Dobra knjiga produbljuje maštu, doprinosi razvoju kreativnog razmišljanja, odmara dušu, smiruje psihu i donosi osmijehe na lica. Ona je čovjekov najbolji prijatelj, koji ga prati u svim životnim trenucima. Ovaj put odlučili smo uspješne bh. dame pitati, upravo, o pisanoj riječi. Prisjetile su se prve pročitane knjige, omiljenog citata, ali su nam i otkrile koje knjige su “na čekanju” spremne da budu pročitane tokom odmora na nekoj od plaža, planina, udobnosti doma…
Elameri Škrgić-Mikulić, novinarka i urednica
Knjiga kao utočište
Niko se s toliko oduševljenja ne zna diviti lijepoj i dubokoumnoj misli kao dugogodišnja urednica i novinarka Elameri Škrgić-Mikulić. Ela je jedna od onih osoba koja će vam u baš svakom trenutku znati preporučiti dobro štivo, budeći u vama ljubav prema pisanoj riječi za koju, možda, niste ni znali da je imate.
– Sa mnom i knjigama je ipak nešto više od ljubavi. Ljubav ima početak, vrhunac i kraj, a moj odnos s knjigom je kompleksniji. One su mi utočište, ishod svake potrage za odgovorima, a i nema umjetnosti u kojoj umijem da uživam kao u književnosti. Zbog dobre misli, rečenice… I danas ustanem i napravim krug po sobi u čistom dječijem oduševljenju.
Ela kaže da se ne sjeća prve knjige koju je pročitala, te da je to vjerovatno bilo štivo za djecu koje je čitala kako bi udovoljila mami.
– Ali brzo sam prepoznala tu mogućnost koju daju knjige, a to je da živite još jedan paralelni život. Prve „ozbiljne“ knjige koje sam čitala bile su je:one od Hermana Hessea. Poslije toga više ništa nije bilo isto u mojoj glavi – kaže naša sagovornica i dodaje:
– Književnost je protuteža historiografiji. Stoga neki odgovori se samo mogu pročitati u knjigama Derviša Sušića i Ive Andrića.
Omiljenih citata ima mnogo, no na prvo mjesto stavlja stihove Arsena Dedića.
„Mali narodi trebaju velike pjesnike. Mali glumci rasipaju velike geste.
Mali supruzi potrebuju veće supruge. Mala kazališta igraju historijske drame.
Mali ljudi uplaćuju velike automobile. Male pjesme zahtijevaju najveće glasove. Mali narodi trebaju samo velike pjesnike. Pobijeđeni pjevaju junačke pjesme. A pobjednici kroz to vrijeme-diskretno šute“.
A o tome šta će čitati ovog ljeta, Ela kaže: “Kad sam bio hodža”, Damir Ovčina i “Priča o novom prezimenu”, Elena Ferrante.
Irma Kaltak, lektorica
Svako novo čitanje donosi novu misao
Jedna od velikih ljubiteljica pisane riječi je i Irma Kaltak, magistrica BHS jezika i književnosti. Ova dama zaposlena je kao lektorica u jednom bh. magazinu, a kako kaže od malih nogu gaji veliku ljubav prema književnosti.
– S obzirom na to da sam, pored jezika, završila i studij književnosti, naravno da volim čitati. Dok se na studiju čita obavezna literatura, sada je već lakše, stigne se pročitati i nešto mimo obavezne literature. Ne mogu zamisliti dan, a da nešto ne pročitam. Najčešće to bude pred spavanje, na kraju radnog dana, kada prođu sve obaveze, trening, susreti s prijateljima itd – kazala je Kaltak i dodala da postoje štiva kojim se uvijek rado vraća.
– Svako novo čitanje donosi neku novu misao, nešto što sam propustila a može biti veoma bitno za samo razumijevanje teksta. Često se vraćam knjizi “Mali princ”, mislim da bismo ju trebali redovno uzimati u ruke pa se prisjetiti onako temeljnih ljudskih vrijednosti koje su svakim danom na nižem stupnju. Također, redovno se vraćam i poeziji ruske pjesnikinje Marine Cvetaeve, te Jesenjinu i Majakovskom. Pored njih, naravno, i poeziji pjesnika s naših prostora: Ujević, Šimić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Kamov… I da istaknem i drame Biljane Srbljanović.
