Slađana Zrnić: Istinska umjetnica

Slađana Zrnić, prvakinja Narodnog pozorišta RS-a, vrsna umjetnica, pedagoginja, često nagrađivana glumica domaće dramske scene i članica jazz sastava Combine Quartet, za Ladies In govori o svom profesionalnom putu, izazovima, ali i planovima za budućnost

Piše: Indira Delić: foto: Saša Ratković

Banjalučanka Slađana Zrnić posebno je cijenjena u glumačkim krugovima. Prošle godine promovirana je u prvakinju drame Narodnog pozorišta RS-a, te je treća nositeljica ovog zvanja u 90-godišnjem postojanju ovog hrama kulture. Ta titula učinila ju je jačom, što joj je dalo snagu za sljedeće pozorišne poduhvate. S kolegama s klase, koji su bili prva generacija glumaca na Akademiji umjetnosti, 2018. obilježila je 20 godina od prve odigrane predstave. Emocija, uspomena i ljubavi nije nedostajalo.

 Šareni bukvar

Jedno od zaštitnih lica banjalučkog pozorišta, Slađana je za glumački doprinos često nagrađivana, a svoje znanje nesebično prenosi i djeci i mladima u studiju Jazavac.

Osjećaj posebnosti, potrebu za izražavanjem već je imala u ranom djetinjstvu. Pjevala je pred rodbinom, kod bake na selu, komšijama u zgradi, na raznim priredbama…

– Često sam znala pjevati numeru Stani Neretvo, vjerovatno sam to ugledala na jednom od dva kanala koji su postojali tadašnjih sedamdesetih godina. Mislim da je to ujedno i najveći umjetnički oblik slobode koji sam doživjela. Voljela bih da se vratim na taj nivo, interpretacije, slobode, sreće – prisjetila se Slađa, kako je od milja zovu kolege i prijatelji.

Ljubav prema glumi i umjetničkom izražaju bila je velika u njenom životu. Ništa joj nije predstavljalo prepreku u tome kako bi živjela svoje snove.

– Jednu vrstu popularnosti osjetila sam radeći emisiju za djecu – Šareni Bukvar. Pred upis na glumačku akademiju znala sam da ću biti neko ko je vezan za pozorište, te da će me samo zanimati kvalitetno usavršavanje. Kako sam odrasla uz disciplinu, trenirajući sportsku gimnastiku, uz prilično strogo vaspitanje, danas nemam problema s radnim navikama. Radne navike i potreba da se radi i doprinosi umjetnosti, kroz dobro izučen zanat, nešto je što je prava baza. Kada imate jaku bazu, reflektori ne mogu da vas ometaju. Popularnost ne može da vas poremeti, izbaci iz kolosijeka, a i ona je prolazna, površna i opterećuje. Uzima vam mnogo vremena i energije. Kada bi mi neko rekao: “Bit ćeš popularna, to će ti donijeti mnogo novca”, ili “Bit ćeš veoma dobra u svom poslu, ali će ove dvije stavke izostati, popularnost i novac”, izabrala bih ovo drugo.

 Najbolja glumica

Sve uloge u pozorištu, na TV-u, filmu, izgrađivale su je kao ličnost, a transformacije za glumačka djela nikada joj nisu predstavljala problem.

– Najveći rad je doći do ideje, transformacije, napraviti ulogu. Teško je ako u procesu niste završili posao, a već ste pred publikom. Tada se javlja nesigurnost, te se dešava da imam osjećaj kao da hodam po staklenim sijalicama kao cirkuski akrobata. Često to publika ne osjeti i ne vidi, a ponekad se i mi prevarimo u doživljaju sebe. Baveći se glumom naučila sam da je važno dati prostor drugima kako biste imali svoj.

Slađine police krase brojne nagrade. Ponosna je dobitnica priznanja za najbolju glumicu na festivalu Gola mesečina u Skoplju, za ulogu Gine u predstavi Ožalošćena porodica.

– Uvijek mi je bila želja otići u Makedoniju i kada smo otišli desila se ta značajna nagrada. Tamo me niko ne poznaje kao glumicu. Igrali smo pred 800 ljudi i bilo je divno. Kada je stigla tako velika nagrada, to je bio dokaz da sam na pravom putu i da se snovi ispunjavaju. Također, srela sam se s prijateljem poslije 19 godina. Baš lijepe uspomene – kaže Slađana, koja bi se u slučaju upuštanja u rediteljske vode voljela baviti profilom navijačkih skupina.

– Često se pitam, kakvi su to mladi ljudi koji izgube svrhu navijanja za jedan klub, izgube sportski duh, posegnu za nasiljem, mržnjom i svim tim slabostima.

 Studio Jazavac

Rad s mladim ljudima je posebno ispunjava. Tvrdi da je rad s njima obaveza profesionalaca kako bi se stvorila publika u budućnosti.

– Odrasla sam na dječijem TV programu, Neven, Poletarac, Nedjeljni zabavnik, Niko kao ja, Priče iz Nepričave, Metla bez drške… to su bile ozbiljne analize šta djeci treba da se plasira. Bojim se da se danas malo vodi računa o tome. Kvalitetnog dječijeg programa ima, sigurno, jer znam da postoje entuzijasti koji rade, ali toliko ima drugih sadržaja da djeca ne mogu ni da dođu do tog dječijeg. Roditelji nemaju vremena da se time bave. Tu smo mi, studio Jazavac, da svake subote tih sat i po govorimo o tim vrijednostima, te da djeci omogućimo da se više igraju.

Slađana slobodno vrijeme provodi u čitanju omiljene literature, slušajući muziku, te druženju s porodicom.

Povratak u Banju Luku

– U Beogradu sam specijalizirala na Univerzitetu umetnosti na Odsjeku za mjuzikl prije 16 godina. Cilj mi je bio da kao dramska glumica usavršim glas i pjevanje. Uživala sam u tom dijelu školovanja. Predavali su mi vrsni beogradski profesori. Nakon urađenog posla, vratila sam se u Banju Luku, što mi je i bio cilj. Tada sam već dobila angažmane u Narodnom pozorištu RS-a, gdje sam pronašla svoju bazu. Tek nakon deset godina u moj život dolazi jazz bend Combine Quartet. Ubrzo, uz njihovo mentorstvo, počinjem interpretirati neke jazz numere. Deset godina sam pjevala za sebe i pokušavala održati glas u formi koju sam stekla u Beogradu. Treba strpljenja, ulaganja i mnogo rada. Kada vam se ukaže šansa, ne propustite je!

Stand up nastupi

– Stand up nastup je ozbiljna studija na neku određenu temu. U regionu ima pet, šest umjetnika koji se takvim nastupima bave na pravi način. Britki su u kritiziranju naše stvarnosti, inteligentno izvrću svaku predrasudu, a mi, kao i svi narodi ovih prostora, puni smo predrasuda političkih, religijskih, socijalnih, pa i zdravstvenih. Nemam opravdanje i lijepu riječ za umjetnike koji pričaju viceve, pokušavajući prostaklukom provocirati publiku, čime maskiraju u scensku hrabrost i otvorenost. Kartu obično naplaćuju tri puta više od prosječne predstave nacionalnog teatra u kojem ispred vas glumi 20 glumaca.