Tijana Dapčević i Jaan Amir Alić: Sve što nismo znali jedno o drugom

Pravog prijatelja/icu, mnogi će se složiti, nije lako pronaći, ali kada ih steknemo – oni postaju neizostavan dio našeg života. Povezanost koju osjećamo prilikom druženja s njima preduslov je za zdravlje i sreću. Oni su poput druge porodice, one koju biramo sami. Tijana Dapčević, poznata regionalna umjetnica, i Jaan Amir Alić, jedan od uspješnijih bh. brend menadžera, imali su sreću da upoznaju jedno drugo i izgrade prijateljstvo, protkano ljubavlju, razumijevanjem i uzajamnom podrškom. Njih dvoje sudjelovali su u unakrsnom intervjuu gdje su jedno drugom postavljali zanimljiva pitanja

Priredila: Indira Delić

TIJANA PITA AMIRA

U današnje vrijeme si blagoslovljen ako imaš priliku raditi posao koji voliš. Voliš li svoj posao i postoji li (još) nešto drugo čime bi se volio baviti?

– Eh… pitaj me čime se ne bih volio baviti (smijeh). Generalno, sve što radim, radim najbolje što mogu i tražim način da uživam u tome. Sretan sam što sam od onih ljudi koji su studirali, proučavali branšu u kojoj trenutno radim, te da svoje znanje mogu upotrijebiti u svome poslu. Veoma volim brendove koje vodim, saživio sam se s njima i sretan sam radi toga. Da nije danas, ovako kako jeste, volio bih da sam s tih 19 bio hrabriji i odlučniji, da sam upisao režiju, jer mi je to uvijek bila prva ljubav.

Kako je moguće da neko ko je toliki ljubitelj životinja toliko čeka da udomi jednu? Je li te nešto sprečavalo u tome ili si baš Ajsa čekao?

– Jer sam perfekcionista, a to me dovodi do strašne neodlučnosti. S ljubimcima uvijek misliš da moraš biti perfektno spreman, odlučan i ja sam čekao taj momenat. A, onda sam shvatio da nikada za te stvari nisi potpuno spreman, da ih učiš u hodu. Život se promijeni – potpuno kada kreneš dijeliti prostor s nekim, a taj neko toliko zavisi od tebe. Na kraju, udomljavanje me oplemenilo, mnogo sam sretan da je Ajs Sunce drugi pronašao dom, mene i ja njega.

Kada bi mogao da odabereš samo jedan parfem da na njega miriše cijela planeta, koji bi to bio?

– Bez razmišljanja, Chloe edp. Žene, muškarci, svi rodovi. Ja i dan danas kad primijetim taj parfem na nekom, svaki put se iznova zaljubim i oduševi me. Toliko jednostavan, a ujedno moćan.

Svake godine nam šalješ čestitku za Novu godinu, onako, kao nekad što smo slali. Čiju čestitku bi ti volio da (možeš da) dobiješ?

– Svog daidže, koji bi mi napisao da njegov odlazak s ove planete je samo jedna dobra šala, da je tu i da uskoro dolazi na vrata.

Misliš li da smo u prošlom životu bili rod?

– Ne mislim, prosto sam siguran. Nekako ne bi imalo smisla da se neko tako slučajno pronađe, klikne na prvu, ponaša se kao da se zna cijeli život i to mora biti neko poznavanje u drugim životima, svjetovima. Svakako mislim da sam ti bio neki stariji brat. Nikako mlađi. Već znamo koliko moram da te naružim da bi slušala (smijeh).

Tijana, volim te!

AMIR PITA TIJANU

Danas da se udaješ, ko bi ti bio kum/kuma? Naravno, ako ne odgovoriš da sam to ja, možemo i prekinuti odmah intervju. Da preformuliram, zašto ja?

– Mislim da je pitanje suvišno – naravno da bi to bio ti, zato što si moja srodna duša, tebi vjerujem i na tebe se mogu osloniti, iskren si i prosto, najbolji prijatelj na svijetu.

Imaš li neku od pjesama koje su odbila, a za kojima si kasnije žalila? Ako ne, koju od pjesama iz regije bi voljela da si ti snimila?

– Sve pjesme koje su mi bile ponuđene, a da ih je na kraju snimio neko drugi – ispostavilo se da ništa nije uradio s njima. Ali, moram priznati, da bih bila mnogo sretnija da sam ja otpjevala pjesmu Daljine – Maje Odžaklievske ili Zlatni dan – Bisere Veletanlić, pošto su mi to dvije omiljene pjesme.

Koja osobina te nervirala kod majke, koju vidiš da istu imaš u odgoju sa svojim sinom?

– Znaš kako, prije ili kasnije svi ličimo na svoje majke. Polako se pretvaram u svoju majku i to primjećuju svi ukućani, a pogotovo moja sestra koja to stalno spominje. Trudim se da vaspitavam svoje dijete kako su majka i tata vaspitavali mene: da čvrsto stojim na nogama, da sama odgovaram za svoje postupke, da postanem dovoljno zrela da odlučim je li ono što radim ispravno, da budem dobar đak, poštena, da pomognem drugarima u nevolji… Imala sam tu sreću da sam imala divno djetinjstvo i da su me roditelji divno vaspitali i veoma sam im zahvalna na tome. Vjerovatno zbog toga i jesam neposredna i nemam problem u komunikaciji s drugima.

Vuk da je bio djevojčica, kako bi se zvao?

– Da je bio djevojčica zvao bi se Mia, Lana, Lenka ili Lena…, ali ja sam od samog starta znala da ću imati muško dijete, s tim što sam, tokom trudnoće, govorila da će se zvati Danilo i to je trajalo sve do trenutka kada sam ga uzela u naručje. Tada sam znala da će biti Vuk! Nije bilo opcije da se zove drugačije.

U kojem trenutku si mi najradije htjela opaliti šamar i zašto? Kad te najviše nerviram?

– Dobro, nisam baš toliko nasilna da mi dođe da ti opalim šamar, ali uglavnom se peglamo oko izbora pjesama, muzike, autora za aranžman i oko estetike koja će preovladavati u nekim spotovima. Tako da, ne dođe mi da ti opalim šamar, ali možda jednu onako, što se kaže „uzuši“. E, ali sad bez zezanja, ispostavilo se da si mi glavni konsultant – što se tiče spotova i autora istih, a šamar bih mogla opaliti, možda, ako bi ti se desilo da dođeš u Beograd, a da se ne javiš.