Današnjicu je teško ili čak nemoguće zamisliti bez stresa. Pogotovo u poslovnom segmentu. Ono o čemu svakako imamo potrebu razmišljati jeste kako da količinu stresa kontroliramo tako da ne ugrožava zdravlje i funkcioniranje
Senka Čimpo, psihologinja i psihoterapeutkinja
Za situacije kada je stres nemoguće izbjeći ključno je naučiti kako se nositi s njim. Stres u najširem smislu predstavlja svaki fizički, hemijski ili emocionalni faktor koji izaziva tjelesnu ili psihičku napetost. Naime, stres je podražaj koji se javlja kao reakcija na određena iskustva, koja mogu biti dobra ili loša. Kada smo pod stresom, naše tijelo reagira tako da oslobađa određene hormone, koji nam daju više energije i snage. To može biti dobra stvar, naprimjer, ako se nalazimo u fizičkoj opasnosti, ali dugotrajna izloženost stresu je izrazito štetna.
Najčešći kontinuirani izvori stresa su brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju. Stres utječe na praktično sve sisteme u tijelu: nervni, respiratorni, kardiovaskularni, reproduktivni, imunološki, probavni i mišićni. Tako posljedice, između ostalog, uključuju povećane razine adrenalina i kortizola, otežano disanje, ubrzane otkucaje srca i povišen krvni pritisak, sužavanje arterija i povišen nivo holesterola, podložnost infekcijama i kožnim oboljenjima, različite probavne smetnje, glavobolje, te bolove u vratu, ramenima i leđima.
62% žena iskusilo simptome profesionalnog sagorijevanja
Sindrom profesionalnog sagorijevanja je prvi istraživao i definirao Herbert Fraudenberger 1984. godine. Prvobitno je razmatran kao karakterističan za pomagačke struke, no već duže vrijeme je poznato da sindrom profesionalnog sagorijevanja može pogoditi bilo koga bez obzira na profesiju, a uslijed izloženosti kombinaciji različitih okolnosti. Simptomi profesionalnog sagorijevanja se javljaju nešto češće kod žena nego muškaraca, ali u značajnom broju kod oba spola. Tako jedno od istraživanja dolazi do podataka da je 51% muškaraca i 62% žena iskusilo simptome profesionalnog sagorijevanja. Profesionalno sagorijevanje nastaje kao reakcija pojedinaca na visok nivo hroničnog stresa uzrokovanog stručnim aktivnostima. Manifestira se u fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj iscrpljenosti. Sindrom sagorijevanja se u kvalitativnom smislu razlikuje od umora, jer umor ne uključuje promjene stavova prema poslu i ponašanje prema ljudima s kojima se radi, što su suštinske odrednice profesionalnog sagorijevanja.
Najčešći uzroci profesionalnog sagorijevanja su preopterećenost poslom, neispunjenje profesionalnih očekivanja, izostanak stručnih rezultata, svijest o ograničenim mogućnostima, ugroženo samopoštovanje, malo vremena za odmor, dugo radno vrijeme, slaba komunikacija s kolegama na poslu, nemogućnost napredovanja. Osnovne karakteristike su emocionalna iscrpljenost, smanjeno lično postignuće i depersonalizacija. Emocionalna iscrpljenost ogleda se u osjećaju kontinuiranog umora i nespremnosti da se suoči s novim radnim danom kroz duži vremenski period, čak i nakon perioda odmora. Smanjeno lično postignuće znači gubitak samopouzdanja u obavljanje vlastitog posla, bez obzira na prethodna iskustva i uspješnost, te dodatne napore i trud. Depersonalizacija se ogleda u osjećaju iritabilnosti i ljutnje u odnosu na druge ljude, te cinizmu.
| Simptomi profesionalnog sagorijevanja:
• naporan rad uz istovremeni osjećaj iscrpljenosti i izostanka produktivnosti • generalni nedostatak interesa i osjećaj apatije • nesanica • često razbolijevanje • zaboravnost • depresivnost • osjećaj iritabilnosti u odnosu s kolegama, prijateljima, porodicom • kontinuirani umor • preplavljenost • anksioznost • osjećaj beznadežnosti • pogreške na poslu • problemi s koncentracijom • prokrastinacija i probijanje rokova • učestali sukobi s kolegama i nadređenima • izostanak profesionalnih ciljeva • dosada • nezdravi načini suočavanja sa stresom. |
Šta zapravo pomaže u suočavanju s hroničnim stresom i profesionalnim sagorijevanjem? Svjesnost o tome kako se osjećamo i šta nam se dešava. Empatija, podrška i komunikacija od strane drugih. Kad je u pitanju podrška, od izuzetnog je značaja da znamo gdje i u čemu je imamo, te i da je potražimo kad god je neophodna. U periodima stresa će biti dovoljna samopodrška ili podrška kolega, bližnjih i ljudi iz neposredne okoline. Onda kada se suočavamo s učestalim i dugoročnim simptomima koji značajno remete naše funkcioniranje i zdravstveno stanje, svakako je neophodno potražiti stručnu pomoć. Iz pozicije poslodavca neophodno je promišljati o prevenciji profesionalnog sagorijevanja kroz jačanje i aktualizaciju individualnih, grupnih i kapaciteta cjelokupnog kolektiva. Poslovno okruženje koje njeguje i ohrabruje nezavisnost, inicijativu, kreativnost, moral i humor je okruženje koje će se rjeđe suočiti s disfunkcionalnošću pojedinca i smanjenom produktivnošću.