Svijet na dlanu: Dar Nila…

Ovo je Afrika. Bio je kratak odgovor zašto je sve usporeno, a vrijeme relativno… Putovati u doba nekog vanrednog stanja malo je kompliciranije. Treba se naoružati strpljenjem i olovkama za ispunjavanje formulara, a negativan PCR držati u pasošu – za pokazivanje. Međutim, sve su to sitnice u odnosu na zadovoljstvo putovanja. Tako je bilo i s putovanjem u Egipat. Prema 5.000 godina staroj civilizaciji krenuo sam iz Evrope, iz Sarajeva, preko azijskog dijela Istanbula do Hurgade. Tri kontinenta u roku od 10 sati.

Tekst i foto: Edwin Mehinagić

Sigurno kao Jugoslavija 70-ih

Što se tiče same Sjeverne Afrike najbolje je otići od oktobra do aprila – kako biste izbjegli velike vrućine. Meni ovo nije bio prvi boravak u pustinji. Volim vrelinu i pustinju tako da sam bio i u julu na +52 C, ali ako su čitatelji osjetljivi na spomenuto, bolje je da se paze. Hurgada, poznato ljetovalište na Crvenom moru, svojom ljepotom mora i raznolikošću podvodnog svijeta privlači ronioce, pa su tako sa mnom u avionu bili članovi kluba Scuba iz Sarajeva. Kada sam se smjestio u bungalov apartmane, prošarane cvijećem i palmama, krenuo sam u istraživanje grada i plaže.

Grad se budi tek u večernjim satima – kada zahladni i temperatura padne na ugodnih noćnih 20 stepeni. Tu je sve posvećeno turistima – tako da se i sama glavna ulica zove Sheraton avenija, po poznatom lancu hotela. Sigurnost je na visokom nivou, pa su turisti i lokalno stanovništvo bezbjedni u bilo koje doba dana i noći. Kako bih ja to opisao Sigurno kao Jugoslavija 70-ih. Svi su pažljivi susretljivi i srdačni, mada ulični prodavači znaju biti pomalo napadni.

Tri dana kupanja u Crvenom moru s koraljima i raznim ribama – zaista je fantastičan osjećaj, no ostavio sam ekipu ronilaca koji su doputovali sa mnom, a ja, budući da sam više pješčani tip, krenuo sam u obilazak Egipta i njegovih arheoloških znamenitosti. Prema Kairu – prijestolnici Egipta krenuo sam autobusom u dva sata iza ponoći, te nakon 461 kilometara stigao u grad za koji niko, pa ni sami Kairčani, ne znaju koliko ima stanovnika, a procjene su od 18-22 miliona. Užurbani Kairo predstavlja veliki broj ljudi, automobila, autobusa, konjskih zaprega, natovarenih magaraca, turista i lokalnih stanovnika koji se kreću samo njima znanim putevima, jer gledajući sa strane izgleda kao da nema znakova, semafora, zebri…

Zaostavština starih faraona

Po dolasku iz busa izašao sam na trg Tahrir pred Egipatskim muzejom u kojem se nalaze najvažniji eksponati iz faraonske ere. Sarkofazi, biste, mumije ljudi i životinja, zlatni sarkofag i zlatna Tutankamonov maska od 24 kilograma zlata – koja se ne smije fotografirati. Mislite li da nisam…(smijeh). U muzeju bi se mogli provesti dani i dani razgledajući za šta treba posebno doći na Kairo city tour – što i planiram u budućnosti. Iz muzeja sam se uputio na 45 minutno krstarenje po rijeci Nil. Krstarenje košta cca 20KM i vrijedi svakog novčića i lično preporučujem taj jedinstveni doživljaj. Vozeći se, doživite veličinu i snagu rijeke koja se ne može opisati, a stari egipćani su rekli da je Egipat dar Nila, jer bez Nila ne bi se razvila tako bogata civilizacija starog Egipta.

Nakon što smo se oko ponoći vratili u Hurgadu, gdje je bila baza i smještaj, naredni dan od 12 sati slijedio je adrenalinski dan za muški dio ekipe. Vozili smo se 25 kilometara u dubinu pustinje – kako bismo dva sata vozili qadove i pustnjski go car, iskusili pijesak u kosi, ušima…,  te, bar na kratko, stekli dojam kako je učesnicima relija Dacar. Nakon vožnje stigli smo terenskim vozilima u beduinsko naselje, gdje je po želji bilo organizirano jahanje kamila, kupovina suvenira i rukotvorina kućne izrade. Cijene su pristupačne, jer u samom Egiptu, kako sam saznao od lokalnog stanovništva, prosječna plata je oko 2500 egipatskih funti cca 300KM. Nakon večere priređen je zabavni program sa trbušnim plesom i gutačima vatre, a slijedio spektakularni zalazak sunca i noćna vožnja kroz putinju mjesečevim krajolikom.

Nakon noćnog odmora, trećeg dana putovanja zaputio sam se 292 kilometra na jug u grad Luxor. Drevni Luxor kojem su to ime dali arapi nakon što su tu došli predhodno se zvao Teba i bio je glavni grad u doba starog Egipta i apsolutno centralno religijsko mjesto u faraonskom Egiptu.

U Dolini kraljeva dočekalo me martovskih 35 C i zraka vlažnost 11%. U dolini je pronađeno oko 60 grobnica u kojoj je najpoznatija, jer je pronađena najkompletnija, Tuthankamonova grobnica, a najukrašenija i najočuvanija je grobnica faraona Setija.

Kolijevka civilizacije

Pored Doline kraljeva u naselju Deir el Bahari je pogrebni hram jedne od dvije faraonke Hatšepsut koja je vladala oko 20 godina i nosila duplu krunu Gornjeg i Donjeg Egipta.

Na kraju posjete Luxoru ponovo smo motornim čamcem prešli Nil i stupili u grad Luxor koji ima oko 500.000 stanovnika i važi za najvreliji i najsuhlji stalno naseljeni grad na svijetu. U jednom od usidrenih brodova u Luxoru živjela je Agata Kristi dok je pisala roman Smrt na Nilu. Imala je inspirativnu lokaciju s jedne strane pogled na Nil, a sa druge na Karnak hram.

Karnak hram je zaostavština svih faraona i svaki je nastojao da nešto dogradi u svoje ime i poveća slavu hrama. To je bilo najsvetije mjesto starog Egipta, a pristup su imali samo sveštenici, pa čak ni oni nisu svi mogli da stupe u sve odaje ovisno o svom rangu u hijerahiji sveštenstva.

Nakon cjelodnevne posjete Luxoru i prohujalim vijekovima došlo je vrijeme za povratak u Hurgadu i let za Sarajevo. Iza sebe sam ostavio magičnu zemlju, surovu, pustu i suhu, ali toplu i srdačnu koja je prava kolijevka civilizacije. Pozivam sve da je posjete, te iskuse bar njen djelić , a ja, … ja ću se vratiti…