Selma Selman: Angažirana umjetnica

I pored svih poteškoća s kojim se susretala odrastajući, Selma Selman je izrasla u zanimljivu umjetnicu, koja performansom, slikarstvom, videom, fotografijom i svojim znanjem stvara umjetnost koja utječe na ljude i mijenja stavove o manjinama kao i generalno o svijetu umjetnosti. Rođena u Bihaću, danas stvara i živi na relaciji Evropa-Amerika

Piše: Elma Zećo

– Pablo Picasso je rekao da su sva djeca rođena da budu umjetnici, ali tokom odrastanja okolnosti utječu na njihov odgoj, odnosno, roditelji ih stalno usmjeravaju prema kapitalističkom usavršavanju. Naravno, roditelji nisu krivi za sve te okolnosti, krivi smo svi mi. Ja sam uspjela da zadržim svoj talenat tokom odrastanja i da se izgradim u umjetnicu koja ne bi mogla preživjeti bez umjetnosti – riječi su Selme Selman, umjetnice romskog porijekla rođene u Bihaću odakle je krenula na put stvaranja međunarodne karijere.

 Sačuvala sam svoje “Ja”

Dvadesetosmogodišnja Selma završila je Srednju umjetničku školu u Bihaću, diplomirala slikarstvo na Univerzitetu u Banjoj Luci, te u decembru 2018. magistrirala na Syracuse univerzitetu na temu slobode, migracije, uništavanja patrijarhata i ekonomije u BiH. Sada putuje, izlaže, čita i stvara umjetnost živeći na relaciji Evropa-Amerika.

Ona je kao djevojčica imala jasnu viziju kako treba izgledati njen život i uvijek je stremila ka velikim ciljevima.

– Tokom djetinjstva mi je bilo važno da imam nekoga ko će mi reći da vrijedim i da zaslužujem sve što i ostala djeca. Ipak je ljudsko pravo biti ravnopravan i poštovan u svojoj zemlji, a i svijetu. Isto tako važno je naglasiti da se ženska prava ne narušavaju samo u mojoj mahali, već u BiH kao i u svijetu generalno. Veoma sam sretna, jer sam izbjegla ovu pojavu i uspjela da sačuvam svoje “Ja” – govori Selma, čije djetinjstvo nije bilo jednostavno. Izvor egzistencije njene porodice bilo je sakupljanje željeza, no uprkos siromašnim životnim okolnostima i ružnim stereotipima društva ona je oživjela svoje potencijale i postala umjetnica koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

– Svima je poslije rata u BiH bilo veoma teško sagraditi novi početak, pa tako i mojoj porodici. Zbog ekonomske krize i ostalih problema u Bosni moji roditelji nisu bili u mogućnosti imati stalni radni odnos, i to je, naravno, utjecalo na moje obrazovanje. Što se tiče osnovnog obrazovanja, kao i svakom djetetu u svijetu koje pripada manjini, diskriminacija je konstantno bila prisutna. Romska djeca u školi prolaze kroz neugodne situacije i teško sklapaju prijateljstva zbog naučene diskriminacije. To govorim iz ličnog iskustva, jer mi škola nije bila zabava kao što bi trebala jednim dijelom, pored učenja, da bude svakom djetetu.

Gradeći svoju ličnost svjetlo na Selminom putu bile su žene koje su je bodrile.

– Osim majke, s kojom imam specijalnu vezu, u mom životu bilo je i drugih koji su vjerovali u moj uspjeh. Dragica Biuković mi je pružala podršku i bila prva osoba koja je kupila moju sliku kada mi je bilo tek 16 godina. Zatim, nastavnica Mirza Ibrahimpašić koja je otkrila moj talenat za slikarstvo, te Hatemina Kurbegović, koja me je primila u svoj dom kada sam upisivala fakultet.

O Selminoj životnoj preobrazbi govori rad Prije: prilično siromašna – Sad: dovoljno bogata, gdje vizuelno predstavlja proces transformacije kroz fotografije poslova koje je izvodila njena porodica kod kuće i ona sama u galeriji.

– U procesu rada upotrebljavam metal kao alat za preživljavanje i alat za umjetnost kako bih pobjegla od prethodnog stanja – siromaštva – opisuje Selma, čiji cjelokupni umjetnički rad utjelovljuje lične bitke kao i borbu romske zajednice uz korištenje različitih medija poput slikarstva, videa, fotografije, dok je posebno naklonjena performansu.

– Performans je medij koji mi dozvoljava da iskomuniciram političke stavove na kreativan način.

 Marš u školu

Želeći iskoristiti životno iskustvo kako bi pružila podršku djeci, posebno djevojčicama, svoje etničke zajednice u Bihaću da završe osnovnu školu, upišu srednju, a potom i fakultet, Selma Selman je osnovala organizaciju Marš u školu.

– Cilj je da im se obezbijedi stipendija kao i ručak u školi. Trenutno imamo sedam djevojčica iz Bihaća koje dobijaju stipendiju i 44 djece koja dobijaju sendviče u školi. Sve djevojčice su svjesne situacije u kojoj se nalaze i znaju da je jedini put ka boljoj budućnosti edukacija. Motiviram ih svojim radom i pažnjom koju im poklanjam.

Svi koji bi željeli također podržati ovaj projekat mogu kupiti majice s mojim printovima online na www.thenoschoolofart.bigcartel.com, ili u butiku Bazerdžan u Sarajevu.

