\”Da se razumijemo, ne znam ništa o astrologiji i horoskopima niti sam pretjerano zainteresirana da naučim. Ali, moja prijateljica za sva ta naša ludila kaže da je to retrogradni Merkur i to smo usvojili kao stav. Za štošta ona meni kaže da mi je to od retrogradnog Merkura, ali volim je, pa ne dovodim u pitanje njenu dijagnostiku\”
Piše: Enisa Selmanović – Salkić
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2020/06/ENISA-FOTKA-ZA-KOLUMNU-Large.jpg\")
Jer žene s dva prezimena sve znaju
Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.
Ima onaj dio godine (ili nekoliko dijelova) kada malo poludimo. Molim vas, recite da se to dešava i vama, inače ću se opasno zabrinuti.
U novembru kada krene jesenji umor, zimska depresija ili drugo prigodno stanje, a onda se još potrefi i retrogradni Merkur – eto belaja.
Da se razumijemo, ne znam ništa o astrologiji i horoskopima niti sam pretjerano zainteresirana da naučim. Ali, moja prijateljica za sva ta naša ludila kaže da je to retrogradni Merkur i to smo usvojili kao stav. Za štošta ona meni kaže da mi je to od retrogradnog Merkura, ali volim je, pa ne dovodim u pitanje njenu dijagnostiku.
Uglavnom, prvi simptom mi je da se ujutro ne mogu sastaviti sa životom. OK, već ranije sam se izjasnila da nisam jutarnji tip, ali ovo je već ekstremno čak i za mene. Evo, konkretno jučer popila sam četiri kafe do 11 sati. Ne da mi nisu pomogle, nego imam osjećaj da su me još više ošamutile. Da, tako ekstremno.
Logično, ako nekome ovo spomenem odmakne se od mene još jedan metar. Za svaki slučaj.
Drugi simptom je mrak. Volim mrak. Ali, ne volim kad je mrak u 16 sati. OK nije još, ali idemo prema tome. Mrak k\’o mrak, simptom je da me taj mrak u pola bijelog dana ugasi. A, nisam se ni upalila.
Kad na to dodamo činjenicu da bih – sada negdje išla da se nešto dešava, a ne mogu, pa još i mrak. Po danu. Znači, kraj.
Treći simptom je činjenica da smo ograničeni s kretanjem, paranoični jedni prema drugima, čas pratimo – čas ne pratimo vijesti, peremo i peglamo maske. Ok, to je nekoliko simptoma i nadam se da su trenutni i prolazni. Jer jesenji umor, zimska depresija, retrogradni Merku i još korona. Pa, brate.
Jao da, kiša. Zaboravila sam kišu. Znam da treba, voda, kruženje, priroda, poljoprivreda… sve znam. Ali, mrak, kiša, duša mi spava, a trebalo bi da je budna.
Ne kaže se džabe za one kišne i mračne dane: po ovakvom vremenu Kuduz je ubio Bademu. Tačno izvlače najgore iz ljudi i ubijaju životnu radost.
U svemu tome dolazi posljednji simptom – kakve ja fiks ideje imam kad se ovo sve sastavi. O, Bože. To je ono ludilo s početka priče, za koje moja prijateljica optužuje retrogradni Merkur. Ali, to ne mogu podijeliti s javnosti. A, i mama mi ovo čita.
Budući da je pravilo da se ne liječe simptomi nego uzrok (tako nekako), kršim pravilo i liječim simptome, jer s uzrocima ne mogu ama baš ništa. Ne mogu ih ni ignorirati. Tu su, pa tu su.
Za prvi simptom već sam rekla – zalijevam se kafom kao da sutra ne postoji ili dok srce mogne izdržati. I vodom. Narast će mi peraja. Ako pitate mog muža, vjerovatno leđna. Kao ajkuli.
Za sve ostale simptome – kafa ne pomaže, pa se borim nogama, rukama i čim stignem.
Iako izgledam, osjećam se i ponašam se baš kao onaj Ljenjivac iz Ledenog doba, trudim se da budem u pokretu. I da se družim. Uz sve moguće rampe i distance i maske i oblak dezinfekcije.
Sve što treba, samo da pričam s ovima koje volim i koje ne volim, i koji me vole i koji me ne vole. Samo da se nešto dešava. Pa se nasmijem, pa se naljutim, pa se nasmijem. I oni isto tako. I svi pate od ovih astroloških i meteoroloških boleština, ali vučemo jedni druge. Pa se čupamo. I iščupamo. Tu i tamo me puste da realiziram koju od ovih svojih fiks ideja, pa onda bude još bolje.
Jeste da nas godine stižu, pa treba uložiti sve više napora. Ali, ne odustajemo. Nemojte ni vi.
I naravno, na kraju dubokoumna i duhovna poruka: volite se, družite se (uz pridržavanje mjera, dabome) i pijte kafu.