Šetnja u klompama kroz Amsterdam…

Kada skine masku skitnice koja se, odspavavši malo u Vondel parku, prošeta pored hotela “American”, vidimo njegovu raskoš. Ali, isto tako, kada baci kravatu ispred Rijksa, postaje obični skvoter koji, crtajući grafite na garažama i iskazujući pred svima svoju seksualnost, glasa za slobodu. Amsterdam, grad u kome je poseban svako među jednakima.

Jutro u Amsterdamu. Sunčevi zraci, odbijajući se o prozore kuće broj 7 (jedne od najužih na svijetu), prodiru do dubina Singela. Ovaj kanal je još u 15.vijeku predstavljao granicu grada. Osim velikih kanala i rijeke Amstel, po kojoj i čuveno pivo nosi ime, vodene puteve čini još preko 160 kanala ukupne dužine oko 100km. „Zlatno doba Holandije“, velika migracija trgovaca iz Antverpena, hugenota i portugalskih i španskih Jevreja, kao i jeftina energija koju su proizvodile vjetrenjače, omogućili su amsterdamskoj luci da postane jedna od vodećih svjetskih luka. Dolazak mornara izazavao je pojavu najstarijeg zanimanja na svijetu. Danas, u vrijeme kada je prostitucija legalizovana u ovom gradu i kada se za to plaća porez, u Kvartu crvenih fenjera pojedine žene rade i do 11 sati dnevno. Svitanje prorjeđuje pune izloge, njihove tezge se lagano zatvaraju, dok se otvaraju tezge “Bloemenmarkt”-a i miris lala se proširuje na cijeli grad.

Zujanje točkova je zaštitni znak ovog grada. Žene na štiklama, muškarci sa cigaretom u ruci, turisti sa fotoaparatima, svi voze neku od oko 600.000 “old school” bicikli. Mokum, kako bi na herbrejskom zvučalo ime prestonice Holandije, naseljava 187 različitih nacionalnosti koje savršeno funkcionišu u oazi slobode. Djelić nje se ogleda u coffe shopovima. Turisti u 26% slučajeva, po zvaničnom istraživanju, posjećuju “Mellow Yellow” i kompaniju. U samom centru grada, u Dampkringu, sniman je čuveni film sa najvećim holivudskim zvejzdama „Ocean Twelve“ . Dolazim do muzejske četvrti, mjesta gdje se šepure Rijks, Van Gog, Stedlijk i Koncertna dvorana. Rembrantova Noćna straža, Vermerova Mlekarica i Van Gogovi Suncokreti samo su neka od remek-djela kojima se ovdje divim. Veliki bijeli znak ispred fontane mi dovoljno govori: „I`m Amsterdam“. Jesam, priznajem. I sama postajem dio njega kroz Leidseplejn, Dam i Rembrantov trg, kroz kulu Mint i Rokin ulicu, kroz Zapadnu crkvu i Kuću Ane Frank, Kinesku četvrt i Jordan, kroz “Escape” i “Melkweg”…

Zvuk drvenog đona odzvanja o pločnik ispred Kraljevske palate. Potrebno mi je da sjednem ispred Nacionalnog spomenika i pogledam oko sebe. Trg Dam ili Brana, mjesto na kome je nastao grad. Sjetim se legende o dječaku koji je prstom zapušio branu kako bi spasao Amsterdam – spomenik “The Little Darling” se nalazi na trgu Spui, mjestu na kome se okupljalju zaljubljenici u književna djela. Pogledam onda na red ispred Muzeja voštanih figura “Madame Tussauds”, na Novu crkvu u kojoj su se vjenčali sadašnji kralj Vilijam – Aleksandar i kraljica Maksima, na “de Bijenkorf” robnu kuću iz 1870.godine.

Nijedan pogled na ovaj grad nije pogled u prazno. Hodati kroz Amsterdam, znači hodati kroz bajku, a ako to još učiniš u klompama znači da si Amsterdamac. I am! And you?

Izvor: jungletribe.ba