Djevojku koja pokreće promjene na kraju smo upitali kako se vidi za deset godina.

– Negdje na plaži na Fidžiju kako pijem kafu s Trevorom Noahom (op. a. južnoafrički komičar, TV ličnost i glumac).

– Pablo Picasso je rekao da su sva djeca rođena da budu umjetnici, ali tokom odrastanja okolnosti utječu na njihov odgoj, odnosno, roditelji ih stalno usmjeravaju prema kapitalističkom usavršavanju. Naravno, roditelji nisu krivi za sve te okolnosti, krivi smo svi mi. Ja sam uspjela da zadržim svoj talenat tokom odrastanja i da se izgradim u umjetnicu koja ne bi mogla preživjeti bez umjetnosti – riječi su Selme Selman, umjetnice romskog porijekla rođene u Bihaću odakle je krenula na put stvaranja međunarodne karijere.

Sačuvala sam svoje “Ja”

Dvadesetosmogodišnja Selma završila je Srednju umjetničku školu u Bihaću, diplomirala slikarstvo na Univerzitetu u Banjoj Luci, te u decembru 2018. magistrirala na Syracuse univerzitetu na temu slobode, migracije, uništavanja patrijarhata i ekonomije u BiH. Sada putuje, izlaže, čita i stvara umjetnost živeći na relaciji Evropa-Amerika.

Ona je kao djevojčica imala jasnu viziju kako treba izgledati njen život i uvijek je stremila ka velikim ciljevima.

– Tokom djetinjstva mi je bilo važno da imam nekoga ko će mi reći da vrijedim i da zaslužujem sve što i ostala djeca. Ipak je ljudsko pravo biti ravnopravan i poštovan u svojoj zemlji, a i svijetu. Isto tako važno je naglasiti da se ženska prava ne narušavaju samo u mojoj mahali, već u BiH kao i u svijetu generalno. Veoma sam sretna, jer sam izbjegla ovu pojavu i uspjela da sačuvam svoje “Ja” – govori Selma, čije djetinjstvo nije bilo jednostavno. Izvor egzistencije njene porodice bilo je sakupljanje željeza, no uprkos siromašnim životnim okolnostima i ružnim stereotipima društva ona je oživjela svoje potencijale i postala umjetnica koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

– Svima je poslije rata u BiH bilo veoma teško sagraditi novi početak, pa tako i mojoj porodici. Zbog ekonomske krize i ostalih problema u Bosni moji roditelji nisu bili u mogućnosti imati stalni radni odnos, i to je, naravno, utjecalo na moje obrazovanje. Što se tiče osnovnog obrazovanja, kao i svakom djetetu u svijetu koje pripada manjini, diskriminacija je konstantno bila prisutna. Romska djeca u školi prolaze kroz neugodne situacije i teško sklapaju prijateljstva zbog naučene diskriminacije. To govorim iz ličnog iskustva, jer mi škola nije bila zabava kao što bi trebala jednim dijelom, pored učenja, da bude svakom djetetu.

Gradeći svoju ličnost svjetlo na Selminom putu bile su žene koje su je bodrile.

– Osim majke, s kojom imam specijalnu vezu, u mom životu bilo je i drugih koji su vjerovali u moj uspjeh. Dragica Biuković mi je pružala podršku i bila prva osoba koja je kupila moju sliku kada mi je bilo tek 16 godina. Zatim, nastavnica Mirza Ibrahimpašić koja je otkrila moj talenat za slikarstvo, te Hatemina Kurbegović, koja me je primila u svoj dom kada sam upisivala fakultet.

O Selminoj životnoj preobrazbi govori rad Prije: prilično siromašna – Sad: dovoljno bogata, gdje vizuelno predstavlja proces transformacije kroz fotografije poslova koje je izvodila njena porodica kod kuće i ona sama u galeriji.

– U procesu rada upotrebljavam metal kao alat za preživljavanje i alat za umjetnost kako bih pobjegla od prethodnog stanja – siromaštva – opisuje Selma, čiji cjelokupni umjetnički rad utjelovljuje lične bitke kao i borbu romske zajednice uz korištenje različitih medija poput slikarstva, videa, fotografije, dok je posebno naklonjena performansu.

– Performans je medij koji mi dozvoljava da iskomuniciram političke stavove na kreativan način.

 Marš u školu

Želeći iskoristiti životno iskustvo kako bi pružila podršku djeci, posebno djevojčicama, svoje etničke zajednice u Bihaću da završe osnovnu školu, upišu srednju, a potom i fakultet, Selma Selman je osnovala organizaciju Marš u školu.

– Cilj je da im se obezbijedi stipendija kao i ručak u školi. Trenutno imamo sedam djevojčica iz Bihaća koje dobijaju stipendiju i 44 djece koja dobijaju sendviče u školi. Sve djevojčice su svjesne situacije u kojoj se nalaze i znaju da je jedini put ka boljoj budućnosti edukacija. Motiviram ih svojim radom i pažnjom koju im poklanjam.

Svi koji bi željeli također podržati ovaj projekat mogu kupiti majice s mojim printovima online na www.thenoschoolofart.bigcartel.com, ili u butiku Bazerdžan u Sarajevu.

Djevojku koja pokreće promjene na kraju smo upitali kako se vidi za deset godina.

– Negdje na plaži na Fidžiju kako pijem kafu s Trevorom Noahom (op. a. južnoafrički komičar, TV ličnost i glumac).