„April smo počeli šalom. Keep the feeling! Svega je i svačega smiješnog oko nas, samo ako skinete naočale za brigu, a stavite one s filterom za duhovito“
Piše: Najra Krvavac
Moj smijeh totalno je nedamski. Smijem se glasno, u posebnim prilikama ubacujem i malo hroptanja, groktanja i garniram zabacivanjem glave unazad i držanjem za trbuh. Teško da ćete sresti nekoga ko me poznaje, a da mu taj smijeh nije među prvim asocijacijama kad mi se ime spomene. Kad se dopisujem s prijateljima i napišem HAHAHA velikim slovima, u jednoj trećini slučajeva dobijem bar jednu – ja tebe sad čujem! Poruku. Moj pas je već navikao, ali bogme drugi znaju malo zalizati uši kad me čuju.
Davno jednom smo bili u jematvi, branju grožđa. U jednom smo vinogradu bili mi, a u drugom, parsto metara dalje, lozu je trgala druga ekipa. Moj berački partner, otac mog kuma i u to vrijeme gospodin u ozbiljnim godinama, bio je nečuveno duhovit čovjek, pa sam većinu vremena tog jutra provela malo berući, a više se smijući njegovim urnebesno smiješnim pričama. U neko doba, na našoj vlaki pojavio se izaslanik druge, udaljene ekipe i ponudio određeni mito da me uzmu kod sebe. Ne mora, veli, ništa raditi, samo neka sjedi i smije se, lakše nam je brat, a dat ćemo joj nadnicu. Shvatili ste, zarađujem smijehom since 1995. Jednom drugom zgodom sam sebi smijehom osigurala prijatelje do kraja života. Na terasi prefinog, Michelin zvjezdica-klasa restorana sam se s mojom U. toliko smijala da je iz kuhinje došla vlasnica da vidi ko je, pobogu, tako glasan i čemu se, dođavola, toliko smije. Evo, skoro deset godina kasnije se još uvijek smijem, i to posred njene vlastite kuhinje. Spojilo nas smijanje, a sad smo gotovo familija. Doslovno.
Dakle, možda jesam malo glasna, ali sam ja od svoga smijeha lijepo i profitirala u životu. Sreća je što živim među, na ovo bih se mogla hladno kladiti, najduhovitijim ljudima u ovom dijelu svijeta. Polovina svih mimova koji danas kruže internetom su zapravo svojevrstan katalog stvarno izgovorenih stvari i događaja ovdje. Sljedeći na listi su mi Dalmatinci, samo dok se mi ovdje možda malo više znamo smijati na svoj, oni blago preferiraju tuđi račun. Kod nas je za, a kod njih pod prefiks one riječi koju sad i ovdje ne mogu napisati, jer će me urednica naružiti. Svejedno, znate na šta mislim. Znam o čemu pričam, rodila sam sebi jednog Dalmatinca.
Sve ovo pišem na jedan ponedjeljak koji sam, kako se i inače rano budim, počela prije šest ujutro smijući se naglas i do suza u inboksu s dragom, milom K. To mi garantira da će ostatak dana, a bome i sedmice, biti lakši od očekivanog.
April smo počeli šalom. Keep the feeling! Svega je i svačega smiješnog oko nas, samo ako skinete naočale za brigu, a stavite one s filterom za duhovito. Smijeh liječi srce, smanjuje krvni pritisak, oblikuje trbušne mišiće i, u mom konkretnom slučaju, jača glasne žice i toleranciju ljudskog uha na decibele.
Eto, gledajte da na to, na smijeh, ne zaboravite. Makar ovaj jedan mjesec. I neka bude glasan. Što, šta fali?
Foto: Freepik