Senka Mušić umjetnički naklon imala je od malena. Još od prvih časova likovne kulture u osnovnoj školi. U četvrtom razredu otkrila je grafički dizajn u primjeru koji se nalazio u udžbeniku – bilo je pakiranje sapuna Fa, poznatog proizvoda u to vrijeme. Bila je fascinirana dizajnom kao poljem koje kombinira znanje tradicionalnih umjetnosti s digitalnim svijetom i radom na računaru. Veoma brzo brat joj je za rođendan kupio Photoshop i od tada je više provodila vremena na računaru od njega! I fotografija je njena velika ljubav – za koju je vežu brojne uspomene…
Razgovarala: Indira Delić
Tokom studija grafičkog dizajna, imala je priliku učestvovati u osnivanju i organiziranju studentskog dizajn festivala SOS Design Festival na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
– To je bio plod naše borbe da dovedemo svjetske i regionalne dizajnere i umjetnike u BiH i da se svi skupimo pod jednim okriljem, jer nismo bili u mogućnosti da putujemo svijetom i posjećujemo dizajn festivale. Jedan od predavača na SOS Design Festivalu bio je Felix Beck, dizajner interaktivnih prostora i medija, sada profesor dizajna u Njemačkoj. Njegovo predavanje o interakciji, dizajnu medija, interaktivnih prostora i instalacija je bilo najinspirativnije predavanje koje sam ikada vidjela… Bila sam naprosto očarana njegovim radom, upoređivala sam ga s magijom… Fascinirana sam idejom da kao dizajneri možemo kreirati prostor u kojima ljudi dožive divne momente, nauče nešto i sjećaju se tog iskustva zauvijek. U tom trenutku sam shvatila da želim više od dizajniranja vizit karti i logotipa. Cilj je bio dizajn live evenata, interaktivnih prostora, muzeja i izložbi. To mi je uvijek bilo u podsvijesti, tokom studiranja i nakon diplomiranja.
Rodno Sarajevo ste zbog posla zamijenili Dubaijem. Kažite nam nešto o Vašoj trenutnoj poslovnoj funkciji… Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
– Moja trenutna uloga je Creative Lead, što je neki spoj art i kreativne direkcije za live evente, izložbe, interaktivne prostore, instalacije i brend aktivacije. Experiential design je grana dizajna koja nema određenu knjigu koju prati ili kurs ili studij koji možete završiti, radi se o spoju raznih vrsta znanja. Uči se dok se radi! Vodim tim dizajnera (grafički dizajneri, 3D dizajneri, animatori) s kojim kreiram koncepte evenata i, ukoliko smo uspješni u prezentaciji, razvijamo dalje i napokon konstruiramo i produciramo. Tada već sarađujem i s tehničkim ekspertima i inžinjerima, dizajnerima svjetla i zvuka, sve kako bismo kreirali evente i prostore koji inspiriraju publiku i prenose poruke naših klijenata.
Kažite nam nešto o dizajnu eventa na kojima ste radili? Koji dio tog kreativnog procesa – volite najviše?
– Kada sam tek krenula u svijet experiential design, najviše sam se fokusirala na dizajniranje svakog detalja… Međutim, kako se moja uloga širi i kako sve više podržavam ostale dizajnere u njihovom radu i razvoju, trenutno moj najdraži dio projekta je istraživanje i konceptualni rad. Početak projekta, kada je inspiracija svježa i radimo na velikoj ideji, kada se ljubav prema projektu stvori… Učim, svaki dan pomalo, da radim kroz druge dizajnere, da je moj utjecaj indirektan i da kroz moju podršku oni razviju svoj rad i karijeru. Uživam u tome, više nego ikada…
Na koji način radite kompleksne projekte?
– Obično gledamo brief i pokušavamo da istražimo projekat što više. U saradnji s kolegama koji se bave strategijom, radimo na početnim idejama i konceptima, skupljamo vizuelne reference… Razvijamo ideju i dizajniramo prve elemente, te kreiramo prezentaciju svega.
Nakon toga dolazi faza prezentacije klijentima, koja je ponekad bitnija i od samog dizajna. Sa mnom su tu kolege iz menadžmenta, te iz produkcije, koji moje ideje podržavaju tehničkim opisima izvodivosti. Ukoliko smo uspješni, osvajamo projekat i onda počinje razvoj svakog detalja, zajedno s klijentom. To ponekad zna trajati mjesec ili nekoliko mjeseci, ovisnosti o veličini projekta. Nekad je bilo i projekata koji su bili gotovi u samo sedam dana.
Ko je sve uključen u produkciju, konstrukciju i dalji razvoj?
– Uključuju se razni eksperti, inžinjeri, kolege koje se bave logistikom, itd. Moje polje djelovanja se tada širi od kreative prema tehničkoj produkciji, gdje pratim razvoj svakog elementa jednog prostora – od boje tepiha do interaktivnih ekrana do animacija i muzike. Uživam u radu s kolegama koji nisu nužno dizajneri, ali svojim iskustvom i savjetima uvijek daju prijedloge koje naše dizajne uzdignu na još jedan veći nivo. Na kraju, dolazi dan kada smo live i uživo pratimo sve događaje eventa. To je vjerovatno najstresniji, ali jednako najuzbudljiviji dio procesa… U ovisnosti od tipa projekta, radim dodjele nagrada, velike izložbe i takmičenja, brend aktivacije, zanimljive interaktivne prostore, paviljone…
Kakva su iskustva gošći velikih izložbi, paviljona i interaktivnih prostora?– Kada dizajniramo, stavljamo ljudsko iskustvo u centar svega. Dizajniramo za ljude, pratimo njihove potrebe, kao i potrebe klijenta… Kako da pretočimo poruke brenda u prostor i interaktivnost, u event… Najveće zadovoljstvo mi je šetati tokom live eventa među gostima, čuti njihove reakcije na dizajn enterijera, njihov smijeh kada se zabave interaktivnim sadržajem ili kada snimaju svojim mobitelom live show.
Koliko je pandemija utjecala na Vaš posao?
– Event industrija doživjela je potpuni krah tokom pandemije. Proveli smo jedan veoma težak period u nesigurnosti i strahu. Naše polje djelovanja polako dolazi sebi, ali će nam trebati dugo da se vratimo u puni pogon. Radimo dosta na virtuelnim eventima, koji su u neku ruku lakši za producirati i nemamo kreativne limite koliko bismo imali na eventima uživo, kada se radi o stvarnim konstrukcijama i materijalima.