Samira Hurem: Zašto žene ne bi igrale fudbal?

Prva dama SFK 2000 Sarajevo, šefica stručnog štaba i selektorica reprezentacije Bosne i Hercegovine govorila nam je o uspjesima bordo tima, ali i o borbi s predrasudama, koje je okolina imala prema položaju žene u fudbalu

Piše: Indira Delić

Foto: Edvin Kalić

Samira Hurem, prva dama “SFK 2000 Sarajevo”, šefica stručnog štaba i selektorica reprezentacije Bosne i Hercegovine, prošle godine proglašena je najboljom trenericom u našoj zemlji. Tom laskavom titulom uspjela je pobijediti sve predrasude o damama u fudbalu, te biti prva i među muškim kolegama. Njene igračice cijenjene su u društvu, iza sebe imaju sjajne rezultate, uspješne su studentice, a svojom igrom, za koju su stručnjaci kazali da je jedna od najljepših u svijetu ženskog fudbala, zadale su udarac mnogim klubovima.

Samira kaže da je fudbal zavoljela uz braću i oca.

– Sve je, nekako, krenulo iz kuće. Bilo nas je četvero. Imala sam tri brata, kojim je falio jedan igrač da bismo mogli igrati “dva na dva”. Moj otac je, također, volio fudbal, pa je svu tu ljubav prenio na nas. Kada smo se odselili na Alipašino polje, došli smo tu među prvima, nije bilo baš mnogo djece, pa su me braća tjerala da s njima igram fudbal i da im ja budem taj četvrti igrač. Od tada kreće moja ljubav prema fudbalu. U to vrijeme, vidjevši moju igru, mnogi su primijetili moj talent za fudbal. Iako kao dijete nisam željela igrati fudbal, okolina je imala utjecaja na sve i zahvaljujući svima njima, otkrila sam da posjedujem veliki afinitet ka fudbalu – započinje svoju priču najbolja bh. trenerica.

Kako kažu, nijedan početak nije lak, pa je tako i naša sagovornica nailazila na brojna iskušenja za koja kaže da su je očvrsnula, te da je zahvaljujući njima, danas,  tu gdje i jeste.

– U vrijeme (1987.) kada sam počela igrati fudbal bilo je teško. Mnogi su bili puni predrasuda prema djevojčicama i djevojkama koje se odluče trenirati fudbal. Te predrasude predstavljale su veliki zid, jedan veliki otpor za sve djevojčice, tako da su mnoge u startu odustajale. U to vrijeme postojao je klub Željezničar koji je imao 20-ak igračica. One su krile da igraju fudbal. Sjećam se da sam znala nositi široke majice, šišati se na kratko i kriti da igram fudbal, a sve da neko ne bi primijetio da sam djevojčica, te da me ne bi nazivali pogrdnim imenima. Često sam zbog svega toga plakala – kazala nam je Samira.

Nakon završene srednje Medicinske škole, odlučila je nastaviti svoje obrazovanje u istom smjeru, te upisati studij medicine.

Završila sam tri godine medicine i onda me sport odveo na drugu stranu. Svoje obrazovanje usmjerila sam na Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, koji sam uspješno završila, te stekla zvanje profesora. Mislim da sam tu pedagošku notu naslijedila od svoje majke, koja je bila učiteljica. Rad s djecom me ispunjava i zaista sam sretna što sam trenerica – kazala je Hurem.

Samira iza sebe ima sjajne rezultate, a na svoj tim posebno je ponosna.

– Nakon igre za ŽFK Željezničar, prelazim u reprezentaciju Jugoslavije, a nakon rata ŽFK Sarajevo i reprezentaciju BiH, te u konačnici do SFK 2000 i šesnaestine finala UEFA Lige prvaka za žene. Odlučili smo 2000. godine oformiti SFK Sarajevo, te okupiti najbolje igračice, kako bismo bile najuspješnije. Činjenica da je najveći uspjeh bh. fudbala postigao upravo ženski klub SFK 2000. Već 15 godina smo prvakinje BiH. Naše djevojke igraju za reprezentaciju. Uspješne smo u ligi šampiona, a prolaskom u šesnaestinu finala UEFA Lige prvaka za žene, dovoljno je jak argument u korist teze da je fudbal i muški i ženski sport. Prošle godine jedna minuta dijelila nas je od ulaska u osminu finala – ponosno će ova trenerica.

Tvrdi da bi svi roditelji, ako osjete da je njhovo dijete talentirano za fudbal, trebali dozvoliti da trenira.

– Fudbal je sport koji razvija motoriku i utječe na socijalizaciju. Ako djeca imaju želju trenirati fudbal, onda ih roditelji trebaju podržati. U našem klubu, imali smo nekoliko primjera, neki od roditelja zabranjivali su svojim djevojčicama da treniraju fudbal, no onda su njihove djevojčice igrale ispred zgrade s dječacima, i nakon 3-4 godine kada su shvatili da ne mogu protiv njihove ljubavi prema ovom sportu, dozvolili su im da treniraju – kroz smijeh se prisjeća Samira.

