“U našem poslu, pogotovo na televiziji, timski rad je sve. Iskreno, bilo da radite autorsku emisiju ili ste dio veće redakcije, bez kolega, s kojima blisko sarađujete, teško možete postići dobar rezultat. Dobar prilog, emisija, reportaža proizvodi su svih nas, kazala je za naš magazin dugogodišnja novinarka i urednica RTRS televizije Tatjana Bursać\”
Piše: Indira Delić; foto Muamer Kolar
– U ranom djetinjstvu su me pitali, kako to obično dječicu znaju ispitivati, šta ću raditi i ja sam već tada veoma odlučno govorila: “Biću novinar!” Moji najdraži u šali su me zvali 1000 zašto, 1000 zato, a evo ja decenijama poslije i dalje s istim elanom i znatiželjom postavljam pitanja i tražim odgovore. Na televiziju sam došla početkom 1998. godine i s obzirom na moja tadašnja interesovanja, godine, ali i ideje koje sam imala i koje su se očito dopale urednicima i producentima, veoma brzo počela sam raditi emisije za mlade. U godinama koje su uslijedile vodila sam i uređivala brojne dnevne emisije kolažnog tipa, dokumentarne serijale, kontakt emisije, zabavne programe, ali najduže sam u programu koji i danas uređujem – u redakciji Jutarnjeg programa – počinje svoju priču Tatjana, čija novinarska karijera traje 21 godinu.
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2019/08/Tatjana-1.jpg\")
Timski rad
Tatjanina generacija odrastala je uz sjajne voditelje, novinare i autore koji se i danas pamte širom regiona. U takvog profesionalca željela je i sama izrasti, a od svega što je do sada uradila nikada neće zaboraviti priče o ljudima koji su odlučili da kroz udruženja u kojima i danas rade pokrenu akcije podrške najmlađima, djeci i omladini iz marginalizovanih grupa.
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2019/08/Tatjana-2.jpg\")
– Entuzijazam s kojim su radili i rade kako bi im pomogli da, bez obzira na poteškoće koje su ih u ranom djetinjstvu zadesile, idu dalje, uče, napreduju, počnu da se osmjehuju i stvaraju bolju budućnost su nevjerovatne. To su priče koje vraćaju vjeru u ljude, nakon kojih vam je srce puno i duša sretna, ako ništa drugo, barem zbog činjenice da ste imali priliku, makar i sa strane, kratko, da budete dijelom tog svijeta. Onog koji će, uz malo vjetra u leđa, u to ne sumnjam, tek da zablista!
Za uspjeh u poslu, posebno u novinarstvu, potrebna je podrška kolega. No, na pitanje koliko ženske solidarnosti postoji danas u njenom poslu, ali i općenito u životu, urednica na RTRS televiziji kaže:
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2019/08/Tatjana-3.jpg\")
– U našem poslu, pogotovo na televiziji, timski rad je sve. Iskreno, bilo da radite autorsku emisiju ili ste dio veće redakcije, bez kolega, sa kojima blisko sarađujete, teško da možete postići dobar rezultat. Dobar prilog, emisija, reportaža proizvod je svih nas. Isto pravilo vrijedi i u svakodnevnici. Tokom karijere često sam sarađivala sa brojnim ženama na rukovodećim pozicijama, u raznim poslovima, ne samo u novinarstvu. Nisam sklona da o solidarnosti razmišljam na taj način. Ona postoji u svakoj sferi života, bez obzira na to da li ste žena ili muškarac, da li blisko sarađujete sa kolegicama ili kolegama. Tu smo da podrškom, savjetom, razmjenom ideja i iskustava pomognemo jedni drugima. Bilo da je riječ o poslovnim, ili, ukoliko je riječ o ljudima sa kojima smo tokom dugogodišnje saradnje ostvarili i prijateljstva, privatnim dilemama. A, svakako da žene u javnom životu mogu uticati na to da određena pitanja i problemi koji pogađaju sve nas postanu vidljiviji, da zajedno utičemo na to da se dođe do kvalitetnih sistemskih rješenja – kaže naša sagovornica.
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2019/08/Tatjana-5.jpg\")
Tatjana je, kako tvrde mnogi, sjajan pedagog koji mlađim kolegama u novinarskim krugovima nesebično pomaže i pruža podršku. Kaže da novinarstvo čovjek uči dok je živ. Tehnologija koju koristimo, kao i sam proces rada koji se iz godine u godinu mijenja, tjeraju da idemo korak dalje.
– I sama sam, kao mlada novinarka, mnogo naučila od drugih. Pitala sam, uvažavajući njihova iskustva, starije kolege, slušala njihove savjete, pratila kako rade da bih vremenom izgradila svoj stil. Kada se pred vama nađe neko pun ideja, elana i želje za radom najmanje što bilo ko od nas može da učini je da mu pomogne da se snađe, napreduje, uči.
Suprugova podrška
Ljudi streme ka realizaciji svoje kompletne ličnosti. Pitali smo Tatjanu kako definira poslovnu, a kako privatnu sreću?
– Sreća je kada se radi ono što se voli, a još veća kada zahvaljujući vašem radu šira javnost dobije priliku da upozna neke nevjerovatne pojedince i njihove priče. I kada te priče izazovu reakciju lijepih i pozitivnih komentara, emocija, nekih novih, sličnih dijela. Ne bih da zvučim kao kliše, ali za mene je privatno sreća moja porodica, prijatelji, trenuci provedeni s njima. Prilike u kojima se okupljamo, veselimo, radujemo jedni drugima.
Tatjana se ostvarila i u najvažnijoj životnoj ulozi, majka je osamnaestogodišnje kćerke i šesnaestogodišnjeg sina. Suprug joj je najveća podrška u poslu kojim se bavi, pa često i kući pričaju o poslovnim dogodovštinama.
– Kao i svi roditelji, uostalom, želimo da u ovoj trci sa vremenom ne izgubimo ono najvažnije – jedni druge. Moj suprug je također u ovom poslu. Dugo godina smo radili i sarađivali, cijenim njegovo mišljenje tako da počesto i kući, u slobodno vrijeme, raspravljamo o tome šta bi se i kako moglo uraditi, o tehničkim aspektima posla. On je sjajan montažer iza kojeg su odlični serijali, dokumentarni filmovi i emisije, tako da njegovi savjeti znače mnogo – završava Tatjana.