Pitali smo Irmu može li izdvojiti i neke od omiljenih citata…
– Jedan od najdražih stihova Antuna Branka Šimića: “Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!”. Još bih izdvojila jednu genijalnu rečenicu D. Radovića: “Prije nego što ostarite, potrošite mladost. Mnoge starosti imaju velike zalihe neostvarenih mladalačkih želja”.
U “Irminoj biblioteci” ima mnogo knjiga, tako da je dosta njih koje čekaju da budu pročitane.
– Jednostavno je malo vremena da bih u skorije vrijeme uspjela ispuniti svoje čitalačke apetite i želje. Trenutno su na čekanju Pamukova “Crna knjiga” i Karahasanova “Šta pepeo priča”. Za dalje ćemo vidjeti – otkrila nam je Kaltak.
Sanela Krsmanović-Bistrivoda, glumica
Nadoknadit ću nepročitano
Sanela Krsmanović-Bistrivoda je bh. glumica za koju filmski kritičari kažu da se odlično snalazi u svim ulogama. Ova talentirana umjetnica diplomirala je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti, a za svoj poziv kaže da je to zanat koji se stalno školuje i brusi. Posebnu emociju u njoj izazivaju autorska ostvarenja u kojim je ostvarila zapažene uloge. “Još jedno pismo preko Crvenog krsta”, “Za šta biste dali svoj život”, “Otkrivanje žene”, “Sjećanje kamena” samo su neka od djela kojim je svojim glumačkim štihom ostavila pečat naše glumačke scene.
Krsmanović-Bistrivoda kaže da uvijek rado čita stručnu literaturu, kojoj se svaki put iznova vraća, no u posljednje vrijeme sve je stavila po strani, kako bi se u potpunosti posvetila najvažnijoj životnoj ulozi.
– Naravno da volim čitati! No, otkako sam postala mama, nalazim nešto manje vremena za čitanje. Slobodno vrijeme radije kvalitetno provodim sa sinom. Vjerujem da ću nadoknaditi nepročitano dok, s druge strane, djetinjstvo svog dječaka neću moći vratiti, a vrijeme vrtoglavo leti – kazala je glumica, te se prisjetila prve pročitane knjige i omiljenog citata.
Prva knjiga koju sam pročitala bila je “Dvadeset hiljada milja pod morem” (Jules Vern), a za rečenicu koja me fascinirala istakla bih onu iz djela “Sto godina samoće”, Garcia Markeza: “Stvari imaju svoj vlastiti život. Treba im samo znati probuditi dušu.”
Na pitanje kojoj knjizi se rado vraća, te koja je nepročitana trenutno “na čekanju”, glumica kaže.
– Stručnoj literaturi se često vraćam, a najčešće i najradije knjizi K.S. Stanislavskog “Sistem”, a knjiga koju još uvijek nisam pročitala, a imam namjeru i, definitivno, je prva na spisku je \”Agonija i ekstaza\” Irving Stouna.
Dajana Jorgić, urednica i voditeljica
Knjiga je uvijek uz mene
Dajana Jorgić, diplomirana je novinarka s višegodišnjim iskustvom. Trenutno obavlja funkciju urednice i voditeljice lifestyle magazina “Ženski utorak\”, na Našoj TV u Mostaru. Posebno je relaksira čitanje, a svaka pročitana knjiga za nju je nova avantura.
– Od djetinjstva mi je čitanje najdraža zabava. Uz knjige sam odlazila u neki svoj svijet mašte… Tako je i danas. Samo što danas na čitanje gledam kao omiljeni oblik relaksacije. Nakon posla, prije spavanja, na plaži… Knjiga je uvijek uz mene. Mislim da se za čitanje vremena uvijek može i mora pronaći – kazala je Jorgić i dodala da joj je prvu knjigu pročitala mama.
– Nakon slikovnica i bajki, prva knjiga koju mi je mama čitala bila je Mali princ. Ta knjiga ima i zaslužuje posebno mjesto. A, knjiga koja je u djetinjstvu ostavila ne mene velik dojam je “Junaci Pavlove ulice” mađarskog pisca Ferenca Molnara. Također, serija romana “Pet prijatelja” britanske spisateljice Enid Blyton bila je jedna od omiljenih.