Kako kaže, svojim igračicama često priča o svojim teškim počecima u svijetu fudbala, ističući da nikada ne smiju odustati od svojih snova.

– Moje igračice su cijenjene u društvu, svi znaju za njih, manje se susreću s predrasudama, a njihov uspjeh se cijeni. Kada pričam u društvu o fudbalu, uvijek kažem: “Navedite mi bar jedan razlog zbog čega žena ne bi igrala fudbal?” Moje mišljenje je da razlozi ne postoje. Fudbal je podjednako i muški, kao i ženski sport – istakla je Hurem.

 Azra Numanović: Naše noge nisu krive!

Azra Numanović prepoznatljivo je lice SFK 2000 Sarajevo. Ova divna dama 14 godina je u klubu u kojem, osim što igra, već deset godina obavlja administrativne poslove, a prije četiri godine ukazala joj se čast, te je postala generalna sekretarica ovog kluba. Članica je i evropske asocijacije fudbala.

– Rođena sam 1990. godine i cijela moja generacija dane djetinjstva provodila je u parkovima igrajući se raznih igara, između ostalog, igrali smo i fudbal, zajedno djevojčice i dječaci. To vrijeme budi posebne emocije. Trenirala sam rukomet i odbojku i kada sam čula da se otvorio ženski fudbalski klub, odmah sam se upisala. Roditelji su mi pružili podršku i od tada imam jednu misiju, a to je promijeniti percepciju ženskog fudbala u našoj zemlji. Mi to pokazujemo našim rezultatima. Nas 20, najboljih u državi imamo 20 stipendija. Tih 20 novčanih stipendija jednake su jednoj plati fudbalera. Mislim da to nije uredu. Moram priznati da veliku podršku imamo od fudbalera FK Sarajevo. Oni su naša velika braća. U svakom smislu pružaju nam podršku, a kompliment koji smo dobili od fudbalskih stručnjaka jeste da imamo najbolju taktičku igru. Poručila bih djevojkama, koje imaju afinitet da se priključe našem klubu. Naše noge nisu krive – poručila je Azra.

 Aida Hadžić: Fudbal čuva zdravlje

Aida Hadžić, deset godina igračica je SFK 2000 Sarajevo. Svoju igračku karijeru započela je s dječacima u “Radniku” iz Donjeg Vakufa, potom u FK Travnik, da bi  prešla u SFK 2000, gdje i dalje djeluje.

Ljubav prema fudbalu naslijedila je od oca, koji joj je velika podrška od samog početka.

– Kada me pitaju otkud ljubav prema fudbalu uvijek kažem da je to urođeno. U dvorištu porodične kuće igrala sam fudbal s ocem i uvijek sam birala muško društvo, te igrala s njima fudbal. Svojoj porodici dugujem veliku zahvalnost jer da nije bilo njih, mislim da bi bilo teže ostvariti ovoliki uspjeh. Moram istaći da fudbal čuva zdravlje. Mi sportistkinje u boljoj smo kondiciji, a kada dođe do povrede prije se oporavljamo. Nakon završene fudbalske karijere, trudit ću se, bilo koji posao da odaberem, da ga radim na najbolji mogući način – kazala je ova talentirana djevojka.

 Amela Kršo: Nisam izgubila atletsku građu

Amela Kršo od djetinjstva angažirana je u sportu. Trenirala je atletiku, no ljubav prema fudbalu je preovladala.

– Sedam godina sam u SFK timu. Imala sam priliku igrati u Mađarskoj i Njemačkoj. Moji počeci u fudbalu krenuli su ispred porodične kuće igrajući se s ocem i braćom. Kada sam odlučila prestati trenirati atletiku i posvetiti se fudbalu mnogi su mi govorili kako ću izgubiti atletsku građu, kako će mi noge postati krive. To nije tačno. Samo sam dobila mišiće, a ženstvenost nisam izgubila. Svi oni koji osjete potrebu da treniraju, savjetujem da istraju u cilju, te da ih ljubav vodi dalje – kazala je Amela.

Alisa Spahić: Zadržala sam svoju ženstvenost

Alisa Spahić kapiten je seniorskog kluba, te radi s omladinskim kategorijama, kao trenerica. Ova dama tvrdi da je genetika odradila svoje, te da je ljubav prema fudbalu naslijedila od svog oca.

– Tata je bio u fudbalu, pa odatle potječe moja ljubav prema fudbalu. Svoju ženstvenost nisam izgubila kroz fudbal. Naglasila bih da fudbal nije samo muški sport, već je i ženski. Naši rezultati govore sve o nama. Pozvala bih sve roditelje koji primijete da su njihove djevojčice talentirane da se priključe našem timu. Prijaviti se možete direktno u FK Sarajevo, u ulici Maršala Tita, te na broj telefona: 061 311 461.