. Fatamorgana. Prirodni termalni izvor bio je sve što mi je trebalo da se oporavim od pustinje i saperem sveprisutnu prašinu sa sebe.

Okrijepljena i osvježena, odlazim u posjetu ženi, koja je svoj život podredila odgoju i njezi povrijeđenih kengura. S ovom aktivnošću je počela prije više od 10 godina, nakon što je s ceste donijela povrijeđenog kengura, a danas njeno dvorište nastanjuje više od 70 skakutala različitih uzrasta. Neke od životinja su tu samo privremeno, dok ne budu dovoljno snažne da se vrate u divljinu. Druge, pak ostaju ovdje trajno i čine dodatnog člana porodice. Zajedno smo nahranile kengure, dok mi je ona strpljivo objašnjavala priču svakoga od njih. Ostat će mi u pamćenju zadugo, kao osoba koja ličnim angažmanom donosi značajnu promjenu u svojoj okolini.

Put me dovodi do Darwina, gdje me je dočekala, ni manje ni više nego kišna sezona. Živjela Australija, kontinent kontrasta. Mjesto koje ne zna za nemoguće. (Nastavak u sljedećem broju)